MONTGOMERY DESIGNS
Pikachu HTML kod
_______________________________________
Wish I had an angel
Long Lost Love [part 2]
nedjelja, 27.05.2007. - 13:42
mjesec joj je obasjao lice. stajala je ispred svoje kuće i gledala ga kako odlazi od nje. otpratio ju je do kuće kao u stara vremena. otključala je vrata i nečujno došla do svoje sobe. srušila se na krevet, zatvorila oči i prisjećala se.
prije pet godina joj ga je otela cura. napisala joj je pismo, ali joj ga nikada nije dala. otvorila je oči, otišla do ormarića, otvorila ormarić i uzela papir koji je požutio. otvorila je pismo, legla na krevet i počela ga čitati:
Draga Gabriela!
hvala ti, slomila si mi srce. uzela si mi dečka koji mi je značio više od života. nisi svjesna što si napravila. uzela si ga, iako si bila svjesna moje boli. lijepa si, prava ljepotica kovrčave kose, meke kože i zelenih očiju. osmijeh ti je melem za mušku dušu, a glas kao pjev ptica u proljeće. i znam da se ne mogu s tobom uspoređivati. nazvao me tvojim imenom, nisam mogla spriječiti suze. mogu razumjeti da si mi ga lako uzela, ali ne znaš što on znači za mene. ti imaš svoj izbor, ali on je jedini za mene. više ne mogu voljeti. moja je sreća ovisila o tebi i uzela si mi ju. hvala ti.
čudna je bila pomisao stvoriti čovjeka kao njega. nisam mogla niti sanjati da ću ga upoznati. nisam se željela zaljubiti u njega. on igra opaku igru samo da se ja ovako osjećam, da maštam o njemu i rekao mi je da se nikada nije ovako osjećao – ovako zaljubljeno.
prvi put kada me pozvao s njim van, rekao mi je: ti i ja dušo, što kažeš? od tada je nešto eksplodiralo u mom srcu.
nije više mogla čitati. vratila je pismo. ponovno je legla na krevet i razmišljala o Gabrieli. gdje li je sada? no, ubrzo je i to zaboravila i ponovno se sjetila kako je opet s njim. kako će ju njegovi zagrljaji opet štititi i kako će se opet prepustiti čaroliji njegovih riječi, njegovom dubokom glasu. kako će mu opet provući ruku kroz njegovu prekrasnu kosu i pogledati duboko u njegove sanjarske oči.
napomena autorice:
ovo je priča o stvarim ljudima i stvarnim događajima mašte. i pozdrav jednom dečku i garešnice, nadam se da će ti se frendovi opet raznježiti.
Trajalo je od trenutka kada ga je vidjela. Njegovo lice zasuto srebrnom mjesečinom dok njegove prekrasne crne oči gledaju u zvijezde u potrazi za nadom. U očima mu se vidjelo da je zabrinut. Srce joj je počelo brže lupati. Osjećala se čudno zbog jednoga stranca. Zagledala se u more dok joj je vjetar mrsio kosu. Sklopila je oči i zamahnula zaneseno lijevo pa desno. Sjećanja su joj jurila glavom. Osjetila je olakšanje i osmjehnula se. Otvorila je oči i gledala kako joj valovi zapljuskuju noge. Nije joj smetalo. Pogledala je desno i vidjela da stranca nema. Osjetila je potrebu da posjeti mjesto jednog davnog susreta s jednom njezinom davno izgubljenom osobom.
Što se više približavala tom mjestu, korak joj je postajao teži i na kraju je morala skupiti hrabrosti da se ne počne vući. Mjesec je uvijek tu sjajio, od prvog trena kada se ona sjeća. Začuđeno je stala i zagledala se u taj dio grada. Mjesec je bio skriven oblacima. Srebrnih tragova mjesečine nije bilo, nije bilo čarolije u zraku kao prije. Željela je zauvijek ostaviti taj dio grada iza sebe i posljednji put proći kroz njega.
