I tako se jučer našlo Hybris stvorenje da mi skrene pažnju na stvari koje sam očigledno zaboravila u prijašnjem piskaranju.
I je, u pravu je Hybris i to u dosta stvari. No da sam išla pisati o svakom aspektu mama koje rade i onih koje ostaju kod kuće, ne bih stala pisati tri dana. Pa sam na kraju samo pisala o djeliću sveobuhvatne teme.
E sad, ne znam za vas, ali meni je vrtić bio pakao. Ne da se nisam uspjela socijalizirati nego sam svaki dan počinjala s nekoliko sati plača. Pa bih zaspala, valjda od umora, pa bih odbijala ručati, pa bih sjedila i čekala da dođu po mene. Ili je tu problem bio samo u meni, potpuno asocijalnoj?
Ali Hybris je dotakla još jedan dio koji meni iskreno nije ni najmanje pao na pamet- mame koje se potpuno i jedino posvete djeci. Nekako mi je ta ideja prozujala kraj glave neprimjetno. Možda jer ja drugačije razmišljam, možda jer sam se počela baviti pitanjem radnih majki i kućanica s gledišta kućanice koja ipak radi, samo što svoj posao radi od kuće, pa mi nekako nije u tu cijelu jednadžbu ulazila ideja da bi netko čitav dan ne radio ništa nego samo petljao po djetetu i gnjavio jadno stvorenje dok ne poludi ili se ne pretvori u ...khm, da. Pitajte Hybris o njenoj rodbini s desetogodišnjim sinom koji sam ne prelazi ulicu. I pitajte moju dalju rodbinu zašto njihov 16-godišnji sin teži više nego Gamer koji je visok gotovo dva metra i vrlo rado provjerava dno lonca mojih ručkova. I krade moju linoladu. Možda će vam reći da je bio sladak (16-godišnjak, ne Gamer) dok je kao beba izgledao kao Michelin-ov čovječuljak. E pa nekako mislim da nije. Ustvari čak znam da nije. A ni kasnije, kad mi je tutnjao po stanu i puhao svjećice na mojoj rođendanskoj torti i lupao vratima. Neodgojeno debelo derište.
Ali sve je to tu negdje, pretjerivanje s djecom. Moja ideja stay at home mame se više svodila na majku koja je kod kuće ali koja od kuće radi neki posao, ili ima još neke dodatne hobije koji je spriječavaju da se pretvori u nešto što bi spadalo u dobar psihološki horor. Čak ni Calvinova mama ne treperi stalno samo oko Calvina već ima (barem koliko se to da zaključiti iz stripova), neke svoje hobije i poslove.
Ali još uvijek smatram da nije tako loše kad majka ili otac rade od kuće, ne nužno kad dijete već postane dovoljno veliko da se samo brine za sebe par sati (iako je mene odgajala baka koja je bila kod kuće po cijele dane, i da nije bilo nje ne bih znala ni kuhati ni peći kolače, a ni organizirati si kuhinju ili vrijeme tako dobro) , ali u neko prvo vrijeme, kad djetetu još treba podrška i ruka vodilja. Ili samo netko da mu vikne- ako još jednom zalupiš tim vratima skinut ću ih! i onda to napravi.
A o ženama koje idu na fakultet da traže muža neću pričati. Barem ne danas. Ionako mi je Gamer već zaljepio figurativnu naljepnicu na čelo na kojoj piše "slaba kontrola nagona". Ali to dođe svaki put kad mi se majka pojavi u gradu. No i o tom... potom.
|
