Wish I had an angel

i ti si doša na red :@

četvrtak, 30.11.2006. - 18:47

evo ga, i ti si došao na red.
došlo je i tvojih tjedan dana slave.
napokon.
sada zapravo shvaćam koliko mi značiš i koliko mi je žao što se nismo upoznali tako da te se ja sjećam.
vidio si me samo jednom,
ali onda si umro.
iako si umro, vidim te na slikama.
čak sam te i sanjala.
najveća mi je želja na svijetu tebe upoznati,
iako znam da mi se to nikada neće ostvariti ipak se nadam.
iako znam da ovo nećeš čitati,
imam osjećaj da me gledaš i da pratiš svaki moj korak.
imam osjećaj da si sa mnom,
moj anđeo čuvar.

nekada mi se dogodi da zagrlim sve tri plišane igraške na krevetu
(dr. Oetkera (stara uspomena), Cocolina (tetka mi ga je dala, a i sladak je :D), te medu koji drži srce i na kojem piše "I love you" (dao mi ga braco)).
zagrlim ih misleći da je to moj anđeo čuvar,
ali osjetim da je netko sa mnom, iako je soba prazna.

jednom kada sam to napravila, čula sam kako netko diše u mojoj sobi,
prestala sam disati, ali se disanje nastavilo
uplašeno sam upalila lampu i pogled mi je pao na sliku Djevice Marije.
zagledala sam se u nju i obuzeo me čudan osjećaj,
i vidjela sam kako joj se usne miču.
nešto čudnovato, kakav osjećaj.
prošaptala sam samo:
"reci mu da ga volim!"
i zaspala.

sjećam se da sam jednom sanjala san koji mi je najdraži.
moje vjenčanje. ja u bijelom i mladoženja nepoznat, ali nekako visok, krupniji i smeđokosi.
u crkvi.
nekakav čudan sjaj.
otvaraju se vrata crkve.
ulazi čovjek, gleda mene.
ja se zagledam u njega, i začuđeno uzdahnem.
on stane i raširi ruke.
ja potrčim i zagrlim ga.
odjednom smo u jednoj dvorani, i ja plešem s tim čovjekom.
pogledam ga, i tada mi se jasno pred mojim očim u snu pojavio on.
iako ga ne poznam. moj djed. moj pokojni djed.
pogledal sam ga i stali smo s plesom.
nasmješili smo se jedno drugome i ja sam ga poljubila u obraz.
onda, opet sjaj.
on nestaje u sjajnim zrakama sunca.
nestaje, isparava.
zlatne niti, koje je isplelo sunce, se pretvaraju u zrna
zrna u prah i on nestaje.
ja sam stala i umjesto da plačem što ga više neću vidjeti,
smijala sam se.
ali ne grohotom.
na licu mi se očitalo iznenađenje, ali u srcu sam se smijala.
tu je on stanovao,
tu će zauvijek biti.
probudila sam se, i kroz glavu mi je prošao glas kojeg se više ne sjećam, ali je taj glas rekao:
"uvijek ću biti tu. tvoj anđeo čuvar."
zaplakala sam.
pakala sam kao djete.
što sam i bila tada.
prije 2-3 godine.

tek sam danas shvatila koliko mi on znači.
tek danas, kada sam pjevala "Neki novi klinci" od Blaševića.
legla sam na bracin krevet i pogledala prema nebu,
te sam samo šanula u mislila:
"vodi me. molim te. ne mogu sama, ali ne mogu niti sa svima.
hvala ti što si mi poslao seku i Ninu, ali ti najviše hvala na braci, koji je uvijek tu... uz mene.
volim te!!!"

Moj deda već dugo
ore nebeske njive.
Ali baka još čuva sve stvari
i sliku našeg sveca.

Neki novi klinci - Đorđe Balašević

Komentiraj [5] On/Off

love or hate

četvrtak, 23.11.2006. - 19:57

23.11.'06. ide van naravno
opet su zajedno, ali se Kobila i ona njezina Plavuša the Pratiteljica pojave,
pa cilu Božju večer s njom

ona, N., odlazi vani, ali A. ostaje
ostaje Kobilom i Plavušom the Pratiteljicom
no, onda se pojave,
svi u tamnom
među njima prepozna njega
GADA!!! DEGENA!!! DEBILA!!!

jedan od njih počnu zajebavati A. i Kobilo,
ali mu A. odbrusi i ovaj se ukenja u gaće
nakon toga, A. uzme svoju bikeicu i ide ća,
ali prije toga joj refleksno pobjegne pogled na njega,
čim su im se pogledi susreli,
ona mu je uputila pogled pun prezira i mržnje,
a on njoj pogled u kojem piše da mu je žao
(no njoj je kroz glavu prošlo to da mu je danas kad je prošao pored nje rekla: "Jebi se!!!")
brzo je sagnula glavu, da zakloni pogled
okrenula biciklu,
i otišla
na oči su joj navrle suze,
ali se digla na bicikli, i vjetar joj je strujao kroz kosu
osjećala se praznom, i nije više mogla izdržati
otvorila je oči, i osjećala kako joj vjetra isušuje oči...

