i ti si doša na red :@
četvrtak, 30.11.2006. - 18:47
evo ga, i ti si došao na red.
došlo je i tvojih tjedan dana slave.
napokon.
sada zapravo shvaćam koliko mi značiš i koliko mi je žao što se nismo upoznali tako da te se ja sjećam.
vidio si me samo jednom,
ali onda si umro.
iako si umro, vidim te na slikama.
čak sam te i sanjala.
najveća mi je želja na svijetu tebe upoznati,
iako znam da mi se to nikada neće ostvariti ipak se nadam.
iako znam da ovo nećeš čitati,
imam osjećaj da me gledaš i da pratiš svaki moj korak.
imam osjećaj da si sa mnom,
moj anđeo čuvar.
nekada mi se dogodi da zagrlim sve tri plišane igraške na krevetu
(dr. Oetkera (stara uspomena), Cocolina (tetka mi ga je dala, a i sladak je :D), te medu koji drži srce i na kojem piše "I love you" (dao mi ga braco)).
zagrlim ih misleći da je to moj anđeo čuvar,
ali osjetim da je netko sa mnom, iako je soba prazna.
jednom kada sam to napravila, čula sam kako netko diše u mojoj sobi,
prestala sam disati, ali se disanje nastavilo
uplašeno sam upalila lampu i pogled mi je pao na sliku Djevice Marije.
zagledala sam se u nju i obuzeo me čudan osjećaj,
i vidjela sam kako joj se usne miču.
nešto čudnovato, kakav osjećaj.
prošaptala sam samo:
"reci mu da ga volim!"
i zaspala.
sjećam se da sam jednom sanjala san koji mi je najdraži.
moje vjenčanje. ja u bijelom i mladoženja nepoznat, ali nekako visok, krupniji i smeđokosi.
u crkvi.
nekakav čudan sjaj.
otvaraju se vrata crkve.
ulazi čovjek, gleda mene.
ja se zagledam u njega, i začuđeno uzdahnem.
on stane i raširi ruke.
ja potrčim i zagrlim ga.
odjednom smo u jednoj dvorani, i ja plešem s tim čovjekom.
pogledam ga, i tada mi se jasno pred mojim očim u snu pojavio on.
iako ga ne poznam. moj djed. moj pokojni djed.
pogledal sam ga i stali smo s plesom.
nasmješili smo se jedno drugome i ja sam ga poljubila u obraz.
onda, opet sjaj.
on nestaje u sjajnim zrakama sunca.
nestaje, isparava.
zlatne niti, koje je isplelo sunce, se pretvaraju u zrna
zrna u prah i on nestaje.
ja sam stala i umjesto da plačem što ga više neću vidjeti,
smijala sam se.
ali ne grohotom.
na licu mi se očitalo iznenađenje, ali u srcu sam se smijala.
tu je on stanovao,
tu će zauvijek biti.
probudila sam se, i kroz glavu mi je prošao glas kojeg se više ne sjećam, ali je taj glas rekao:
"uvijek ću biti tu. tvoj anđeo čuvar."
zaplakala sam.
pakala sam kao djete.
što sam i bila tada.
prije 2-3 godine.
tek sam danas shvatila koliko mi on znači.
tek danas, kada sam pjevala "Neki novi klinci" od Blaševića.
legla sam na bracin krevet i pogledala prema nebu,
te sam samo šanula u mislila:
"vodi me. molim te. ne mogu sama, ali ne mogu niti sa svima.
hvala ti što si mi poslao seku i Ninu, ali ti najviše hvala na braci, koji je uvijek tu... uz mene.
volim te!!!"
Moj deda već dugo
ore nebeske njive.
Ali baka još čuva sve stvari
i sliku našeg sveca.
Neki novi klinci - Đorđe Balašević
