srijeda, 31.10.2007.
Što je novo na Veleučilištu
Jednom davno Šibenik je imao perspektivu da postane studentski grad. Visoka škola za turistički menadžment privlačila je studente iz svih djelova Hrvatske. Šibenik je disao studentski, imali smo studentske zabave. Kvaliteta studiranja bila je na visokoj razini!
Možda zvuči kao početak neke bajke, ali nije! Naravno da se u toj situaciji kad imamo kvalitetno obrazovanje, trebamo razvijati postojeće institucije, tako da je neminovno bili izrastanje te iste Visoke škole u Veleučilište. Naravno da se i studenstki standard treba povećati, trebaju se izgraditi studenstki dom i nekakva vrsta studentskog kampusa. Uvođenjem novih smjerova potražnja postaje sve veća.
I tu politika uzima stvar u svoje ruke. Što našem gradu treba sad doljev studenata, zašto bi mi njima gradili neke domove i menze, a tko zna što će još tražiti za koju godinu. Još će nam ostajati u gradu, pa će počet razmišljat svojom glavom. Ajmo mi lipo stavit svog čovika na poziciju dekana, pa nek on to sroza na onu razinu da to Veleučilište upisuju samo oni koji nisu ništa drugo mogli upisat.
I tako i bi. Veleučilište dobilo još dva smjera, promet i upravno pravo, oba smjera usko vezana sa menadžmentom i doveli dekana VETERINARA. Možda vam je čudno, ali očigledno jedino veterinar može kvalitetno spojiti ova tri smjera da funkcioniraju.
Ne bih sada raspravljao o isplativosti uvođenja ova dva studija, iako postoji već napisan plan o uvođenju studija gastronomije i Menadžmenta kvalitete u turizmu. Što se u tom trenutku na Veleučilištu dešava.
Privremeni dekan Marko Radačić pronalazi još jednog druga u nedjelu, prof. Petra Gardijana i oni onda zaključe da je vrijeme da „moderniziraju program“. Nitko im u tom trenutku nije objasnio da oni sami program ne mogu i ne smiju mijenjati. I gle čuda. Studenti došli upisat godinu i rekli „A šta je ovo?“ Pusta pitanja, a nitko odgovor nema. Studenti se bune sazivaju satanke, na koje se nitko ne odaziva. I onda sljede najveće izjave visokoškolskog obrazovanja.
„Da pogriješili smo, ali novi smo pa nam se to može događati!“ i
„Zakon je zakon, a praksa je praksa!“
Dobro, studenti su na kraju dio bitke i dobili. Vraćen je program svim godinama, tamo negdje duboko u prvom semestru. Petar Gardijan je maknut sa mjesta pročelnika za menadžment. Ali ostao je još uvijek on. Još uvijek privremeni dekan Marko Radačić.
Kakvo je sad stanje. Studij menadžmenta u Zadru uhvatio je zamaha.
Jel to možda zato što to vode i tamo radi ona ista garda profesora koje smo otjerali odavde. Možda! Veleučilište se muči sa upisivanjem studenata, tako da se upisuje svatko tko se prijavi, a ne možemo popuniti kvotu. Dok, npr. U Zadru, od 100 mjesta ima 300 prijavljenih. Zašto me to ne čudi.
Veleučilište u Šibeniku korak je od samog dna. Tome u prilog govori činjenica da su i studenti, nezadovoljni stanjem na Veleučilištu, počeli prelaziti u susjedni Zadar. Tako smo nakon odljeva profesora, dobili i odljev studenata. I to sve nama pred nosom. U zadnjih godinu dana otišla je većina profesora koji su radili na bivšoj Visokoj školi za turistički menadžment i dovedeni su neki novi, upitnih kvaliteta.
Sudeći po stanju u kakvom se Veleučilište nalazi u ovom trenutku dovedeno je u pitanje i mogućnost uopće nastavka rada Veleučilišta, jer više nema tko predavati, a da bi spasili i ovo studenata što nam je ostalo, dekan i Stručno vijeće Veleučilišta došli su na ideju da bi se upisne kvote morale toliko drastično smanjiti da trenutno prijelaz u višu godinu ostvaruješ sa samo polovicom položenih predmeta.
Samo da se prisjetimo, SDP je i na početku ove trakavice stao na stranu prava studenata, koji su tražili normalne uvjete za rad, nakon što su neki profesori predvođeni privremenim dekanom odlučil sprovesti svoju Bolonju na ovom faksu i doveli sve studente pred situaciju u kojoj su mogli izgubiti svoje diplome.
Mi tražimo da privremeni dekan napravi ono što je trebao odavno napraviti i odstupi sa pozicije privremenog dekana, dok još uvijek ima nekakve šanse za oporavak ovog Veleučilišta. Gosp. Radačić dokazao je ne samo da je nespreman vodit jednu ovakvu ustanovu, već i da je nesposoban.
Ne čudi me da se to dogodilo pred očima trenutne vlasti u gradu, koja očigledno zatvara oči pred svim važnijim problemima, pa je tako i ovaj put gradonačelnica gledala u oči studentima, obećavajući da će grad učiniti sve da popravi situaciju. Samo da napomenem da je gradonačelnica sjedila u Upravnom vijeću Veleučilišta kad se sve ovo dešavalo i njoj ispred očiju smo dobili ovakvo Velučilište, koje po riječima privremenog dekana, upisuju samo oni koji neisu uspjeli nigdje drugdje upasti.
A gdje je danas studentski dom, menza, organizirani prijevoz, studentske povlastice. Kome ide kino „Odeon“, koje je konstantno obećavano studentima Veleučilišta. Ako se dobro sjećamo gradonačelnica je obećala do kraja ove godine iznaći sredstva za studenstki dom, a kino „Odeon obećala je studentima. Novac za dom se još traži, ili se ne traži, nego čeka da padne s neba. A ako i nađe se novac, tko zna gdje će on završit. O kinu Odeon se priča za okruglim stolovima, ali nikakvog pomaka u realizaciji obećanog ne vidimo.
- 16:27 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
