Wish I had an angel

Why would I wanna destroy something I help build

subota, 30.06.2007. - 19:46

Step by step, heart to heart, left right left
We all fall down...

[Chorus]
Step by step, heart to heart, left right left
We all fall down like toy soldiers
Bit by bit, torn apart, we never win
But the battle wages on for toy soldiers

[Verse 1]
I'm supposed to be the soldier who never blows his composure
Even though I hold the weight of the whole world on my shoulders
I am never supposed to show it, my crew ain't supposed to know it
Even if it means goin' toe to toe with a Benzino it don't matter
I'd never drag them in battles that I can handle unless I absolutely have to
I'm supposed to set an example
I need to be the leader, my crew looks for me to guide 'em
If some shit ever does pop off, I'm supposed to be beside 'em
That Ja shit I tried to squash it, it was too late to stop it
There's a certain line you just don't cross and he crossed it
I heard him say Hailie's name on a song and I just lost it
It was crazy, this shit went way beyond some Jay-z and Nas shit
And even though the battle was won, I feel like we lost it
I spent too much energy on it, honestly I'm exhausted
And I'm so caught in it I almost feel I'm the one who caused it
This ain't what I'm in hip-hop for, it's not why I got in it
That was never my object for someone to get killed
Why would I wanna destroy something I help build
It wasn't my intentions, my intentions was good
I went through my whole career without ever mentionin' Suge
And that was just out of respect for not runnin' my mouth
And talkin' about something that I knew nothing about
Plus Dre told me stay out, this just wasn't my beef
So I did, I just fell back, watched and gritted my teeth
While he's all over t.v. down talkin' a man who literally saved my life
Like fuck it i understand this is business
And this shit just isn't none of my business
But still knowin' this shit could pop off at any minute cuz

[Chorus]

[Verse 2]
There used to be a time when you could just say a rhyme
And wouldn't have to worry about one of your people dyin'
But now it's elevated cuz once you put someone's kids in it
The shit gets escalated, it ain't just words no more is it?
It's a different ball game, callin' names and you ain't just rappin'
We actually tried to stop the 50 and Ja beef from happenin'
Me and Dre had sat with him, kicked it and had a chat with him
And asked him not to start it he wasn't gonna go after him
Until Ja started yappin' in magazines how we stabbed him
Fuck it 50 smash 'em, mash 'em and let him have it
Meanwhile my attention is pullin' in other directions
Some receptionist at The Source who answers phones at his desk
Has an erection for me and thinks that I'll be his ressurection
Tries to blow the dust off his mic and make a new record
But now he's fucked the game up cuz one of the ways I came up
Was through that publication the same one that made me famous
Now the owner of it has got a grudge against me for nothin'
Well fuck it, that motherfucker can get it too, fuck him then
But I'm so busy being pissed off I don't stop to think
That we just inherited 50's beef with Murder Inc.
And he's inherited mine which is fine ain't like either of us mind
We still have soldiers that's on the front line
That's willing to die for us as soon as we give the orders
Never to extort us, strictly to show they support us
We'll maybe shout 'em out in a rap or up in a chorus
To show them we love 'em back and let 'em know how important it is
To have Runyan Avenue, soldiers up in our corners
Their loyalty to us is worth more than any award is
But I ain't tryna have none of my people hurt and murdered
It ain't worth it, I can't think of a perfecter way to word it
Then to just say that I love ya'll too much to see the verdict
I'll walk away from it all before I let it go any further
But don't get it twisted, it's not a plea that I'm coppin'
I'm just willin' to be the bigger man
If ya'll can quit poppin' off at the jaws, well then I can
Cuz frankly I'm sick of talkin'
I'm not gonna let someone elses coffin rest on my conscience cuz

[Chorus]

Eminem - Like Toy Soldiers

sve je ovdje rečeno. sve spomenuto. sve što me tišti. no, opet, mom optimizmu nema kraja. optimist sam veći nego što sam ikada bila. ja sam kao neki dvorac, a oko mene su moje kule - ljudi do kojih mi je stalo. jedna je nova izgrađena zvana miki ilivam ga mia. cura koju sam upoznala preko foruma. ima 11 godina i živi u hercegovini. iako ju ne znam, međusobno smo si best frendice i mogu reći da sam zadovoljna životom. napokon sam shvatila da ne valja isticati one loše stvari - loša sjećanja, nego njih potisnuti. bitno je isticati one dobre stvari i život će vam se okrenuti k optimizmu.
i tako, do prije mjesec dana imala sam samo jedan blog - sada ih imam 4.
me;) - blog gdje se zajebavam
lithium13 - blog gdje pišem samo jednu priču
Slytherin by blood - ono LOLČINA od bloga...
i tako, iako imam još ova 3 bloga. ovo je moj dom. kao što je škoro rekao:

tamo gdje me srce vuče,
za čim gine zbog ček tuče
što je drago oku mom
to se mjesto zove dom(...)

