11.10.2007., četvrtak
Bolovanje
|
Pratila sam vas ja! Neki od vas su uzeli slobodne dane, neki su išli na godišnji odmor, neki su otvorili porodiljni dopust... a ja vam dragi moji idem na bolovanje. I puno ćete mi nedostajati! Jedva čekam da vam se vratim! Još vam nešto nisam rekla - imam novu frizuru i novu boju kose! A sve je počelo s vama... |
05.10.2007., petak
Sjećanja
|
Cvita se razbolila, ostala sam kući... Nakon dugo vrimena uživala sam u tome. Iskoristila sam jutro da spremim po kući ono što ne stižem preko radnog tjedna. Otvorila sam pretinac zamrzivača i pronašla svekrvinu spavaćicu - popišanu! Valjda je mislila da je to mašina za veš? Ili je sakrila od nas da ne vidimo? Ili je spremila da bi je kasnije oprala? Odgovore ne bi znala ni ona da je još živa! Na trenutak su mi se vratila sjećanja od prošlog lita. Već nekoliko zadnjih godina nije kontrolirala mokraću. Po ko zna koji put pokušala sam joj objasniti kako se koriste ulošci... a onda sam u njenim gaćicama vidjela - kuhinjsku krpu! Otišla sam u svoju sobu i plakala kao malo dijete. Odjednom, shvatila sam koliko je to glupo i uzaludno. Bacila sam krpu i nastavila živiti. Kasnije sam na istom mjestu nalazila maramice, pamučne zavjesice, donje dječije majice, vezene salvetiće koje sam do tada stavljala u košaru za kruh. Tehnički aparati za nju nisu imali nikakvu upotrebnu vrijednost. Bile su samo limene kutije s različitim vratima. Stalno sam nešto tražila, STALNO! S vrimenom sam ipak uočila neku logiku... Čisto suđe stajalo bi u frižideru, šporko u pećnici, kruh bi stajao u perilici za suđe, mlijeko u sudoperu, igračke u regalu poviše televizije, muževi tamni džemperi na njenim vješalicama, ključevi od ormara i vrata soba u džepovima njenih majica i košulja. Jela bi svakih sat vremena s osjećajem da jede prvi put toga dana. Govorila je da živi na kruhu i vodi, da sam joj zadnji put oprala kosu prošlog ljeta, da sam joj promjenila posteljinu zadnji put kad je izašla iz bolnice (prije četiri godine)... U prljav veš stavljala bi krpe kojima sam brisala pod, svoje mokre gaćice i čarape, pa sam na kraju sakrivala svoj prljav veš! Zbunjivalo je što samo njen u mašini, pa ga je i ona sakrivala - iza fotelja, ispod jastuka, po ormarima... Stavila sam prati spavaćicu! Do nedavno bi zbog toga prolila žuč, sada sam prolila suze žalosti, ljubavi, olakšanja, tko bi znao? Neka mi u sjećanju živi kao žena koja mi je bila druga mati - jer mi je to i bila! Neka joj Bog daruje mir, a roditelji (za kojima je toliko čeznula) neka je prime u svoje krilo. Pokoj njenoj zbunjenoj duši! |
02.10.2007., utorak
Život kao prilika
|
Valjda je to sreća? Koliko god da sam bližnjih izgubila mlađih ili starijih, više ili manje bolesnih - njihov me je odlazak uvijek iznenadio. Još se ne mogu navići na činjenicu da netko preko noći može otići iz mog života, ni na stvarnost da netko tko je ujutro još bio dobro - do popodne može odlutati do čipkastog oblaka na nebu...a svi su tako otišli! I nisam od onih koji se panično boje svoje smrti, ali svaki put kada se tuđa smrt ukrstila s mojim životom - on je trajno bio promjenjen. Nakon razdoblja šoka i tugovanja - uvijek me muče ista pitanja! Zašto neprestano odgađam stvari u kojima uživam i uvijek koristim već poznata opravdanja (samo da narastu djeca, samo da ozdrave roditelji, samo da dobijem plaću, samo da prođe zima...)? Zašto ne koristim svaki trenutak kao priliku za osmijeh! Zašto sam šetnje podredila kućanskim poslovima? Zašto svaki dan nije za mene nova prilika da upijem sunce? Zašto ne iskočim iz rutine i ne napravim neočekivanu zabavu? Neobičan ručak? Novu frizuru? Nešto što želim - a do sad se nije činilo važnim? I zašto o tome samo čitam i govorim - a i dalje to ne ŽIVIM? |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Fala ti, fala ti, FALA TI na ovom predivnom DARU! Raznježila si me, rasplakala... nisam svoja! Biće ovo Cvitina "himna"! Nešto što ću uramiti i čuvati iznad njenog krevetića dok me ima! Uvik sam se pitala šta će meni blog? Napokon znam! Sad bi te izljubila... (sebi pripadam 06.09.2007. 09:06)
CVITA i grad
by BIJELI KORALJ
Dira nas i minja dobro i zlo, vrti se oko nas, vrtimo se i mi...
U inat svemu neka dobra sidra uvik su tu, možemo se uvatit za njih, pridahnit i krenit dalje...
sve tvoje žene zovu su Cvita
sve su slične ćeri tvoje
dok muški dil sviton se skita
one s tobon vrime broje
more ti umiva kameno lice
trudno, umorno od lita
po skalama zvone glasovi dice
u ladu kale igra se Cvita
u njoj leži tvoja srića
ladne zime, vruća lita
u tom cvitu vrh sveg cvića
šta mu tepaš : Moja Cvita
proći će tren, par dana i noći
izaći će iz portuna
mlada Cvita, niz skale poći
nježna, lipa, života puna
baš ka i tebi na glavi joj kruna
od mirisne kose, tvoja od bora
baš ka i ti ponosa puna
spuštat će se sve do mora
još koji tren i stara Cvita
prid portunon u ladu sidi
govori dici o tajnama svita
i kako si ti sve šta nan vridi
spominje sriću, patnju, kuražu
prošlost da ti je slavna i čista
nek muški po svitu ništa ne tražu
ni lipše žene ni lipšeg mista
Za malu Cvitu, mudru učiteljicu života, šta se pripala nesriće i popiškila u krevet.
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Nemam pojma
Sanja
bijeli koralj
Zitta
skaska
more nade
green tea
čiovka
odmak
decembar2001
škrabotine
Prilagodba ...
promatram, razmišljam...
rastavljena žena