...ostavila je biciklu i izašla van,
vidjele su da ih nema i otišle tamo sjesti.
Kobila joj je dala njezin MP3,
a svirla je pjesma "Goodby my lover"
razmišljala je o njemu,
samo o njemu
i jedno je shvatila i pomislila:
"zašto sam u njega?
pa ja ga mrzim.
ti mi govori moj instinkt.
zašto ga volim?
kaže se da srce nikada ne griješi,
ali se ja nadam da ovaj put hoće"

kroz glavu su joj se počeli motati stihovi poput:

biram tvoj broj,
kao uvijek kad poželim samo da ti čujem glas
ne javljaš se, izlazim van

kao uvijek, uđem bez kucanja
na stolu ugledam kratka poruke,
ogromna slova mog imena,
I NEKA IDEM BEZ TRAGA!!!

nisi više moj, neg' izgori sve,
niti da se nebo sad otvori,
ni da mora nestane.
nisi više moj,
ni da si zadnje biće na svijetu što mi ostaje.

kad god ga vidi osjeti prezir i mržnju,
ipak ga mrzi!!!
no, kad ode osjeti samoću i što je najgore LJUBAV!!!
ZAŠTO???????
ZAŠTO SE TO NJOJ DOGAĐA??????
ZAŠTO TO JEDNOSTAVNO NE MOŽE ZABORAVITI, UTISNUTI U SVOJE PAMĆENJE, NEGDJE DALEKO????????
ZAŠTO NE MOŽE ZABORAVITI NJEGA????

NEKA IDE BEZ TRAGA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

What'll you do when you get lonely
And nobody's waiting by your side?
You've been running and hiding much too long.
You know it's just your foolish pride.

Komentiraj [3] On/Off

nenadmašna trojka u kur**

petak, 17.11.2006. - 11:18

Komentiraj [10] On/Off

nemogući potez, i misija za proći

nedjelja, 12.11.2006. - 15:41

i kroz glavu joj prolaze slike iz njihovog prijateljstva
(onako nepoznave i cijele crno bijele, a neke imaju kontrast žutih):
vidi se kako sjedi na zidiću kod škole,
a on leži na travi iza nje.
smiju se nečemu, ona se više ne sjeća čemu je to bilo
sjetila se kako je klečao ispred njih dvije
(samo da ne kažu razrednici da ga je jedan uvrijedio)
sjetila se i kako joj se jednom zarugao,
jedna jedini put
te joj je odmah poslije toga prišao, a ona mu je rekla da s njim više ne priča zbog toga
odmah se počeo kajati, i skoro je kleknuo da zamoli za oproštaj
ona ga je pogledala i počela se smijati
te su se oboje počeli smijati
no, onda se sjetila i to prokletog dana
te proklete nedjelje
tog prokletog 22.10.
kada ju je iznevjerio
iako je to napravio, nešto joj je tada gvorilo da mu mora i treba oprostiti
normalno da će to napraviti, ništa prije nije tako brzo, ali i pametno odlučila
promislial je malo, ali dovoljno da shvati da je i ona, ali i on napravio grešku
oboje su krivi, i sada to moraju ispraviti
osjetila je kako je voda njezina snaga i izvor
kako u njoj nestaje njezina tuga, ali i sjećanja
odlaze i ona, veličanstvena voda, to sve ispire
ispire sve što želi, ali što joj je dopušteno da ispere
no, tako i ona osjeća prazninu i shvaća
bez njega, kao najboljeg prijatelja, trenutno ne može
čovik je, kojem će, unatoč svemu, sve reći
i kojeg neće napustiti
možda hoće nekada, i kao prijatelja i kao osobu,
ali će ga uvijek nositi u srcu, i uvijek će biti dio moga srca
nikada neće otići
i kada ga zametne u pamćenju, a i kada ode od nje
uvijek će biti tu, duboko urezan u njezino srce
i još je jedno shvatila:
ona ga voli, voli ga ne kao simpatiju ili dečka, već jedna velika prijateljska ljubav
to sigurno
zato ne može bez njega, kao niti bez njih
njih dvije, njezine malene ludice
a i kada se pogelda:
njih petoro
dva najbolja prijatelja i tri najbolje prijateljice...
savršen par... nenadmašna petorka
kako je prokleto lijepo i vrijedno prijateljstvo,
a sve ovo... samo je iskušenje