Osjetila je kako netko hoda prema njoj. Podignula je pogled i osjetila onu čaroliju. Oblaci su otkrili mjesec, srebrni tragovi mjesečine su stvarali čaroliju u zraku. Ta se osoba zagledala u nju. Osmjehnuli su se jedno drugome. To je bio onaj stranac. Sada je saznala zašto se osjećala čudno zbog tog stranca. To je bio on. Davno izgubljena osoba. Oči su mu se krijesile na mjesečini. Nije znala što osjeća. Što bi trebala osjećati?
Stajali su tako neko vrijeme i samo se gledali. Ona mu je poletjela u zagrljaj. Privila se uz njega i zaplakala od sreće. On je sklopio oči i stisnuo je u svoj zagrljaj. Pogledali su se. On joj je obrisao suze. Oči su mu postale posebno čarobne. Trepnuo je i pogledao duboko u njezine oči. Tako dugo se nisu vidjeli. Kroz čarobni pogled joj je rekao da ju je čekao ovdje od trenutka kada ju je vidio kako stoji na pučini.
U njihovim očima se ocrtavala čarolija. Polagano su se približavali jedno drugome i na kraju se poljubili. Zatvorili su oči i pustili da ih čarolija ponovno ponese kao i prije mnogo godina. Sjećanja su joj se opet javila. Prisjetila se kako je isto ovako stajala prije pet godina na istom ovom mjestu s istom osobom. Tada su imali trinaest. Nisu željeli priznati jedno drugome što osjećaju i samo su bili prijatelji. Jednog dana su ostali sami. Pričali su dugo, upoznavali se. Od tog dana ona se samo sjećala tog poljupca, nije više osjetila isti taj osjećaj. No, ove noći ponovno su taj osjećaj obadvoje osjetili. Osjetili su osjećaj prave ljubavi. Osjetili su čaroliju prave ljubavi. Prave ljubavi koja se rodila prije pet godina i još se nije ugasila.
Stabla su šaputala na mjesečini u kasnim noćnim satima. Pričala su priču o dugoj izgubljenoj ljubavi. Zvijezde su sjale u srebrnoj noći. U srebrnoj toploj noći koja je oživjela zrak čarolijom prave ljubavi.
So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
Let's talk this over
It's not like we're dead
Was it something I did?
Was it something You said?
Don't leave me hanging
In a city so dead
Held up so high
On such a breakable thread
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
[Chorus:] You were everything, everything that I wanted
We were meant to be, supposed to be, but we lost it
And all of the memories, so close to me, just fade away
All this time you were pretending
So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
You've got your dumb friends
I know what they say
They tell you I'm difficult
But so are they But they don't know me
Do they even know you?
All the things you hide from me
All the shit that you do
You were all the things I thought I knew
And I thought we could be
[Chorus]
It's nice to know that you were there
Thanks for acting like you cared
And making me feel like I was the only one
It's nice to know we had it all
Thanks for watching as I fall
And letting me know we were done
[Chorus x2]
[x2]
Oh oh, oh oh, oh oh... So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
ovih me dana puca ova pjesma.
osjećam da ove riječi trebam nekome reći, ali ne znam kome...
osjećam da je to netko koga ću tek upoznati, ali tko
netko koga znam, ali ću ga [tu osobu] tek upoznati...
ntko, ali tko???
