MONTGOMERY DESIGNS
Pikachu HTML kod
_______________________________________
Wish I had an angel
ex MIOC, futur MIOC
utorak, 18.12.2007. - 17:28
bila je večer. ona sjedi na krevetu i čita tu očaravajuću knjigu koju je priželjkivala pročitati tako dugo. on ulazi onako djetinjasto kao i obično i njoj navlači osjeh na lice. uzima joj knjigu i zatvara (htjela ga je tad ubiti), te liježe pokraj nje. dugo su pričali. učinilo joj se kao da je on na rubu suza. pričali su o njima... njih dvoje. ona mu nije mogla reći sve, nije mogla reći istinu i sve što je čula. nije želila da se on zamara tim problemima. on je sad nastavio svojim životom i ide svojim putem. njega treba brinuti samo on i njegovi putovi. ne treba se više osvrćati i gledati unatrag, te se zamarati tim nepotrebnim stvarima. u tom trenutku se ona osjetila tako voljenom. kad je rekao nekoliko tih riječi. riječi njoj obično ništa ne znače, ali... kako ih je on to rekao. kao da je dao dio duše i života za to... samo da to kaže. osjetila se tako voljenom od njegove strane kao nikada prije. zagrlila ga je čvrsto i nije željela pustiti. poljubila ga je u obraz nadajući se da će shvatiti koliko ga voli i koliko joj je stalo do njega. da... unatoč svemu što ih razdvaja još bi dala svoj život za njega, a tek za nju... to malo stvorenje dala bi i dušu ako treba. naravno, otišao je. morao je. ona je ponovno uzela tu knjigu i pročitala poglavlje do kraja. ostavila je knjigu, naočale, ugasila svjetlo, te legla. čula je njegov glas u dnevnoj sobi i to ju je umirilo, istjeralo nekakvu tugu i strah iz nje. osjetila je njegov miris na posteljini... taj miris kojeg pamti od djetinjstva. osjetila je da je sigurna gdje god sad krenula u mislima i snovima. zaspala je misleći na njega.
ewo opet neka ozbiljna rasprava kod mene. kao što se vidi u naslovu pričat ću, tj. pisati, o svađama (ovaj put).
pa, svađe.
normalno je da se ljudi posvađaju u životu. to je normalna pojava (na veliku žalost).
no, ono što je najžalosnije su ljudi koji namjerno izazivaju svađu. to su naime oni kojima nije stalo do nekih osoba, pa ih žele rastužiti, povrijediti... takvi ljudi ne razmišljaju o posljedicama koje rade toj osobi, ali što je još gore je to što povrijeđeni ljudi upadaju u depresije i ponašaju se kao da će umrijeti svaki tren. svaka čast onima koji ne upadaju u depresije. takvi su ljudi snažni. meni je isto tako bilo, ali bitno je da je BILO. upadala bi u depresije zbog malene sitnice, a sada... eh, mogu se pohvaliti da mi je (možda) malo krenulo. da, ima trenutaka koji me natjeraju u suze, ali ja se trgnem i ponosno i sa samopouzdanjem krenem dalje. zašto sada stati? nakon 13 godina, zašto??? idem dalje, zašto ne?
pa ewo ono je bio prvi primjer. drugi primjer su ljudi koji nenamjerno izazivaju svađe, tj. ljudi koji se svađaju s ljudima do kojih im je jako stalo. eh, tu imam još dva primjera. prvi primjer su ljudi koji se svađaju s osobama koje vole i obožavaju, a prave se da im više nije stalo do te osobe. takvi mi idu najviše na živce. zar im nije palo na pamet da bi bilo bolje da kažu toj osobi da ju unatoč svemu vole i da im je stal do nje??? no, naravno... tko sam ja da se u to mješam. drugi primjer su ljudi kojima svađa krene iz ničega. eh, takva sam ja (na žalost). uf... uf... te svađe najviše pogode ljude, a onda se još prepiru i govore tko zna što tim ljudima i tako samo pogoršavaju stvari. ah, ljudska priroda je nepredvidiva.
no, ima i svađa koje zapravo nisu svađe. tj. to su napisane riječi ili neki događaji koji ljude povrijede, a da ti ljudi koji povrijede povrijeđeno osobu (wow koja rečenica...) nisu toga svjesni. naime, nekim postupcima pokažu kako im nije jako bitno i nije stalo do tih osoba, a zapravo je. tko zna, možda i nije. da, u tom trenutku je teško vidjeti i predvidjeti pravu stvar.
pa eto, toliko od mene ovaj put.
