25.07.2008., petak
Oprosti mi pape
 Lito je naravno i vrime, kad pored brojnih turista, u naše selo zalutaju i rođaci koji više ne žive tu. Prije nekoliko dana sasvim slučajno, spontano (kao što već dugo nismo jer, valjda to više nije običaj) okupili su se rođaci kod nas na večeri... jednoj od onih koje se pamte ne po tome što smo jeli i o čemu smo razgovarali - nego po tome što smo uživali u činjenici da smo se na tren okupili - baš kao nekad "naši stari". Imam sreće da poznajem očeve svakog od njih. Gledam ih i ne vjerujem svojim očima. Moj muž s rukama na leđima, malo pognut pokazuje sve što smo promjenili u kući u zadnje vrijeme, ko da je uskrsnuo (Bože mi prosti!) pokojni svekar. Ista poza - iste riječi, isti đir. Gledam i mlađe rodjake, jedan od njih čeka da svi završimo sa večerom, pa stavlja teču isprid sebe i kruhom (sve do visokog sjaja) skida sve ostatke hrane, rumen u licu, veseljak, dobrodušan - isti ćaća. Ni treći rođak nije osramotio svog starog. Odmjeren je, uglađen, pomalo filozofski nastrojen. Uživam dok ih gledam. Razmišljam koliko daleko su otišli da bi živjeli drugačije. Prisjećam se koliko su se u mladosti ljutili na svoje očeve i koliko su im sada slični. Ni ja se nisam daleko odmakla - izgovaram čitave rečenice svoje majke (od kojih sam donedavno ludila). Neka nam oproste, kušali smo život - pa postali ISTI! |
04.07.2008., petak
Put do srca
 Postoji jedan predivan blog na kojem je broj komentara najčešće između brojeva 0 i 2. Najprije sam mislila da je to blog u kom je komentiranje na neki način nedostupna opcija, a onda sam shvatila da nema nikakvih prepreka - i da ljudi naprosto ne znaju za njega. Puno predivnih priča sam tamo pronašla, puno korisnih savjeta o djeci... Ovo je post sa tog bloga: "Kada bih ponovo mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom. Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala. Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva. Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala. Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda. Više bih ga grlila, a manje vukla. Rjeđe bih bila stroga, a mnogo bih mu više toga priznavala. Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću. Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi. Diane Loomans Blog se zove putdosrca.blog.hr. Do mog srca je našla utabanu stazu - povirite, možda nađe put i do vašeg srca. |
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Fala ti, fala ti, FALA TI na ovom predivnom DARU! Raznježila si me, rasplakala... nisam svoja! Biće ovo Cvitina "himna"! Nešto što ću uramiti i čuvati iznad njenog krevetića dok me ima! Uvik sam se pitala šta će meni blog? Napokon znam! Sad bi te izljubila... (sebi pripadam 06.09.2007. 09:06)
CVITA i grad
by BIJELI KORALJ
Dira nas i minja dobro i zlo, vrti se oko nas, vrtimo se i mi...
U inat svemu neka dobra sidra uvik su tu, možemo se uvatit za njih, pridahnit i krenit dalje...
sve tvoje žene zovu su Cvita
sve su slične ćeri tvoje
dok muški dil sviton se skita
one s tobon vrime broje
more ti umiva kameno lice
trudno, umorno od lita
po skalama zvone glasovi dice
u ladu kale igra se Cvita
u njoj leži tvoja srića
ladne zime, vruća lita
u tom cvitu vrh sveg cvića
šta mu tepaš : Moja Cvita
proći će tren, par dana i noći
izaći će iz portuna
mlada Cvita, niz skale poći
nježna, lipa, života puna
baš ka i tebi na glavi joj kruna
od mirisne kose, tvoja od bora
baš ka i ti ponosa puna
spuštat će se sve do mora
još koji tren i stara Cvita
prid portunon u ladu sidi
govori dici o tajnama svita
i kako si ti sve šta nan vridi
spominje sriću, patnju, kuražu
prošlost da ti je slavna i čista
nek muški po svitu ništa ne tražu
ni lipše žene ni lipšeg mista
Za malu Cvitu, mudru učiteljicu života, šta se pripala nesriće i popiškila u krevet.
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Nemam pojma
Sanja
bijeli koralj
Zitta
skaska
more nade
green tea
čiovka
odmak
decembar2001
škrabotine
Prilagodba ...
promatram, razmišljam...
rastavljena žena
