scorpions2

POLETJET ĆU OVU NOĆ


Poletjet ću ovu noć,
ne, neću vam reći kamo.
U čije naručje ću doć,
dalek je put, neću vas vodit tamo.

Neću vam otkrit tko je ona,
mučit ćete me, ali moja je ljubav jača.
I kad osvane plava zora
srce se ne boji vašega mača.

Plesat ću s njom na mjesecu,
a vi nas nećete moći vidjeti.
Imam i ja pravo na sreću
i njenih usana žudjeti.

I znajte, poletjet ću ovu noć,
ona će me čekati na tajnome mjestu tamo.
Ne trudite se, nikad nas naći nećete moć
zbog nas zvijezde ovu noć svjetle samo!

RADO BIH VOLIO...


Rado bih volio da pođeš sa mnom,
tamo, gdje provodim sam često.
Kad pomislim da sam nad dnom,
kradomice od svih pobjegnem vješto.

Odveo bih te na to mjesto,
tu želju krijem već odavno.
Ovdje čovjek osjeća da je netko
i ljepše je kad dijeliš uzajamno.

Neću te dirat, samo ti sjedi
i ne moraš ništa o tome reći.
To što si sa mnom mnogo mi vrijedi
sve ostalo će samo poteći.

Možda se čini da tražim puno,
jer tebe muče drugi problemi.
Neću tražit da ostaneš dugo,
lakomislen sam kao svi boemi.

OSTALO JE MALO RIJEČI...


Ostalo je malo,tako malo riječi
koje bih ti mogao napisati i reći.
No, svejedno, nove ću barikade prijeći
i k´o sretnik uveče bez tebe leći.

Ne noj se. Ruka će sama papir uzeti,
slova će se nizat u pravilnom redu.
Još mi je rano, rano za umrijeti,
iako me noge već pomalo zebu.

Jednom ćeš, ipak, i ti morati
učiniti jedan korak k meni bliže.
Pokazat ćeš mi put kojim ću hodati
što do tvoga praga stiže.

Slijepo ću stati ispred tvoja vrata,
dat ću ti ruke da me možeš voditi,
i tad će se, jer ti to želiš draga
nova pjesma za tebe roditi.

Zajedno ćemo leći na mekani krevet
i ti ćeš gledati kako po listu šaram,
a kad sat otkucava devet
slušat ćeš pjesmu kako ti izgovaram.

UKRAST ĆU OD TEBE...


Ukrast ću od tebe tvoje tamne oči
da njima bojam sve što je crno u bijelo,
kad zalutam napuštenim ulicama iza ponoći
da mi ne ode duša u drugo tijelo.

Ukrast ću od tebe tvoje vrele usne
da njima okusim crno vino.
Neka me netko poput mjehurića puhne,
od tvog daha ledim se silno.

Ukrast ću od tebe tvoje male ruke
da njima pretvorim život u vječnost.
Nikad se neće znati za bol i muke,
svi će se tebi zakleti na vjernost.

Najviše od svega, želim tvoje srce,
stopit ću ga s mojim da bude jedno.
Ono će kucati sve tiše i tiše,
a kad dođe proljeće cvat će žedno.

VOLIM TE GLEDAT DOK TRČIŠ U PODNE...


Volim te gledat dok trčiš u podne
zelenom livadom vesela i vitka.
Za tebe cvjetaju iz zemlje rodne
cvjetovi raznih boja i oblika.

Pokušavaš da uhvatiš šarenog leptira
što s tobom se igra i diže te u nebo.
Gledam te ponizno okom pastira
bijelu haljinu dižeš, ko mornari jedro.

Kao da imaš krila ti već letiš,
vjetar nosi tvog tijela krasotu.
Kao da nisam ovdje, ti daleko bježiš,
ja ti pjesmu sviram, al pogrešnu notu.

Volim kad si takva, vrckasta i divlja,
iako me zbog tebe ponekad hvata zima.
Meni si još uvijek tajanstvena škrinja,
no, znam, u tvom nemirnom srcu za mene mjesta ima.

