Skeč

četvrtak , 07.05.2009.

Zar nisam još jučer gledala u mlad mjesec
ili se to vrijeme otkotrljalo bjesomučno
jer potjera ne štedi nikoga pa ni nemoguće;
tisinu sobe remeti "jedan protiv sto"
ili koliko već ih preostane, tvrdoglavaca...
Želim izgovoriti I want to divorce
zvuči onako cool i kao nema na važnosti;
želim optrčati sjajnu kuglu koja će i ove noći
(a kao da je jučer bila i ona noć)
remetiti san.
Mogu li nestati ? Izaći u noć nehajno;
bezbrižno odlutati
pomiješana sa sjenkama bezimenim
tako razumnim ponekad mada bez srca.
Ne znam kako sam ušla u ovaj krug.
Sve sam znakove krivo protumačila;
valjda toliko želeći vjerovati da su
onakvi
kakvi trebaju biti. A nisu. Počinjem sumnjati
da nikada nisu ni bili.
I da sam u međuvremenu malo
"udarila na kvasinu"-
jer ne vjerujem
da sam umislila ljubav.
I gle istine; nije umišljena
izmišljena je za potrebe skeča Života.