sebi pripadam

30.04.2008., srijeda


Kao kod mame

Image and video hosting by TinyPic


Trebala sam svo ovo vrijeme - u početku da pozavršavam sve nedovršene poslove (a bilo je i više nego dovoljno posla za mene), a iza toga sam trebala jedan duuuuuuuuuuuuug odmor. Na početku se činilo da odlazak kod mame i nije neko rješenje, ni prilika za odmoranje. Kuća se nije praznila, poveći broj rođaka i prijatelja izmjenjivali su se brže nego što sam uspjevala i pratiti, čitav niz "obaveznih" posjeta bili su češće napor nego užitak. Mama stara i bolesna, jedva da se uspjevala i dignuti iz postelje, moja najmlađa van sebe od uzbuđenja - preaktivna, prezahtjevna...
Pa opet, sada kada sam se vratila, osjećam se tako mirno i zadovoljno, tako obnovljeno. Kao da mi je duša pronašla neko mjesto na kom dugo nije boravila. Svi njihovi problemi, sve bolesti o kojima su mi pričali, sve njihove financijske nedaće kao da su odjednom isparile - ono što sam uistinu zapamtila je samo radost što sam ih srela, ljubav s kojom su me primali i osjećaj da im pripadam bez obzira na to koliko rijetki su naši susreti.
Pokušavam čitavo jutro otkriti šta ste vi sve radili dok me nije bilo. Moram priznati da ste bili jako vrijedni, jedva uspjevam i pročitati što ste sve napisali - komentare sam za sada preskočila, ima puno dana ispred mene, nadoknadiću... Želim vas samo pozdraviti, detalje ostavljam za dane koji dolaze.
- 10:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.