Have you ever walked through a room
But it was more like the room passed around you
Like there was a leash around your neck that pulled you through
Have you ever been at someplace
Recognizing everybody's face
Until you realized that there was no one there you knew
Well I know
Some days, my soul's confined and out of mind
Sleep forever
Some days, I'm so outshined and out of time
Have you ever
Falling, I'm falling
Have you ever buried your face in your hands
Cause no one around you understands
Or has the slightest idea what it is that makes you be
Have you ever felt like there was more
Like someone else was keeping score
And what could make you whole was simply out of reach
Well I know
Someday I'll try again and not pretend
This time forever
Someday I'll get it straight but not today
Have you ever
Falling, I'm falling
Some days, my soul's confined and out of mind
Sleep forever
Some days, my darkest friend is me again
Have you ever
Someday I'll try again and not pretend
This time forever
Someday I'll get it straight but not today
Have you ever
When the truth walks away
Everybody stays
Cause the truth about the world is that crime does pay
So if you walk away
Who is gonna stay
Cause I'd like to think the world is a better place
When the truth walks away
Everybody stays
Cause the truth about the world is that crime does pay
So if you walk away
Who is gonna stay
Cause I'd like to make the world be a better place
When the truth walks away
Everybody stays
Cause the truth about the world is that crime does pay
So if you walk away
Who is gonna stay
Cause I'd like to think the world is a better place
I'd like to leave the world as a better place
I'd like to think the world
idem, padam... ravno do dna
ponekad, zapravo - uvijek, kada sam u sobi osjećam da se soba uvukla u sebe i sve je tako maleno i usko
prepoznajem ljude, shavaćm ih, a ne znam ih.
duša mi je odlebdjela od tijela i zauvijek zaspala.
prekrila sam lice rukama, jer znam da sam povrijedila ljude do kojih mi je stalo
osjećam da me nitko ne razumije
osjećam kao da je netko tu zbog koga trebam nastaviti živjeti... netko koga ću tek upoznati.
i probat ću opet, i probavat ću zauvijek
moj najgori neprijatelj sam sama ja
želim otići i saznati da sam barem malo promijenila svijet...
Kao stjena sto se ne da
zegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam
Zivot moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje
Thompson - Neću izdat ja
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you, please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him just because you can.
Your beauty is beyond compare
With flaming locks of auburn hair
With ivory skin
And eyes of emerald green
Your smile is like a breath of spring
Your voice is soft like summer rain
I cannot compete with you, Jolene
he talks about you in his sleep
And there is nothing I can do to keep
From crying when he calls your name, Jolene
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him even though you can
Well I can easily understand
How you can easily take my man
But you don't know what he means to me, Jolene
Well you could have your choice of men
But I could never love again
He's the only one for me, Jolene
And I had to have this talk with you
My happiness depends on you
And whatever you decide to do, Jolene
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
I'm begging of you please don't take my man
Jolene, Jolene, Jolene, Jolene
Please don't take him even though you can
zbogom! hvala ti što si bio tako malo veliki dio mog života, a sada je vrijeme za zbogom!
Ash to ash
Dust to dust
možda opet, u nekom paralelnom svijetu. možda opet, možda.
Kao stjena sto se ne da
zegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam
Zivot moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje
Nisam sudac, a ni mudrac tesko nosim to kamenje
to breme sjecanja
na svojim ledjima
Gdje god dodjem, kud god prodjem
vec je netko odlucio
u ime onoga sto nas je stvorio
a nije se borio
Ref.
Necu izdat' ja Boga nikada
necu gasit' sunce koje s neba sja
necu zbog tebe rukom na sebe
jer ti me volis i ti se molis za mene
nitko mi ne može pomoći.
rijeka se na kraju ulijeva u more i kapljice njezine nestaju.
kamenje, na meni Stijeni, me spuštaju kao grbavu bespomoćnu bakicu i svoja sjećenja i postupke ne mogu sakriti, zaboraviti ili ispraviti.
svugdje svi odlučuju, a nas nitko ne pita - nas na kojima budućnost ostaje.
imala sam inspiraciju, i još ju imam... ali ne znam kako to napisati... probat ću, valjda ću uspijeti...
tko sam ja???
to mi se pitanje često mota po glavi i ne shvaćam zapravo tko sam ja, a onda pogledam sve ljude oko sebe, sve ukućane, pogledam sekinu sliku na mobu, blogove... i shvatim... da ja nisam kao svoj djed, mama, tata, brat, šukunbaba, šukunšukunšukunšukunšukunšukunšukunbaba moje prašukušukušukunbabe... već da sam ja, ja... jedinstvena i pomalo glupa [pa plavuša što ćeš!!!], ali takva kakva jesam. mnogi me ljudi vole, ako se ne pretvaraju, a mnogi me mrze. ja mnoge volim, i ne pretvaram se, ali i mrzim upola manje ljudi koliko njih mrzi mene. skoro nikoga ne mrzin, ali nađe se tko.
