|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o meni,mojim nadama,snovima,ljubavima...
sve ono što bi izgovorila u trenutku kada nitko nije pored mene...
sve što mi padne na pamet...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
-Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?», a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam
«ZAŠTO NE?»
George Bernard Shaw
-Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku.
Pablo Picasso
-Samo najmudriji i najgluplji ne mogu se promijeniti.
Konfucije
-Problem upravljanja kvalitetom ne proizlazi iz onoga što ljudi ne znaju, već iz onoga
što misle da znaju.
Philip B. Crosby
-Strpljenje je moć. S vremenom i strpljenjem i dudov list postaje svila.
Kineska poslovica
-Bolje je šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i
otkloniti sve sumnje.
-U životu je bolje biti jedan dan netko, nego čitav život nitko.
-Nitko ne zasluzuje naše suze, a onaj tko ih zasužuje neće nas
rasplakati.
-Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrčući se koliko
dobija nazad.
-Žene žive za prvu ljubav, a muškarci za posljednju.
-Ožiljci nas podsjećaju na to da je prošlost bila stvarna, živimo u
primitivnim vremenima ni okrutnima ni mudrima, neodlučnost je
njihovo prokletstvo.
-Ako zvuči predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
-Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
-Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog
prijatelja.
Kao što mnogi kažu,otišao je pjevač anđeoskog glasa tako ja kažem da je otišao jedan anđeo...moj najdraži pjevač kojeg sam toliko voljela,obožavala,cijenila ispočetka zbog njegova glasa i njegovih pjesama a poslije zbog njega kao predobrog čovjeka,humanitarca velikog srca...
I zato vam ne mogu opisati tugu koju osjećam...riječima se to jednostavno ne može opisati...ne mogu vjerovati da ga nema...ne mogu se suzdržati od plača svaki put kad vidim njegovo sliku,čujem njegovu pjesmu...
Mislim da je sasvim u redu da ga proglase svecem jer je to zaslužio...Svojim humanitarnim radom pomagao je oko 200 ljudi u svojoj rodnoj Makedoniji!! Bio je pravni vjernik pa je čak jednom izjavio: "ovdje sam pronašao mir i znam da ću tu jednog dana i završiti." Samo taj kobni dan došao je prebrzo...u usponu njegove karijere i stvaralaštva...prežalosno...
Još jedna potvrda da Bog uzima samo najbolje...tako i našeg anđela...
Još jednom ...
POČIVAO U MIRU!
Jer moj je život igra bez granica,umorna priča trganje stranica na kojim ništa ne piše...jer moj je život vječito padanje,kad zbrojim poraze ništa ne ostane samo još vučem navike... (Igra bez granica)
Jer srce nije kamen,ne srce nije kamen,da ga samo baciš iz kaputa kao kartu poslije puta...ne srce nije kamen... (Srce nije kamen)
Krade mi te cesta,kradu mi te ljudi,svatko pomalo od osmijeha tvog poludi...iza svakog ugla,stalno neko vreba,da mi te ukrade kada malo sreće treba...nitko nije kriv za to,što te volim toliko al osmijeh tvoj je kriv da znaš što me osvaja... (Volim osmijeh tvoj)
Ubijaš me usnama, znam te ja, za to si rođena... neznam dal da ti odolim i oprostim bar da te ne volim... ( Ubijaš me usnama)
Dal si sretnija što ti drugi usne ljubi il ne sretnija što on se na mom mjestu budi,nisam bog zna što,al jednom sam te ludo volio... ( Dal si sretnija )
Ona ima oči koje znaju moje tajne sve,moje tuge sve i moje nemire...ona ima ruke i u njima svemir čitavi, u tom zagrljaju mogu umrijeti...Bože meni tako malo treba ispod ovog svetog neba,topla postelja i njena oka dva...šalji anđele čuvare svoje jer je duša duše moje...Bože brani je od zla kad ne mogu ja... ( Bože,brani je od zla )
Ovo su samo neki od brojnih Tošnih stihova i pjesama...