(...) evo mene,
moje nebo plavo - na srcu si mom
dolazio nisam ti odavno
tamo gdje je dom

evo mene,
dal još mjesta ima - tu na krilu tvom
zagrli me - zemljo moj mila
ovdje mi je dom(...)

mene ovdje srce vuče, za ovim gine i za ovim tuče. ovo je mjesto drago ne samo mome oku, nego i mome srcu i ovo je moj hram. dugo stvarno nisam bila, jer se toliko toga dogodilo, a opet sada nemam što napisati. nisam bila dugo na moru - ne da mi se... cijeli dan mi ovako prođe: dizanje iz kreveta, doručak, kompijutor (forum i blogovi), knjiga, ručak, knjiga, kompijutor (forum i blogovi), velera, tuširanje i knjiga. uvijek, već 4 dana ovako. ne znam zašto, ali nekakva me osamljenost hvata. čim uhvatim telefon da nekoga nazovem, nitko se ne javlja ili samo spustim slušalicu i odustanem od zvanja.
no, na nekoga me podsjeća ovo ponašanje, ali ne želim napisati na koga. no, opet sam optimist. doći če i bolji dani. uskoro idem na preko - nadam se.

u posljednje vrijeme nešto često pišem duge postove, a ne znam zašto. piše mi se, jer imam osjećaj kao da imam još malo vremena za pisanje da ne želim pisati one "bezvrijedne" postove. rijetko sam i na msn-u. a i kada dođen uvijek budem "appire offline". rijetko se kome i javim. ali se znam javiti nekada nekome - ali rijetko. jedina osoba kojoj se stalno javljam je "ax", jer dok se s njim dopisujem to je sve isprepleteno ozbiljnim-smijehom... čudno i tip je opičen - s tim dobro(super) crta...

i tako, dok ja završavam ovaj post i još nikako ne vidim kraj. moram samo reći:
"PEACE!!!" i ne, nisam postala hippy!!! lol

the end! napokon!!!

Komentiraj [3] On/Off

mislim o svemu

nedjelja, 24.06.2007. - 19:57

(Dream On - Aerosmith)

Everytime that I look in the mirror
All these lines on my face gettin' clearer
The past is gone
It went by like dust to dawn
Isn't that the way
Everybody's got their dues in life to pay

I know what nobody knows
Where it comes and where it goes
I know it's everybody's sin
You got to lose to know how to win

Half my life is in books' written pages
Live and learn from fools and from sages
You know it's true
All the things come back to you

Sing with me, sing for the years
Sing for the laughter, sing for the tears
Sing with me, if it's just for tofay
Mabye tomorrow the good Lord will take you away

Dream On, Dream On
Dream yourself a dream come true
Dream On, Dream On
Dream until your dream come true
Dream On, Dream On, Dream On...

Sing with me, sing for the years
Sing for the laughter and sing for the tears
Sing with me, if it's just for today
Mabye tomorrow the good Lord will take you away