TAJANSTVENOJ


Volim kada si tako tajanstvena,
kao sjena prolaziš i samo šutiš.
Daleka si i tako ženstvena,
koracima kao leptir šuštiš.

Želio bih, a i ne želim znati
tko se u tvojim mislima krije.
Ruke pružam, a i ne želim da uhvatim,
draže mi je da te sam otkrijem.

Pogledaj me ponekad, al ne govori,
pusti da sam čitam s tvojih očiju.
Vatra u meni nek sve jače gori
i snjegovi nek tvoje tragove pokriju.

U snu mi ne dolazi, tamo si drugačija,
vesela i sretna na livadi toj.
Zvijezda si sve ljepša i sjajnija
a za mene tajna u životu mom.

NAJDRAŽE MI JE KAD TI POKLONIM SVOJU PJESMU


Najdraže mi je kad ti poklonim svoju pjesmu,
ruke mi drhte tog svečanog trenutka.
Osmjeh se tvoj čini još ljepšim,
onaj što se krije iza neznanog mi kuta.

Poželim da te gledam, ali stakle mi se oči,
neka siva magla smanjuje mi vid.
Osluškujem tvoje željne mi korake
kad pokraj mene tiho prolaziš ti.

U jednom tajnom času pogledaš me drago,
okuješ moj pogled, staviš ga u mir,
i kao da tiho šapćeš: " to je najveće blago
što mi daruješ uvijek ti."

...


Meni za pjesmu nagrada ne treba
ta, lijepu pjesmu napisati može svatko.
Draže su mi plave boje neba
i kad bijeli oblaci slova crtaju lako.

Draži su mi topli dani, nego hladne noći
kad se ruka olovke pod svjetlom tače.
Bojim se, ovako dugo još neću moći
radije volim da se mojim rukama igra mače.

Tad me u srcu prožima blaga toplina
i misli zalutaju, zamišljaju nešto lijepo.
U toj me samoći sunce snima
kako gledam očima jednostavno i slijepo...

NOKTURNO


Ja sam samo kap ove proljetne kiše
što želi da se spusti na tvom dlanu.
U životu su sve ove male sitnice,
što smišljam noću a tebi poklanjam danju.

Ja sam samo mali žuti kukac
izgubljen u svijetu grubih ljudi.
Spustit ću se tebi niz raukav
na tvoje blažene bijele grudi,

Vinut ću se u to plavo nebo,
bjelinom ću sricat tvoj lik.
Ne moraš mi reći ništa, nego,
pusti da budem na tvom obrazu pik.

A kad postanem jesenji list suh,
umoran ležeći, rosom pokriven tamo.
Ti poslušaj onaj tihi zvuk,
nokturno, zelenog čvrčka samog.

AKO ČUJEŠ...


Ako čuješ da netko
kuca na tvoj prozor tiho,
molim te, dođi i otvori ih.
I ne čudi se ako sam kiša
koja lagano klizi
niz tvoje rumene obraze,
ja ću ih umivati.
Ne čudi se ako sam vjetar,
milovat ću tvoju kosu,
i nosit ću miris ruža
nošen iz rajskih vrtova.
Ne čudi se ako sam slavuj,
sjedit ću na grani
i pjevat ću ti najljepše pjesme
ikad otpjevane.
I dolazit ću svako jutro.
Nitko na svijetu neće znati
da sam to ja,
osim tebe.
I ja sretan ću biti,
jer te dodirujem,
jer te milujem,
jer ti pjevam...

I NEBO SPAVA

Na terasi gledam kako nebo spava
sve utonulo u neki čudan mir.
Uspavanku pjeva njemu zelena trava,
Drava usporeno teče, spava i vir.

Nema ni daška vjetra da mi misli odnese
u neki daleki tajanstveni kut.
Sve šuti, ništa se ne kreće
ne znam sam naći svoj put.

I sad ovo nebo uspavljuje mene,
nemam s kim da pričam, osim sa sjenom,
jer večeras neću biti ni sa jednom ženom.

I ne mora ništa da teče i krene,
jer zaspat ću ja u ovoj tišini
kad me pokrije zeleni tepih mili.