Evanescence - Lithium

utorak, 19.06.2007. - 15:15

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.
Oh, but God, I want to let it go.

Come to bed, don't make me sleep alone.
Couldn't hide the emptiness, you let it show.
Never wanted it to be so cold.
Just didn't drink enough to say you love me.

I can't hold on to me,
Wonder what's wrong with me.

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, I want to stay in love with my sorrow.

Don't want to let it lay me down this time.
Drown my will to fly.
Here in the darkness I know myself.
Can't break free until I let it go.
Let me go.

Darling, I forgive you after all.
Anything is better than to be alone.
And in the end I guess I had to fall.
Always find my place among the ashes.

I can't hold on to me,
Wonder what's wrong with me.

Lithium, don't want to lock me up inside.
Lithium, don't want to forget how it feels without...
Lithium, ...stay in love with my sorrow.
I'm gonna let it go.

pisma predobra, ali nešto kod nje, neznam što. nešto u toj pjesmi me privlači i spunjava nekom čarolijom... nekako mi je čudna i the best. nekako lijepa i tužna. stvarno ne kužim zašto, ali me opčinila...
događa se... eh, da, nisam dugo pisala, iskreno nisam imala nekih depresivnih misli jer sam (začudo) postala dosta zadovoljna životom. ponekad se zna uvući koja crna misao, ali ona se ubrzo razbije.

ponovno patim, ali na lijep način. nemojte misliti da sam na nekakvim mukama, ali patim na najlijepši mogući način. malo je ovjde, u zadru, previše vruće. sada je 38 stupnjeva vanka, još nisam išla na more, ali iden sutra, 2 dana još nastave... eh, da... sve je prekrasno. kao da sam popila Felix Pelicis... ne... Felix Felicis... malo sam se zeznula...

opet je počela moja opsjednutost Harryjem Potterom... BELJ!!!
_____________________________________________________
napkon sam i ja zadovoljna. napokon sam i ja zadovoljna svojim životom, upravo ovakav kakav je je savršen. pronašla sam savršenstvo. sada više nego ikada. shvatila sam, zapravo, svoje riječi. riječi koje sam ja govorila proteklih 2-3 mjeseca su tek sada za mene dobile pravo značenje. uvijek sam govorila: "svi smo savršeni, ovakvi kakvi jesmo." i jesmo, sve je savršeno. savršena je i sudbina koja sam čeka, iako nas opet čeka smrt. ali savršena smrt koju mi zapravo i trebamo, zaslužujemo. nakon života nas čeka smrt koja je savršena, jer je iskovana našim životom. kao što ste do sada uspijeli primjetiti, postala sam veliki optimist. sve je zato zaslužno: seka mi je prošla matematiku, zlatko dolazi, brat mi se seli (imat ću još jednu sobu hehehehe... evil laugh :P), okružena sam prijateljima na koje se uvijek mogu osloniti i koji mene vole i koje ja volim.
ne skrivam svoj optimizam, to su i drugi primjetili - pogoto u razredu. rekli su mi kako sam sada tisuću puta bolja nego ona darkerica andrea koja je uvijek bila nekako mračna i agresivna. ova sam im ja draža - luda, opičena, otkačena... ali nekima se opet ne sviđa. promijenila sam se, ali sam ostala ista. istina - ljubav nema nikakve veze s tim. ne, nemojte misliti da je ljubav. kada je kod mene ljubav u pitanju, onda sam još gora. mislim, ne da sam više opičena, nego sam povučena i mirna. mislim opet sam divljakuša, ali sam smirenija nekako. više taktilčarka.
sada idem u život svojim koracima. ne dam da mi itko uprava više mojim životom. imam 13 godina, mogu biti malo više samostalna. bratov odlazak (iako znam da će uvijek biti tu) me samo još više pušta. zašto? zato što je on uvijek bio tu da obriše svaku moju suzu, izvuče me iz svakih problema, daje mi savjete i za male gluposti. on je bio moj mentor, mentoru u svemu. naučila sam toliko toga od njega, i što je dobro i što nije. sigurno ću i ja raditi greške, već ih radim. tko ne? ali krivo mi je kada ljudi misle da ja samo idem njegovim koracima i da ga želim u sveu kopirati. ne, to je totalno krivo. iako je on sada završija MIOC u Zadru, a ja ću također poslije ići. to ništa ne znači. ne znači da ću ja raditi isto zanimanje kao on. isuse, pa ja sam sada uvijerena da ću ja ići književnost.
ugl. ne želim planirati budućnost, pa da me događaji preduhitre. uvijek se sve može promijenitit. braco mi je živi primjer za to. no, dosta o tome. vratimo se optimizmu. koliko je ljudi zapravo optimistično? cijelo vrijeme. nitko. svi su katkada pesimisti.
i tako, prolaze moji većinom optimistični dani i čekam još 2 dana pa iden naša mala ludnica oko škole zvana: "Pali knjige, trgaj bilježnice, bojaj kosu, uništi sve, nije te briga. Zabava je jedino bitna."
pa, dobit ćete izvješće o tome, ako ne na ovom blogu na mom drugom sto posto hoćete

me;)

10 naših, ajmo ih tako nazavti, pravila:
1.) srušit ćemo školu, taj luđački dom. učiteljsko vijeće plakat će za njom. štreberi će nositi cvjeće na grob. a ja ću vikati NISAM VIŠE ROB!!!
2.) muškraci su snaga, muškarci su moć, muškarci su samo za jednu noć. za jednu noć i ništa više, mi smo gadure al nas je više.
3.) šta bleiš? ljepota nije prijelazna.
4.) ne pijem, ne pušim, ne psujem. a u pičku materinu upala mi cigareta u pivu.
5.) živi brzo, umri mlad, boli te kurac gdje i kad. puši travu, kupaj se u pivi. imaj na umu jednom se živi!
6.) jednom je puhao vjetar, jednom su padale kiše, jednom smo bili petaši i nikad više.
7.) shit happens
8.) vodka - connecting people
9.) Sex is like Nokia: connecting people, Nike: just do it, Pepsi: ask for more & Samsung: everyone is invited.
i zadnje, ali ne i manje bitno
10.) MI SMO ZADRANI, ZADAR JE NAŠ!!!

Komentiraj [20] On/Off

<< Arhiva >>