mislim o svemu... kako sve dođe i prođe i to me sve podsjeti na ovu pjesmu. sve dođe i prođe... imam nekoliko primjera: prijateljstva, život s dragom osobom, blog...
od kako je seka zatvorila blog, ja sve razmišljam da svoj zatvorim... 1000 puta sam došla do onog botuna "izbriši blog", ali onda razmislim... sve sam svoje misli pohranila ovdje, sve ono što me tištilo... sve... ovo je moja duša i ja sam još uvijek i uvijek ću biti "wish i had an angel". ovo je moj horkruks. mene možete ubiti, ali ja ću živjeti dokle god i ovaj blog živi. ali ako se riješite mog bloga, ja sam mrtva. sposobna umrijeti. toliko toga sam prošla kroz ovaj blog. imam ga već (ja mislim) 1 godinu i 2-3 mjeseca... možda 4... ne znam... isuse, ono.. 1 godinu... već... sjećam se kao da je bilo jučer kada sam ovdje bila, sjedila za istim stolom (samo što je iza mene bija brat i igra PS, a sada nema nikoga) i radila blog. sjećam se onog njegovog od riječi do riječi "ovo je blog jedne 11-estogodišnje djevojčice iz mog stana iz sobe do. morala je i ona napraviti blog, da." ono, sada imam 13 i osjećam da bez ovog bloga moj život ne bi bija isti.
sada sam se sjetila i onog razgovora preko telefona. sada, u utorak je bilo godinu dana od kako smo se hana i ja upoznale, a ona će ići sada. već, osjećam smo imale tako malo vremena. da se nismo uopće upoznale, ali onda razmislim. pa čitamo jedna drugu kao knjigu, pa ona ide samo u split. čut ćemo se mi opet nedjeljom - valjda. svi odlaze, dobro ne baš svi, ali da... neki, da. prvo moj brat, pa onda hana. isuse, svi nešto rade od svog života, a ja ću sada čamiti u 7. razredu i razmišljati što ću sa životom. jedva čekam da prođu dvije godine, da odem iz ove škole i od ovih učitelja. da stupim nogom, po prvi put, u MIOC u Zadru kao srednjoškolka. da jednostavno, ne moram gledati više ove profesore. ali, veliki je gubitak. neću ostati u kontaktu s nekim ljudima, prvenstveno s razredom. ali, što ako se nakon osnovne škole kiki i ja rastanemo, katarinu k. zaboravim, ne budem bila u kontaktu s mariom, matom ili antoniom. što ako moji prijatelji postanu za mene prošlost.
i tako, spomenula sam onaj neki razgovor. da, sjećam se. bilo je to još u 9. ili 10. mjesecu 2006. rekla sam hani da će ovaj blog "živjeti" dokle god ja živim. ja, andrea soldan iz zadra. koliko je to??? 50, 60, 70, 80 godina? koliko??? tko će znati...
jedini stih koji sam podcrtala je Half my life is in books' written pages. s pravom. i je, ovo je točno. u svim pjesmama od moje 6. godine do sada, pa i dalje. sve je to moj život. u 6. godini života sam napisala prvu pjesmu pod nazivom "leptir". kada pogledam ove pjesme i tu, ta je sranje, ali je neprocjenjiva još je se sjećam 7 godina kasnije od riječi do riječi, ali ne želim ju napisati. znam da sam napisala nju kao jednu rečenicu, jer nisam znala za stihove. pa mi ju je mama preoblikovala u pjesmu.
i tako, nastavak slijedi u novom postu, jer je očito da sam se sada raspisala i "malo" je post ispao duži nego što sam očekivala da će biti.

Komentiraj [6] On/Off

Evanescence - Lithium

utorak, 19.06.2007. - 15:15

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.
Oh, but God, I want to let it go.

Come to bed, don't make me sleep alone.
Couldn't hide the emptiness, you let it show.
Never wanted it to be so cold.
Just didn't drink enough to say you love me.

I can't hold on to me,
Wonder what's wrong with me.

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.

Don't want to let it lay me down this time.
Drown my will to fly.
Here in the darkness I know myself.
Can't break free until I let it go.
Let me go.

Darling, I forgive you after all.
Anything is better than to be alone.
And in the end I guess I had to fall.
Always find my place among the ashes.

I can't hold on to me,
Wonder what's wrong with me.

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, ...stay in love with my sorrow.
I'm gonna let it go.

pisma predobra, ali nešto kod nje, neznam što. nešto u toj pjesmi me privlači i spunjava nekom čarolijom... nekako mi je čudna i the best. nekako lijepa i tužna. stvarno ne kužim zašto, ali me opčinila...
događa se... eh, da, nisam dugo pisala, iskreno nisam imala nekih depresivnih misli jer sam (začudo) postala dosta zadovoljna životom. ponekad se zna uvući koja crna misao, ali ona se ubrzo razbije.

ponovno patim, ali na lijep način. nemojte misliti da sam na nekakvim mukama, ali patim na najlijepši mogući način. malo je ovjde, u zadru, previše vruće. sada je 38 stupnjeva vanka, još nisam išla na more, ali iden sutra, 2 dana još nastave... eh, da... sve je prekrasno. kao da sam popila Felix Pelicis... ne... Felix Felicis... malo sam se zeznula...

