Od bolesti pa do doma
Dugo me nije bilo. Naime, bila sam bolesna. Gripa me je dotukla da se ne sjećam kad je tako loše zadnji puta bilo. Uopće nije nikada tako bilo. Doslovno sam bila prikovana za krevet s visokom temperaturom, groznicom, nosem punim kojekakvih govana i glave kao košnica. Ni na posao nisam išla 2 dana. Srećom pa je stigao vikend te sam i to odležala. Danas nazad sve po starom iako mi baš nije lako. Umorim se nakon par koraka. Zbilja me je dotukla. Osjećam se kao neka stara bolesna bakica koja ništa ne može. Bože daj da se to što prije promijeni.
Moj život polako prestaje biti onaj studentski. Jedina stvar koja me brine kao studenta je diploma koja i dalje laganim i malim koracima ide naprijed. Ubija me taj njezin hod. Ali jedini krivac za to sam ja. I ta jedina stvar me sada tako spašava od ostalih stvari za koje se moram brinut.
Problem zvan svadba je trenutno pao u drugi plan. Ozbiljnija briga postala je o tome "A di ćemo živit??" Mislim da je to mnogo važnije nego jedna večer zabave. Ovo se odnosi na moju budućnost. I tako, počela je briga oko gradnje naše kuće. A s tom brigom i dalji problemi. Koja je to papirologija, koja su to sranja, dogovori, pa plan gradnje, pa tlocrt kuće koji sam ja htjela izgradit, i jesam. ALI očito da neće biti kako sam ja sve zamislila - usprotivili su mi se zakoni fizike!! I baš se oni moraju pojavit kad ja sebi želim gradit kuću??
A tu je i lova koja je potrebna da se to sve izgradi...ma čovječe, najrađe bih sve to ostavila i ostala student i živila dovijeka u studentskom domu!! HAHAHA ....ipak toliko nisam luda... I to mi je dop....
Znate, oni koji su svoje vrijeme studiranja proveli od doma ne znaju i nisu doživili neke stvare specifične za taj dio života. Mi pridošlice imali smo priliku osamostalit se. I to mnogo. Dobro, neki i nisu, ali većina koja je normalna i nisu mamine maze, a ako i jesu bile maze, za godinu dana studentskog života to su prestale biti. Ma dom je meni super bio. Naglašavam bio jer uviđam da sam prestara za ta sranja ( u doslovnom smislu ) više. Tu si sa svojim vršnjacima, tulumi, zezancije, ima i učenja, ali ima i onog u pozadini. Cure su zaista gore od dečki što se tiče života i hogijene. Ljudi moji, kakve sam sve ženske vidila i šta sve rade, pa ne znaju ni vodu za sobom pustit nakon sranja. Ne znam s kojeg kamenjara su došle samo. S ovim ne želim nikog uvrijedit nego jednostavo mislim na kameno doba i ljude koji nisu imali prilike imat sve što mi imamo i znat sve što mi znamo.
Uglavnom, cure kad se tuširaju, briju se, peru kosu a onda sve te svoje dlake fino ostavljaju u kadi i tako ta prekrasna pasja dlaka ostaje za sljedećeg gosta. To vam je za doživljaj - kao da živite u šinteraju. Ah da, ima i grlatih koje ne znaju normalno pričat i smijat se, pa onih cura s dečkima koje u po bijela dana rade ono . Ne tužim se, nek rade, al brate daj ne vrišti da mi poslje bude neugodno pogledat ju, a njoj bi trebalo biti neugodno!!
Ah da, život u prizemlju zna biti jaaako zanimljiv. Svakojaki voajeri dolaze u nadi da će vidit štogod golog ženskog tijela uživo, al dobiju samo kišu psovki i nešto u glavu. U prizemlju je isto gušt bi poradi pušača koji žive iznad, pa očito nemaju pepeljare nego ti sve opuške bacaju pod prozor. Kako samo veš miriši kad ga ideš 
prozračit van
I svakakvih drugih dogodovština. Recimo teta čistačica očito nema osjet njuha ili ga je izgubila radeći ovaj posao. Dobro da kad ideš na wc imaš kožu na dupetu jer sve vrišti od solne kiseline i para koje se nuspojavno isparavaju. Ah što volim taj osječaj čistoće...
Ima tu i dobrih strana - besplatni internet!
Ma mislim ja da sam jednostavno svoje odgulila ovdje i da je vrijeme došlo da se maknemo odavde te da drugim, mlađim generacijama prepustimo tandrčenje i lokanje te ostale užitke koje nam pružaju studentski domovi.
Svratite na kavu koji put 
