All in all you`re just another brick in the wall
31.10.2005., ponedjeljak
Bar mislim da je danas.....
 Kada je noć vještica??? 31.10???? Ma, jeste li sigurni??? Ja stvarno nisam imala pojma da je već noć vješticaaaa.... No, uglavnom, sjećam se..... Prije dok smo bili klinci, na prozore smo stavljali bundeve... Tako da sam uvijek po tome znala kada je ta Noć vještica... A sada??? Dobrio, mislim, prije smo se za maškare maskirali i išli po kućama.... To je bilo dobro zato kaj su nam ljudi davali slatkiše i pare, ali zamisli sramoteeee.... No, kolko se ja sjećam, skupljali smo mi i za noć vještica... A, jebiga, kada kažem klinci neznam ni na šta više mislim, jer sada imam onih famoznih 13, a da budem iskrena, skupljali smo mi do otprilike 3 godine...... Ah, no, čini se da su prošla ta vremena kada smo pričali strašne priče pa se poslije bojali ići spavati..... jer, znate što kažu.... Na ovaj dan se dižu mrtvi... No, ja sam malo skrenula, s teme, naravno... Ne želim vas ja zastrašiti, već samo... Zaželjeti sretnu Noć Vještica.... Ako nije danas, ubit ću sestru što mi je lagala.... Kada bih se ipak maskirala....   Usudite li se proći kroz groblje.... Sada???  Bez brige, ovo se ne događa... Bar mislim tako...  E, pa, laka vam noć... |
30.10.2005., nedjelja
Pula
Evo, vratila se ja iz Pule....
Da se mene pitalo ne bi se ni vratila... Ali, jebiga, tko šta mene pita??? Očito nitko.... No, nije ni važno, dobra je i Crikva, ne mogu se požalit...... Nemam pojma šta da još pišem... Ovo je očito jedan od kratkih postova, a, jebiga, mora bit i takvih.... Evo vam malo fotki Pule...... kisssssič....  Havajska uvala, prekrasna plaža na kojoj se ljeti kupam Arena....  disko club Uljanik MM je ovo ljeto napravio odličan koncert u Puli.... |
29.10.2005., subota
MarihuAna
Možda je prošao život cijeli od onog dana kad sam je sreo. Kad ugledah te oči plave i kosu boje suhe trave.
Ah, pomislih, predivna je ona, i ne čuh zvuk onog zvona što je u smrt zove polako, a da sam znao, vječno bih plak'o. Ruku mi pruži kao da pita: ˝Voliš li rijeke, polja i žita?˝ Pružih ruku ruci što drhti, pružih ruku ruci smrti. I tako saznah pred kim stojim, predamnom, kao blijedo biće, broji noći i dane u ritmu marihuane. Htjela je ljubavlju isprati drogu, jer, što je ona sktivila Bogu? Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude, htjela je da voli i da voljena bude. Uvijek je voljela drogu... Prvi put je uzela da proba, drugi put jer joj prija, a treći put jer mora. Ana, djevojka plavih očiju i kose, imenom što ga mnoge djevojke nose i sve će one jednoga dana otići tamo gdje je i Ana. Na njenom grobu zaplakah jednom, i riječi ispisah kapljicama krvi. Umrla je u suton jednog dana, bila je lijepa i zvala se Ana. A, znala je da narkomani dugo ne žive, da se kratko životu dive. Voljela je bosti svoje vene, voljela je mnoge, pa možda i mene....  Tko ne puš travu umrijet će zdrav!!!!!  Kiša pada, trava raste, mi je sušimo pa je pušimo.....  |
28.10.2005., petak
Fotke
EVO VAM I MALO SLIKICA.....
Nabolji nogometni klub na svijetu..... DINAMO.....  Moje dvije frendice... Beba i Spomy na putu u Karlovac...  Klaudia  Bebač...... Nju čete zaista često viđati na fotkama.....  Ari   Ivona.... Moja sestrična....  |
Realna razmišljanja......
Neki ljudi su zli, dvolični... Jednostavno pokvareni... Nije im stalo do nikoga, osim do sebe... Takvi ljudi ne znaju za osjećaje, koji su skriveni duboko u njima, boje ih se pokazati... Zašto??? Da ne bi pokazali svoje pravo lice, i otkrili koliko su doista slabi i ranjivi... Takvi ljudi uvijek su sami... Govore da im samoća odgovara, no, zna se da nije tako, zna se da se oni zapravo žele družiti, samo više im nitko ne pruža priliku.... Postoje i ljudi koji su tužni, nesretni... Na njihovom licu nema osmjeha, iako je nekad postojao... nekad... Možda je osmjeh izbrisala gruba riječ, ili su bili izdani, prevareni....
No, ima i ljudi koji su uvijek nasmijani, dobri su i uvijek spremni pomoći. oni vraćaju osmjeh na naša lica kada smo tužni i lijepim riječima brišu suze... Ja osobno poznajem mnogo takvih ljudi. uvijek su bili uz mene, i kada sam pala, oni su mi pomogli da se dignem i krenem naprijed, ispočetka, hrabrija no ikad... Ti ljudi u ovom će se zasigurno prepoznati... Shvatiti će koliko sam im zahvalna za savjete, smijeh, i ljubav koje su mi pružali svih ovih godina. Ti ljudi svaki moj dan čine sve ljepšim i ljepšim... Velika su mi podrška i ne znam što bih bez njih... I, zato, ljudi, hvala vam na svemu iz dubine mog gorućeg srca... Volim vas, Volim vas... Evo, sjedim sada tu i razmišljam... O čemu?? Zapravo ni sama ne znam... Možda o životu, možda o smrti, možda o sreći, možda o tuzi, možda o ratu, možda o miru, možda o ljubavi, možda o mržnji... Možda o njemu, dakle, vjerovatno o ljubavi... I tada se zapitam što je uopće ljubav?? Iskra, strast, kemija, pažnja, naklonost, lijepa riječ, privlačnost... Magija.... Da, ljubav bih mogla usporediti s magijom, ja sam onda začarana, dakle, volim.... Volim njega.... No, ipak ja sam i realna.. Znam da su neke stvari nemoguće... Nemoguće je da ja njega prestanem voljeti, a još je manje moguće da on zavoli mene.... Zato ništa ne govorim, ne spominjem njegovo ime... Mogu ga samo gledati... Ali bez nade i bez iščekivanja.... Zašto nikom nisam rekla za to.... Neznam, možda zato jer sam uvjerena da dečko poput njega ne bi mogao voljeti, ne mene... I tu dolazi bol, bol koja, gotovo da je i veća od ljubavi... Bol koja me proždire, ali i inspirira, bol za koju nitko ne zna, bol koju ne pokazujem.... Možete li zamisliti kako je to kada vas boli tako jako da vam se duša para, a srce umire.... Kako je to kada vrištite od bola, a nitko vas ne čuje??? Ja tu bol osjećam svaki put kad ga pogledam... I tada neznam šta ću sa sobom, trčim, bježim što dalje od njegovog glasa, iako dio mene želi da ostane, da mu bude blizu.... Za ime moje ljubavi i moga bola nitko ne zna, niti će saznati, ali i kada umrem, ja ću njega voljeti, i samo zbog njega željeti ću disati... Možda će vam sve ovo što sam pisala zvučati čudno... Tada čete pomisliti da sam i ja zasigurno čudna.... No, nema veze, jer čudni ste i vi... A u tome, vjerujte mi, nema ništa loše...  |