opet je počela moja opsjednutost Harryjem Potterom... BELJ!!!
_____________________________________________________
napkon sam i ja zadovoljna. napokon sam i ja zadovoljna svojim životom, upravo ovakav kakav je je savršen. pronašla sam savršenstvo. sada više nego ikada. shvatila sam, zapravo, svoje riječi. riječi koje sam ja govorila proteklih 2-3 mjeseca su tek sada za mene dobile pravo značenje. uvijek sam govorila: "svi smo savršeni, ovakvi kakvi jesmo." i jesmo, sve je savršeno. savršena je i sudbina koja sam čeka, iako nas opet čeka smrt. ali savršena smrt koju mi zapravo i trebamo, zaslužujemo. nakon života nas čeka smrt koja je savršena, jer je iskovana našim životom. kao što ste do sada uspijeli primjetiti, postala sam veliki optimist. sve je zato zaslužno: seka mi je prošla matematiku, zlatko dolazi, brat mi se seli (imat ću još jednu sobu hehehehe... evil laugh :P), okružena sam prijateljima na koje se uvijek mogu osloniti i koji mene vole i koje ja volim.
ne skrivam svoj optimizam, to su i drugi primjetili - pogoto u razredu. rekli su mi kako sam sada tisuću puta bolja nego ona darkerica andrea koja je uvijek bila nekako mračna i agresivna. ova sam im ja draža - luda, opičena, otkačena... ali nekima se opet ne sviđa. promijenila sam se, ali sam ostala ista. istina - ljubav nema nikakve veze s tim. ne, nemojte misliti da je ljubav. kada je kod mene ljubav u pitanju, onda sam još gora. mislim, ne da sam više opičena, nego sam povučena i mirna. mislim opet sam divljakuša, ali sam smirenija nekako. više taktilčarka.
sada idem u život svojim koracima. ne dam da mi itko uprava više mojim životom. imam 13 godina, mogu biti malo više samostalna. bratov odlazak (iako znam da će uvijek biti tu) me samo još više pušta. zašto? zato što je on uvijek bio tu da obriše svaku moju suzu, izvuče me iz svakih problema, daje mi savjete i za male gluposti. on je bio moj mentor, mentoru u svemu. naučila sam toliko toga od njega, i što je dobro i što nije. sigurno ću i ja raditi greške, već ih radim. tko ne? ali krivo mi je kada ljudi misle da ja samo idem njegovim koracima i da ga želim u sveu kopirati. ne, to je totalno krivo. iako je on sada završija MIOC u Zadru, a ja ću također poslije ići. to ništa ne znači. ne znači da ću ja raditi isto zanimanje kao on. isuse, pa ja sam sada uvijerena da ću ja ići književnost.
ugl. ne želim planirati budućnost, pa da me događaji preduhitre. uvijek se sve može promijenitit. braco mi je živi primjer za to. no, dosta o tome. vratimo se optimizmu. koliko je ljudi zapravo optimistično? cijelo vrijeme. nitko. svi su katkada pesimisti.
i tako, prolaze moji većinom optimistični dani i čekam još 2 dana pa iden naša mala ludnica oko škole zvana: "Pali knjige, trgaj bilježnice, bojaj kosu, uništi sve, nije te briga. Zabava je jedino bitna."
pa, dobit ćete izvješće o tome, ako ne na ovom blogu na mom drugom sto posto hoćete

me;)

10 naših, ajmo ih tako nazavti, pravila:
1.) srušit ćemo školu, taj luđački dom. učiteljsko vijeće plakat će za njom. štreberi će nositi cvjeće na grob. a ja ću vikati NISAM VIŠE ROB!!!
2.) muškraci su snaga, muškarci su moć, muškarci su samo za jednu noć. za jednu noć i ništa više, mi smo gadure al nas je više.
3.) šta bleiš? ljepota nije prijelazna.
4.) ne pijem, ne pušim, ne psujem. a u pičku materinu upala mi cigareta u pivu.
5.) živi brzo, umri mlad, boli te kurac gdje i kad. puši travu, kupaj se u pivi. imaj na umu jednom se živi!
6.) jednom je puhao vjetar, jednom su padale kiše, jednom smo bili petaši i nikad više.
7.) shit happens
8.) vodka - connecting people
9.) Sex is like Nokia: connecting people, Nike: just do it, Pepsi: ask for more & Samsung: everyone is invited.
i zadnje, ali ne i manje bitno
10.) MI SMO ZADRANI, ZADAR JE NAŠ!!!

