Kolumne drugog kruga pakla

Ne preferiram smišljanje tema za nove tekstove, poučen činjenicom da će me neka kvalitetna, nova tema udariti posred čela kad-tad. To sam gradivo utvrdio tijekom pozamašne blogerske karijere. Nakon što sam danima uređivao sam dizajn - što je rezultiralo nekim odličnim skicama - pa nekoliko dana/tjedana/mjeseci pisao, redovito bih odustao, napisavši da odlazim na poslovni put. S kojeg se nikada nisam vraćao. Cijeli teatralni događaj bio bi rezultat prevelikog broja masnica po glavi, jer teme nisu mekane.
Tako je bilo i danas. Pošao sam na jednu intelektualnu kavu, u namjeri da se kulturno uzdižem (don't get me wrong, ja se stalno uzdižem, jedino je pitanje kako). Odmah nakon što sam naručio kavu i zapalio cigaretu, primijetio sam nekoliko pogleda. Neki od njih dopirali su od muškaraca dosta dobrog izgleda. No izgled ne čini čovjeka, pa ako me nisi tražio broj, ništa od toga…
Nakon što se birc ispraznio, osjetio sam jedan uporan pogled. To je bilo to. Moj božićni poklon, za susjednim stolom, sav namirisan. Jednom riječju - savršen. Šal* koji je jedan od onih voajera ostavio, promatrao me uporno, ne dopuštajući mi nastavak kulturnog uzdizanja. Uzmi me, čuo sam ga kako ponavlja.
Kolegici sam iznio sve planove neprimjetnog posezanja za nečim tuđim, na što se slatko nasmijala. Smijeh se pojačao u trenu kad smo izašli iz birca – ona kulturno uzdignuta, ja sa šalom. To nije krađa, zar ne? Da je šal doista želio ostati kod prijašnjeg vlasnika, ostao bi, ne? Kleptoman u meni odradio je svoj današnji dio posla, i sad mi je za vratom… Šal naravno.
Na povratku kući, pješice – naravno, jer ne daj Bože da ja provezem auto gradom – tema me doista udarila u glavu dovoljno jako da me zabolio svaki mišić. Naime, ugledao sam jedno odviše poznato lice okupljeno oko dubokih, smeđih očiju. Lice mog bivšeg…zaručnika. Da, mogu ga tako nazvati, iako sama riječ označava nešto lijepo i toplo, a riječ prije te nešto potpuno suprotno. Prisjetio sam se prošlosti, a to mi nije trebalo. Pogotovo ne nakon svega što sam saznao/shvatio/umislio. Registracija mi nije bila poznata, pa je vjerojatno i to lice bilo dio moje mašte, no ponestalo mi je leda za modrice na sjećanjima. Možda je to bio duh Božića. Gužve na prometnicama objasnile bi četiri dana zakašnjenja.

*Ako vlasnik šala čita ovaj tekst, back off – ako doista želiš ovaj šal, pošalji svog dečka. Dečko za šal – jebi ga, kriza je.

Sebastian Wright