sinoć!!!
sinoć sam razmišljala [nakon dobre doze smjeha s bratom do ponoći :D] o svojoj prošlosti. o svojoj budućnosti i shvatila da ja nisam onaj tip ljudi koji planira što će napraviti, koliko će uštedjeti, koliko će djece imati, koje će ocjene dobiti... ja sam onaj tip ljudi koji idu svojim putem i ne gledaju mišljenje većine, već ima svoje mišljenje i ne da ga itko makne s toga puta. ja sam tip ljudi koji ide u budućnost i čeka da se njima dogode stvari, a ne da oni idu k tim stvarima. ja sam malo čudan tip ljudi, ali ima nas... ne puno, ali ima nas.
danas!!!
probudim se i vidim nešto što mi je pokvarilo dan - bracin ružno lice :P. joke!!! tek sam jutros shvatila koliko mi braco ima lijepe oči, prodorne, grupe i zaštitniče, ali i nekako utješne, mile i drage. shvatila sam da mi je braco zapavo pravi angel guardian za sve koji ga znaju, da je grub i lako plane kada netko zeza ljude do kojih je njemu stalo, ali je i pravi mali medo, djetinjast je i vrckast... no, on je on. i nema više nikoga kao on, niti je on kao itko... on je on...
općenito!!!
po mojim se postovima većinom vrte tri osobe: Šimo, Hana i Ivan. ali ne vrti se moj život samo oko njih, već i oko drugih ljudi... pa, počet ću...
moje petašice:
što bih ja da ih nisam upoznala... godinu [neke dvije] maleđ cure od mene. lude i opičene. Željka [od mene od milja prozvana majena (doduše, niža je od mene za glavu i po)], Katarina, Alberta, Matea i [kao gorki šećer na kraju :P] Barbara ilivam ga Barbie. možda se čini djetinjastim što ovako nešto pišem, ali ja njih obožavam. njih pet su mi top od njih 10-20.
moje šestašice... i, naravno - šestaši...
petra, kristina, antonio i mate. uf!!! bez njih stvarno ne mogu zamisliti život. petra i kristina bets frendice, mate vreća z aboks [:P], a antonio... povučen, miran i svoj, ali ga zato mi i volimo.
6.b moj razred - ponos i dika
ma ne svi... ofkors... ali bez odrerđenih ljudi razred se ne može zamisliti: roko [koliko ga god ja mrzila, ne bi razred bio isti bez njega (ukor razrednog vjeća)], lukas [naše veliko čelo... (ukor učiteljskoga vjeća)], ante [pusane - ti si malo bolestan :P (opomena)], mateo [tong poo (ukor razrednoga vjeća)] i kristijan [kićo - opičen je sto posto (ukor učiteljskoga vjeća)]. naravno, tu su i cure: karla [opičen smjeh majke mi mile!!!], klara [ronaldinho], lucija [papiga!!! :P meni je baš cool ta cura, a muški je ne vole. duguje mi 30 žvaka!!! :D], martina [maša!!! :P] i maja... zapravo, bez svakoga od njih bi razred bilo teško zamisliti, bez mene bi. ne bi bilo cure koja svima pomaže na ispitu [koja je zbog matea i luke zaradila dva minusa na ispitu grrrrrrrr], ne bi bilo metalčuge koja se svađa s profesorom iz matematike i dr. ali bilo bi moguće zamisliti...
moja sedmašica i moj sedmaš
iva i elvis. dvoje opičenih ljudi. iva jedna od best frendica, elvis jedan od best frendova. ne znam kako ih opisati. to je previše teško, ali pokušat ću u nadolazećim postovima.
srednjoškolka... jedinstvena
roza, iako se rijetko vidimo... super mi je i osjećam kao da joj mogu sve reći. obožavam ju!!!
