petak, 03.11.2006. - 19:44
obući ću stare cipele
one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja... jedina
prevrnut ću zemlju gradove
sive ceste, vjetar, oblake
makar platio životom naći ću te ja... jedina
za mene još vrijedi deset zapovijedi
nek te nemam ja
zaljubljen sam bio, samo jedno htio
da te ljubim zauvijek
onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li
potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima
obući ću stare cipele
one znaju korak do tebe
da mi oči vežu s njima naći ću te ja... jedina
za mene još vrijedi deset zapovijedi
nek te nemam ja
zaljubljen sam bio, samo jedno htio
da te ljubim zauvijek
onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li
potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima
onaj ko te ljubi sretan je, neka je
sa mnom će se borit za tebe, kunem se
onaj ko te ljubi sretan je, neka je, neka je...
sa mnom će se borit za tebe, kunem se, kunem se...
spreman sam ti dati, ovaj život cijeli...
pitaj njega je li
potuć će se sa svima, al toliko srce...
pitaj ga dal ima
"zbogom!"
govori mu ona
no on ju ne čuje,
nije tu, nema ga na vidiku
no one ju čuju, njezine prijateljice
pitaju je, što joj je
ona kaže
"opraštam se!"
"s kime?"
"s njim! neka ide k vragu. nastavljam živjeti."
"nije lako, ja ne mogu."
"uspijet ćeš kad-tad"
odgovara ona na nepostavljeno pitanje
ustaje i odšeta se 5-6 metara od svih
stane zamišljeno
vjetar puše, hladnoća
ona ju ne osjeća, ne osjeća više ništa
samo prazninu, oči su joj se osušile
nema snage zaplakati,
ali zašto i za koga plakati?
nije joj jasno
kako se on ne grize
čuje korake, no ne okreće se
još jednom je šapnula
"zbogom!"
ali je i dodala
"i tebi također! bio si mi prijatelj, i to još najbolji. iznevjerio si me! GADE!!!!!!!"
zadnju je riječ viknula
suza joj je potekla niz lice
praznina se ispunila... ali s boli
netko ju je zagrlio
bila je to ona i šapnula na rubu suza:
"bio najbolji prijatelj, pa gad. on zar ne. pa nije tebe, mene je!"
"da, ali me je on iznevjerio! nisam od njega to očekivala, ne od njega."
"glupan je. kako ništa ne osjećaju nikakvu krivnju. to su budale."
pustila je zagrljaj i pustila suzu.
ona joj je obrisala oči, a ova je viknula.
"imam, ideju. AJMO SE TUĆI!"
"ti si pukla. raspoložena sam, ali ne mogu ih više gledati."
"točno. glupi su."
kada se okrenula,
na licu joj se očitao užas.
"ej, što ti ..."
no kada se i ova okrenula vidjela je što je
njih dvojica, stajala su tamo
one us se okrenule,
iako su čule da ih zovu potrečale su dalje od njih
oni su ih uhvatili za ruku
njoj se kroz glavu provukla misao
"oprstih se od njega i od najbojeg... tj, bivšeg najboljeg prijatelja!"
osjetila je gnjev, mržnju, ljutnju, tugu i bol...
okrenula se.
sve je to nestalo u kratkom roku.
osjetila je prazninu,
i samo mu je uputila pun mržnje i prezira,
te je otrgnula ruku i prošaptala (dovoljno glasno da ju čuje)
"goni se!"
onda mu je na licu vidjela iznenađenje, tugu, bol i... oči pune suza
nije ju bilo briga
okrenula je glavu i otišla
stavila je ruku u džepove i pomislila
"razmisli tek kako je meni bilo..."
no onda je čula i nju kako kaže
"pusti me više na miru. ostavi me, ne približavaj mi se... ne želim niti jedan kontakt s tobom više"
i ona se okrenula i pošla za njom...
... nakon nekog vremena je sjela na beton
trebao je biti haldan, ali je ona bila toliko hladna da ga je praktički grijala
nisu imale snage plakati osjećale su se isto
osjećale su prezir, bol, mržnju... te, najveći dio je preuzela praznina
no, ona je sjedila na betonu i razmišljala
naglo se digla, otišla mu iza eđa i počela pjevati
Left broken empty in despair
Wanna breathe can't find air
Thought you were sent from up above
But you and me never had love
So much more I have to say
Help me find a way
And I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone
I'll tell you
All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning
It's not okay I don't feel safe
I need to pray
Why do you play me like a game?
Always someone else to blame
Careless, helpless little man
Someday you might understand
There's not much more to say
But I hope you find a way
Still I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone
I'll tell you
All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning
It's not okay I don't feel safe
I need to pray
okrenuo se,
nije mogao vjerovati svojim ušima,
a ona mu je samo ponovila
And I wonder if you know
How it really feels
To be left outside alone
When it's cold out here
Well maybe you should know
Just how it feels
To be left outside alone
To be left outside alone
All my life I've been waiting
For you to bring a fairytale my way
Been living in a fantasy without meaning Oh!
It's not okay I don't feel safe
I need toooo praayy!
i na kraju mu je prošaptala:
"zbogom..."
te je pogledala u drugoga, te mu prošaptala
"... i tebi!"
te se okrenula,
te su se njih dvije okrenule i otišle
oni su znali da više nema pomoći, te su ih pustili
još su ih samo čuli u daljini kako pjevaju
moj je poraz vrijedan kako pobjeda
bolje je propala ljubav nego nijedna
