ex MIOC, futur MIOC

utorak, 18.12.2007. - 17:28

bila je večer. ona sjedi na krevetu i čita tu očaravajuću knjigu koju je priželjkivala pročitati tako dugo. on ulazi onako djetinjasto kao i obično i njoj navlači osjeh na lice. uzima joj knjigu i zatvara (htjela ga je tad ubiti), te liježe pokraj nje. dugo su pričali. učinilo joj se kao da je on na rubu suza. pričali su o njima... njih dvoje. ona mu nije mogla reći sve, nije mogla reći istinu i sve što je čula. nije želila da se on zamara tim problemima. on je sad nastavio svojim životom i ide svojim putem. njega treba brinuti samo on i njegovi putovi. ne treba se više osvrćati i gledati unatrag, te se zamarati tim nepotrebnim stvarima. u tom trenutku se ona osjetila tako voljenom. kad je rekao nekoliko tih riječi. riječi njoj obično ništa ne znače, ali... kako ih je on to rekao. kao da je dao dio duše i života za to... samo da to kaže. osjetila se tako voljenom od njegove strane kao nikada prije. zagrlila ga je čvrsto i nije željela pustiti. poljubila ga je u obraz nadajući se da će shvatiti koliko ga voli i koliko joj je stalo do njega. da... unatoč svemu što ih razdvaja još bi dala svoj život za njega, a tek za nju... to malo stvorenje dala bi i dušu ako treba. naravno, otišao je. morao je. ona je ponovno uzela tu knjigu i pročitala poglavlje do kraja. ostavila je knjigu, naočale, ugasila svjetlo, te legla. čula je njegov glas u dnevnoj sobi i to ju je umirilo, istjeralo nekakvu tugu i strah iz nje. osjetila je njegov miris na posteljini... taj miris kojeg pamti od djetinjstva. osjetila je da je sigurna gdje god sad krenula u mislima i snovima. zaspala je misleći na njega.

Komentiraj [8] On/Off

<< Arhiva >>