NAJDRAŽE MI JE KAD TI POKLONIM SVOJU PJESMU
Najdraže mi je kad ti poklonim svoju pjesmu,
ruke mi drhte tog svečanog trenutka.
Osmjeh se tvoj čini još ljepšim,
onaj što se krije iza neznanog mi kuta.
Poželim da te gledam, ali stakle mi se oči,
neka siva magla smanjuje mi vid.
Osluškujem tvoje željne mi korake
kad pokraj mene tiho prolaziš ti.
U jednom tajnom času pogledaš me drago,
okuješ moj pogled, staviš ga u mir,
i kao da tiho šapćeš: " to je najveće blago
što mi daruješ uvijek ti."
Post je objavljen 08.01.2008. u 10:35 sati.