Pjesma koju je Tony napisao Tošetu za poslijednji ispraćaj:
Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima
U prometnoj nesreći koja se dogodila u utorak u 6 i 30 sati kod Nove Gradiške sa Tourageom zauvijek je otišao jedan veliki glazbenik,humanitarac i pravi čovjek-TOŠE PROESKI. Njegova tragična smrt dogodila se kada se njegov prijatelj G.G. brzinom od 175 km/h zabio u kamion a potom u ogradu na autocesti. Pretpostavlja se da je vozač bio umoran i da je taj kobni trenutak zaspao. Ipak,najtragičnije je u cijeloj priči da je Toše imao rezerviranu avionsku kartu Skopje-Zagreb ali je u zadnji trenutak otkazao let...Do Hrvatske granice je upravo on taj koji je vozio i nakon toga prepustio volan svom prijatelju...a kako je on dospjeo na ulogu Tošetovog vozača...naime, Tošetov prijatelj G.G. prije 2 tjedna je ostao bez posla u jednoj firmi, i kako je Toše uvijek radio dobra dijela i izlazio u susret tako je i svom kolegi G.G. , iako se njegova menadžerica nije s tim slagala...u vožnji je imala povjerenja samo u sebe i Tošeta koji nikada nije vozio brže od 120...nažalost,sudbina mu nije bila naklonjena...
Njegovo dječačko lice,simpatičan pogled i topao osmjeh ostavile su patnju i bol u mnogim srcima.
2003. godine dobio je humanitarnu nagradu majke Tereze te postao UNICEF-ov ambasador dobre volje te potom snimio pjesmu "This World" koja je postala himnom UNICEFA. Često se odazivao humanitarnim koncertima kao što mu je bio i poslijednji 5.10 na stadionu u Skopju. Dao je obnoviti crku u Kruševu i sve osnovne škole u Makedoniji. Uvijek je govorio da on pjeva za publiku. Bio je simpatičan,veseo,drag,uvijek nasmijan,emotivan a nadasve plemenit i jako vezan uz svoju obitelj...
Jedan anđeo koji je prebrzo otišao...kojeg više nikada nećemo vidjeti ni čuti...ostat će jedino pjesme,uspomene i suze...suze koje trenutno meni klize niz lice zbog mog najdražeg pjevača i PREDOBROG ČOVJEKA...
Zašto oni najbolji uvijek napuštaju svijet prvi?? Nije pošteno..
Ali svi uvijek primaju najbolje...Tako su primili i Tošu...
Zauvijek zbogom jednom anđelu...
Počivao u miru!
dan: ponedjeljak,1.listopada, mjesto radnje: rijeka,učiteljski fakultet...
nova lica oko mene a niti jedno poznato...uf,već me malo frka ulovila...pa se prisjetila srednje škole i onog upoznavanja...ali ovdje je vladala malo drukčija atmosfera...većina se cura poznaje,već prvi dan vidiš par grupica i onda shvatiš da su išle zajedno u srednju školu...osjetila sam se pomalo izgubljeno...neugodno u toj situaciji...jedino me tješilo što sam znala jednu curu koju sam upoznala na prijemnom...i pored nje sam sjela...nas dvije kao da se poznajemo sto godina...mogle bi stalno o nečemu pričati...a mislim,s kim ja nebi mogla stalno pričati!? 
i tako se krenule upoznavati s ostatkom cura...ima nas samo 40 pa smo kao razred...imamo čak i 3 dečka 
i uglavnom već prvi dan shvatiš tko je kakav...neki su sramežljivi,povučeni,umišljeni a neki čak pomalo i bahati...no nije bitno jer smo se već kroz tjedan bolje upoznali pa svratimo na koju kavicu, do indeksa i dani nam prolaze super... tako da se onaj moj strah s početka pokazao skroz nepotrebnim jer su već kroz tjedan svi shvatili kako sam ja pričljiva i stvarno sam se uklopila sa svima. o profesorima još neću pisati,prerano je ali dosad su se svi profesori pokazali zanimljivima i jako dobrima osim jednog kojeg imamo većinu sati tjedno i kod kojeg imamo najteži ispit...eto toliko o mom početku na faksu...
pozdravljam moje curke(naravno i dečke)s kojima se već dugo dogovaram za kavicu i mislim da bi već bilo vrijeme da se nađemo...također pozdrav curama s kojima sam nedavno bila na kavi...
pozdrav i veliki cmokkkkkkkkkkk
