sebi pripadam

20.09.2007., četvrtak


Dobrota
Postoje tekstovi koji su obilježili moje misli, i mnoge moje postupke...ovaj definitivno spada u takve:



U sparno jutro, kad umiru noćni leptiri, bosonog, u suknenoj haljini, žedan i pregladnio, po vrelom pijesku, išao je propovjednik Serafim.
Sve što je imao razdijelio je usput sirotinji.
Ali, prihvaćajući život kao priliku za darivanje,
iako siromašan kao pustinjski miš, s darežljivom se dušom osjećao bogat.

Ako ovakav osjećaj u nekom upitnost budi, moguć je ili nemoguć, njemu se samom prepušta da sudi.

Pred vratima grada Magnezija, u kojemu je siromaha koliko i u svakom drugom, dočeka ga žena sa četvoro djece,
kojoj su rekli da dolazi čovjek izuzetno darežljiv, i zamoli Serafina da njoj i njenoj siročadi, bez oca i krova nad glavom, odjeće i zalogaja kruha, daruje nešto
kao što je i druge darivao.

Ako postupak ovaj u nekom protivljenje budi, ne valja i nije trebalo,
njemu se samom prepušta da sudi.

Nemajući što da joj dade, a morao je dati, svrati u obližnju kuću i sebe sama ponudi bogatom gospodaru za roba.
Pošto se prodao za trideset i dva zlatnika, Serafim ostade služiti kao rob do kraja života,
a žena ode odgajati svoju djecu da budu
darežljiva prema ljudima,
kao onaj što ih je svojom žrtvom izbavio iz neimaštine.

Ako dobrota ova u nekom sumnjičavost budi, istinita je ili izmišljena,
njemu se samu prepušta da sudi.

Serafim nikad ne osjeti muku što robuje, ni onda kad do njega dopre priča da je žena, što iziđe pred njeg na vrata Magnezija, kurva Kleona, koja iznajmi susjedovu djecu da prevari darežljiva čovjeka.
"Dobrota je za sve ili je nitko neće imati, pa je i bolje da se i kurve njome koriste nego da je nema" - mislio je čovjek komu je život bio blagdan darivanja.

Ako nazor ovakav u nekom zebnju budi,
vrijedan ili bezvrijedan je,
njemu se samu prepušta da sudi.

- 10:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.