Kolumne drugog kruga pakla

I tako, kaže mi neki dan: „Trebala bih te upoznati s jednim.“ Nije važno tko kaže, ni sveopće oduševljenje okoline, već... Zar mi na majici piše da sam solo? Kakve sam sreće, ne samo na majici. No, prvo si uopće to moram priznati. Da, luzeru, solo si, onaj posljednji za kojeg si mislio da je Mister Right misteriozno je odrightao s lica zemlje. Nije dovoljno da kasni s javljanjem dovoljno da svaki iole normalni ženski čovjek pomisli kako bi u nedostatku međunožnog crvenila trebao kupiti monster-tester.
Ne volim to. Činjenicu da sam opsesivno-kompulzivni romantičar, a ni to. Pošteno se ponadaš, a onda vrijeme za tabi papa. Da bi ironija bila veća, znalo se od početka da će tako završiti. Možda on nije, no ja, nešto što bi mnogi nazvali gay-sponzoruša, na to sam navikao. Ali i dalje ne shvaćam, ako sam sponzoruša i svako malo pronalazim semi-poznate Hrvate punih novčanika, zašto nikad nemam para? I zašto odbijem svaki poklon?
E luzeru, možda si zato solo.


Sebastian Wright