mislim o svemu - Wish I had an angel

mislim o svemu

nedjelja, 24.06.2007. - 19:57

(Dream On - Aerosmith)

Everytime that I look in the mirror
All these lines on my face gettin' clearer
The past is gone
It went by like dust to dawn
Isn't that the way
Everybody's got their dues in life to pay

I know what nobody knows
Where it comes and where it goes
I know it's everybody's sin
You got to lose to know how to win

Half my life is in books' written pages
Live and learn from fools and from sages
You know it's true
All the things come back to you

Sing with me, sing for the years
Sing for the laughter, sing for the tears
Sing with me, if it's just for tofay
Mabye tomorrow the good Lord will take you away

Dream On, Dream On
Dream yourself a dream come true
Dream On, Dream On
Dream until your dream come true
Dream On, Dream On, Dream On...

Sing with me, sing for the years
Sing for the laughter and sing for the tears
Sing with me, if it's just for today
Mabye tomorrow the good Lord will take you away

mislim o svemu... kako sve dođe i prođe i to me sve podsjeti na ovu pjesmu. sve dođe i prođe... imam nekoliko primjera: prijateljstva, život s dragom osobom, blog...
od kako je seka zatvorila blog, ja sve razmišljam da svoj zatvorim... 1000 puta sam došla do onog botuna "izbriši blog", ali onda razmislim... sve sam svoje misli pohranila ovdje, sve ono što me tištilo... sve... ovo je moja duša i ja sam još uvijek i uvijek ću biti "wish i had an angel". ovo je moj horkruks. mene možete ubiti, ali ja ću živjeti dokle god i ovaj blog živi. ali ako se riješite mog bloga, ja sam mrtva. sposobna umrijeti. toliko toga sam prošla kroz ovaj blog. imam ga već (ja mislim) 1 godinu i 2-3 mjeseca... možda 4... ne znam... isuse, ono.. 1 godinu... već... sjećam se kao da je bilo jučer kada sam ovdje bila, sjedila za istim stolom (samo što je iza mene bija brat i igra PS, a sada nema nikoga) i radila blog. sjećam se onog njegovog od riječi do riječi "ovo je blog jedne 11-estogodišnje djevojčice iz mog stana iz sobe do. morala je i ona napraviti blog, da." ono, sada imam 13 i osjećam da bez ovog bloga moj život ne bi bija isti.
sada sam se sjetila i onog razgovora preko telefona. sada, u utorak je bilo godinu dana od kako smo se hana i ja upoznale, a ona će ići sada. već, osjećam smo imale tako malo vremena. da se nismo uopće upoznale, ali onda razmislim. pa čitamo jedna drugu kao knjigu, pa ona ide samo u split. čut ćemo se mi opet nedjeljom - valjda. svi odlaze, dobro ne baš svi, ali da... neki, da. prvo moj brat, pa onda hana. isuse, svi nešto rade od svog života, a ja ću sada čamiti u 7. razredu i razmišljati što ću sa životom. jedva čekam da prođu dvije godine, da odem iz ove škole i od ovih učitelja. da stupim nogom, po prvi put, u MIOC u Zadru kao srednjoškolka. da jednostavno, ne moram gledati više ove profesore. ali, veliki je gubitak. neću ostati u kontaktu s nekim ljudima, prvenstveno s razredom. ali, što ako se nakon osnovne škole kiki i ja rastanemo, katarinu k. zaboravim, ne budem bila u kontaktu s mariom, matom ili antoniom. što ako moji prijatelji postanu za mene prošlost.
i tako, spomenula sam onaj neki razgovor. da, sjećam se. bilo je to još u 9. ili 10. mjesecu 2006. rekla sam hani da će ovaj blog "živjeti" dokle god ja živim. ja, andrea soldan iz zadra. koliko je to??? 50, 60, 70, 80 godina? koliko??? tko će znati...
jedini stih koji sam podcrtala je Half my life is in books' written pages. s pravom. i je, ovo je točno. u svim pjesmama od moje 6. godine do sada, pa i dalje. sve je to moj život. u 6. godini života sam napisala prvu pjesmu pod nazivom "leptir". kada pogledam ove pjesme i tu, ta je sranje, ali je neprocjenjiva još je se sjećam 7 godina kasnije od riječi do riječi, ali ne želim ju napisati. znam da sam napisala nju kao jednu rečenicu, jer nisam znala za stihove. pa mi ju je mama preoblikovala u pjesmu.
i tako, nastavak slijedi u novom postu, jer je očito da sam se sada raspisala i "malo" je post ispao duži nego što sam očekivala da će biti.

Komentiraj [6] On/Off

<< Arhiva >>