subota, 29.07.2006.

Nesvjesna smrt

Probudim se, na krevetu ležm
Pogledam svoje tijelo, zatim se naježim
Po cijelom tijelu nalaze mi se crvi
Krevet mi je pun krvi
Vrištim, izletim iz kuće, pitam se kamo ću sada
Vani hlada kiša pada
I dok bjesno trčim kroz grad
Prati me odvratan smrad
Na jedno groblje dođem
Pored kamene ploče prođem
Na njoj moje ime piše
Padam na pod, tijelo mi ne diše
Na osječam kapi kiše
Postaje sve tiše i tiše.

Izgubljena djeca

Samo smo prah
Samo smo lagani dah
Samo smo prašina na nepročitanoj knjizi
Samo smo na nečijoj brizi
Samo smo sjaj u tuđim očima
Samo smo hladan zrak u noćima

Djeca izgubljena smo samo
Mi nemamo kamo
Nikada se ne vračamo toplom domu
Jer se nemamo vračati komu

Samo smo blijeda sjena
Samo smo jeftina cijena
Samo smo u svijetu zaboravljeni
Samo smo od 'dobrih' ljudi ostavljeni
Samo smo prigušeni glas
Samo smo tanka vlas

Djeca izgubljena smo samo
Mi nemamo kamo
Nikada se ne vračamo toplom domu
Jer se nemamo vračati komu

Samo na kiši stojimo
Samo na nebu zvijezde brojimo
Samo se nečujno molimo
Samo iznutra lagano gorimo
Samo si rane solimo
Samo uzaludno nekoga volimo

Djeca izgubljena smo samo
Mi nemamo kamo
Nikada se ne vračamo toplom domu
Jer se nemamo vračati komu.

Ja sam...

Ja sam kćer prašine na ormaru
Sestra trule daske na mostu staru
Srce sam dala svjetlosti sviječa
Brinem se o prahu cviječa

Ja sam na vrani crna boja
Na tvom čelu kap znoja
Zrno pjeska u mislima tvojim
Lahor u mislima svojim.


Evo dame i gospodo, dame koje se osjećaju ko gospoda ili gospoda koja se osjećaju ko dame, umjetnici, pjesničke duše, neshvačeni slikari(bez brige vaše slike će prodavati za milijune kada budete 2 metra pod zemljom, pa vam vaši praunuci mogu kupiti novi skupocjeni lijes ili antiknu urnu),veliki i mali, zdravi i bolesni, bankari, matematičari, vozači tramvaja i buseva i svi koji ste čitali ovaj moj blog a niste se našli u navedenim kategorijama, ovo su neke od mojih 'pismenih naćina izražavanja' i nadam se da su vam se barem malo svidjeli, a ako nisu u tom slučaju 'fuck you, fuck you very much'.


- 18:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pjesmice, o svemu i svačemu

moji stihovi zajedno samnom krvare
jer osjećeju jede stare
nadaju se dolasku sreće
ali slijedi razočaranje još veće
moji stihovi zajedno samnom plaču
osjećaju bol još jaču
zajedno samnom svjetlo traže
u beskrajnom mraku nitko im ne pomaže
suđeni da osamljeni budu
da ih svijet drži z glupu ludu
da ih nitko ne voli
da im se rana redovito soli

Napisat ću vam nešto malo o sebi. Ustvari mislim da je uvijek najteže opisati sam sebe, ali bilo bi lijepo ako čitate moje pjesmice da znate malo i o osobi koja ih piše. Imam 17 godina, moje ime i prezime su nevažni, mislim da svaki čovjek u sebi ima i dobrog i lošeg, kod mene su nekako te stvari podjednake, tako da za sebe nebi mogla reći da sam nešto posebno dobra ali nisam ni baš pretjerano pokvarena ni zla. Valjda sve ovisi o tome kako se ljudi odnose prema meni, ali trudim se uvijek biti dobra prema drugima, i živjeti po onom pravilu 'radi drugima što bi htio da drugi rade tebi.' Volim knjige, muziku, životinje, velike gradove, britanski humor, kišu i more preko zime,i tako dalje i tako dalje, bla, bla, bla...