Komentiraj [7] On/Off

petak, 03.11.2006. - 19:44

obući ću stare cipele
one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja... jedina

prevrnut ću zemlju gradove
sive ceste, vjetar, oblake
makar platio životom naći ću te ja... jedina

za mene još vrijedi deset zapovijedi
nek te nemam ja
zaljubljen sam bio, samo jedno htio
da te ljubim zauvijek

onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li

potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima

obući ću stare cipele
one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja... jedina

za mene još vrijedi deset zapovijedi
nek te nemam ja
zaljubljen sam bio, samo jedno htio
da te ljubim zauvijek

onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li

potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima

onaj ko te ljubi sretan je, neka je
sa mnom će se borit za tebe, kunem se

onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li

potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima

"zbogom!"
govori mu ona
no on ju ne čuje,
nije tu, nema ga na vidiku
no one ju čuju, njezine prijateljice
pitaju je, što joj je
ona kaže
"opraštam se!"
"s kime?"
"s njim! neka ide k vragu. nastavljam živjeti."
"nije lako, ja ne mogu."
"uspijet ćeš kad-tad"
odgovara ona na nepostavljeno pitanje
ustaje i odšeta se 5-6 metara od svih
stane zamišljeno
vjetar puše, hladnoća
ona ju ne osjeća, ne osjeća više ništa
samo prazninu, oči su joj se osušile
nema snage zaplakati,
ali zašto i za koga plakati?
nije joj jasno
kako se on ne grize
čuje korake, no ne okreće se
još jednom je šapnula
"zbogom!"
ali je i dodala
"i tebi također! bio si mi prijatelj, i to još najbolji. iznevjerio si me! GADE!!!!!!!"
zadnju je riječ viknula
suza joj je potekla niz lice
praznina se ispunila... ali s boli
netko ju je zagrlio
bila je to ona i šapnula na rubu suza:
"bio najbolji prijatelj, pa gad. on zar ne. pa nije tebe, mene je!"
"da, ali me je on iznevjerio! nisam od njega to očekivala, ne od njega."
"glupan je. kako ništa ne osjećaju nikakvu krivnju. to su budale."
pustila je zagrljaj i pustila suzu.
ona joj je obrisala oči, a ova je viknula.
"imam, ideju. AJMO SE TUĆI!"
"ti si pukla. raspoložena sam, ali ne mogu ih više gledati."
"točno. glupi su."
kada se okrenula,
na licu joj se očitao užas.
"ej, što ti ..."
no kada se i ova okrenula vidjela je što je
njih dvojica, stajala su tamo
one us se okrenule,
iako su čule da ih zovu potrečale su dalje od njih
oni su ih uhvatili za ruku
njoj se kroz glavu provukla misao
"oprstih se od njega i od najbojeg... tj, bivšeg najboljeg prijatelja!"
osjetila je gnjev, mržnju, ljutnju, tugu i bol...
okrenula se.
sve je to nestalo u kratkom roku.
osjetila je prazninu,
i samo mu je uputila pun mržnje i prezira,
te je otrgnula ruku i prošaptala (dovoljno glasno da ju čuje)
"goni se!"
onda mu je na licu vidjela iznenađenje, tugu, bol i... oči pune suza
nije ju bilo briga
okrenula je glavu i otišla
stavila je ruku u džepove i pomislila
"razmisli tek kako je meni bilo..."
no onda je čula i nju kako kaže
"pusti me više na miru. ostavi me, ne približavaj mi se... ne želim niti jedan kontakt s tobom više"
i ona se okrenula i pošla za njom...

... nakon nekog vremena je sjela na beton
trebao je biti haldan, ali je ona bila toliko hladna da ga je praktički grijala
nisu imale snage plakati osjećale su se isto
osjećale su prezir, bol, mržnju... te, najveći dio je preuzela praznina
no, ona je sjedila na betonu i razmišljala
naglo se digla, otišla mu iza eđa i počela pjevati

Left broken empty in despair
Wanna breathe can't find air
Thought you were sent from up above
But you and me never had love
So much more I have to say
Help me find a way

And I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone

I'll tell you
All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning
It's not okay I don't feel safe
I need to pray

Why do you play me like a game?
Always someone else to blame
Careless, helpless little man
Someday you might understand
There's not much more to say
But I hope you find a way

Still I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone

I'll tell you
All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning
It's not okay I don't feel safe
I need to pray

okrenuo se,
nije mogao vjerovati svojim ušima,
a ona mu je samo ponovila

And I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone

All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning Oh!
It's not okay I don't feel safe
I need toooo praayy!

i na kraju mu je prošaptala:
"zbogom..."
te je pogledala u drugoga, te mu prošaptala
"... i tebi!"
te se okrenula,
te su se njih dvije okrenule i otišle
oni su znali da više nema pomoći, te su ih pustili
još su ih samo čuli u daljini kako pjevaju

moj je poraz vrijedan kako pobjeda
bolje je propala ljubav nego nijedna

Komentiraj [2] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>