Komentiraj [20] On/Off

Another city goes by

srijeda, 13.06.2007. - 07:49

From the coast of gold across the seven seas
Im travellin on far and wide

yeah, i am. i'm traveling way of life. i'm traveling to find myself. i'm traveling not to stay on the same place. i'm traveling for myself...

But now it seems I'm just a stranger to myself
And all the things I sometimes do
It isn't me but someone else

sometimes i do some things what i never tought that i will do. then i think. it's not me. it's someone else. i changed, but i don't wanna change, i wanna stay the same.

I close my eyes and think of home
Another city goes by in the night
Aint it funny how it is,
You never miss it til it's gone away
And my heart is lying there
And will de til my dying day

home. strange word. when i close my eyes and think of home i never saw a flat, I always saw a city - zadar. my heart is here and 4ever i will be here. mabey not with my body, but with my soul and my heart i will.

So understand
Don't waste your time always
Searching for those wasted years
Face up... make your stand
And realise you're living in the golden years

ah, golden years!!! every year is one of them. we are stupid.

Too much time on my hands, I got you on my mind
Cant easy this pain so easily
When you can't find the words to say
Its hard to make it through another day
And it just makes me wanna cry
And throw my hands up to the sky

Lyrics: Iron Maiden - Wasted Years

Komentiraj [4] On/Off

kao nikotin - ti još tečeš mojim venama... kao nikotin - tako ubijaš me lagano...

četvrtak, 07.06.2007. - 11:50

još uvijek.
zašto???
ne želim.
ali ne odlučujem ja.
zašto???
zašto???
davo je bilo.
ne baš tako davno,
ali davno.

još teče mojim venama.
prolazi me jeza pri svakom pogledu.
ubija me - polako.
iako svima govorim da nisam,
jesam - još malo.
ali što???
ne znam.

osmijeh.
pogled.
sve je to prošlo.
opet se pojavilo.
otišlo i došlo.

no, i dalje tečeš mojim venama.
i polako me ubijaš.

zauvijek!!!

Komentiraj [8] On/Off

L --> za tebe, oproštajni post

nedjelja, 03.06.2007. - 20:49

I hope life treats you kind
And I hope you have all you've dreamed of.
And I wish to you, joy and happiness.
But above all this, I wish you love.

Whitney Houston - I will always love you

sigurno je čudno što za tebe pišem jedan post
najvjerojatnije ga niti nećeš pročitati [osim ako ti ga petra ne pokaže :P]
ako ga pročitaš, znat ćeš odmah po naslovu da je za tebe
zašto?
ne znam niti sama
nije bilo ništa, ništa se nije dogodilo
PREviše smo različiti, iako su mi neki ljudi govorili "suprotnosti se privlače"
mi ne
ovako je bolje, zasigurno

sorry što ti se nisam javljala
bila sam zaokupljena drugim stvarima... osobama
ti si prvo postao drugi plan, pa treći, pa četvrti...
na kraju nestao iz mojih planova
ovako je bolje, barem bilo

we can be friends???
naravno da možemo
i, nadam se, bit ćemo

javi se koji put --> prijatelju
ja se tebi već jesam
pusa

pjesma koja me najviše podsjeća na tebe:

Iako davno su nestale veze što spajale su nas,
Iako davno izbrisane su riječi i ne pamtim ti glas,
Iako davno već zaborav te skrio, i dodir tvoj je stran,
Susret je novi probudio u meni onaj stari plan.

Ako te sretnem samo šuti, samo šuti, šuti moj dječače plavi,
I nek tvoja kosa plava na jastuku uspomena spava.
I nek tvoja kosa plava na jastuku uspomena spava.

Dugo, već dugo pamtim te samo kao đački grijeh,
Dugo, već dugo ne znam dal' su draže bile suze il' smijeh,
Dugo, već dugo zaborav te skriva i dodir tvoj je stran,
Al, susret je novi probudio u meni onaj stari plan.

Ako te sretnem samo šuti, samo šuti, šuti moj dječače plavi,
I nek tvoja kosa plava na jastuku uspomena spava.
I nek tvoja kosa plava na jastuku uspomena spava.

Novi fosili - Šuti moj dječače plavi

p.s. ova mi je slika baš kjut...

--> malo ću zastati s pisanjem priče long lost love, kad bih nastavila, postalo bi za mene PREviše bolno... ne mogu, moran se malo odmoriti... nadam se da se ne ljutite.

Komentiraj [5] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>