Thompson - Neću izdat ja

ponedjeljak, 07.05.2007. - 20:13

Kao stjena sto se ne da
zegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam

Zivot moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje

Nisam sudac, a ni mudrac
tesko nosim to kamenje
to breme sjecanja
na svojim ledjima

Gdje god dodjem, kud god prodjem
vec je netko odlucio
u ime onoga sto nas je stvorio
a nije se borio

Ref.
Necu izdat' ja Boga nikada
necu gasit' sunce koje s neba sja
necu zbog tebe rukom na sebe
jer ti me volis i ti se molis za mene

nitko mi ne može pomoći.
rijeka se na kraju ulijeva u more i kapljice njezine nestaju.
kamenje, na meni Stijeni, me spuštaju kao grbavu bespomoćnu bakicu i svoja sjećenja i postupke ne mogu sakriti, zaboraviti ili ispraviti.
svugdje svi odlučuju, a nas nitko ne pita - nas na kojima budućnost ostaje.

Komentiraj [1] On/Off

<< Arhiva >>