Long Lost Love [part 1]

utorak, 22.05.2007. - 10:09

Trajalo je od trenutka kada ga je vidjela. Njegovo lice zasuto srebrnom mjesečinom dok njegove prekrasne crne oči gledaju u zvijezde u potrazi za nadom. U očima mu se vidjelo da je zabrinut. Srce joj je počelo brže lupati. Osjećala se čudno zbog jednoga stranca. Zagledala se u more dok joj je vjetar mrsio kosu. Sklopila je oči i zamahnula zaneseno lijevo pa desno. Sjećanja su joj jurila glavom. Osjetila je olakšanje i osmjehnula se. Otvorila je oči i gledala kako joj valovi zapljuskuju noge. Nije joj smetalo. Pogledala je desno i vidjela da stranca nema. Osjetila je potrebu da posjeti mjesto jednog davnog susreta s jednom njezinom davno izgubljenom osobom.
Što se više približavala tom mjestu, korak joj je postajao teži i na kraju je morala skupiti hrabrosti da se ne počne vući. Mjesec je uvijek tu sjajio, od prvog trena kada se ona sjeća. Začuđeno je stala i zagledala se u taj dio grada. Mjesec je bio skriven oblacima. Srebrnih tragova mjesečine nije bilo, nije bilo čarolije u zraku kao prije. Željela je zauvijek ostaviti taj dio grada iza sebe i posljednji put proći kroz njega.
Osjetila je kako netko hoda prema njoj. Podignula je pogled i osjetila onu čaroliju. Oblaci su otkrili mjesec, srebrni tragovi mjesečine su stvarali čaroliju u zraku. Ta se osoba zagledala u nju. Osmjehnuli su se jedno drugome. To je bio onaj stranac. Sada je saznala zašto se osjećala čudno zbog tog stranca. To je bio on. Davno izgubljena osoba. Oči su mu se krijesile na mjesečini. Nije znala što osjeća. Što bi trebala osjećati?
Stajali su tako neko vrijeme i samo se gledali. Ona mu je poletjela u zagrljaj. Privila se uz njega i zaplakala od sreće. On je sklopio oči i stisnuo je u svoj zagrljaj. Pogledali su se. On joj je obrisao suze. Oči su mu postale posebno čarobne. Trepnuo je i pogledao duboko u njezine oči. Tako dugo se nisu vidjeli. Kroz čarobni pogled joj je rekao da ju je čekao ovdje od trenutka kada ju je vidio kako stoji na pučini.
U njihovim očima se ocrtavala čarolija. Polagano su se približavali jedno drugome i na kraju se poljubili. Zatvorili su oči i pustili da ih čarolija ponovno ponese kao i prije mnogo godina. Sjećanja su joj se opet javila. Prisjetila se kako je isto ovako stajala prije pet godina na istom ovom mjestu s istom osobom. Tada su imali trinaest. Nisu željeli priznati jedno drugome što osjećaju i samo su bili prijatelji. Jednog dana su ostali sami. Pričali su dugo, upoznavali se. Od tog dana ona se samo sjećala tog poljupca, nije više osjetila isti taj osjećaj. No, ove noći ponovno su taj osjećaj obadvoje osjetili. Osjetili su osjećaj prave ljubavi. Osjetili su čaroliju prave ljubavi. Prave ljubavi koja se rodila prije pet godina i još se nije ugasila.
Stabla su šaputala na mjesečini u kasnim noćnim satima. Pričala su priču o dugoj izgubljenoj ljubavi. Zvijezde su sjale u srebrnoj noći. U srebrnoj toploj noći koja je oživjela zrak čarolijom prave ljubavi.

Komentiraj [6] On/Off

<< Arhiva >>