Još i dalje dišem
osjećam se pomalo beskorisno. skoro ništa ne radim, tj.radim neka 3,5 sata na dan, pišem seminare, diplomski me samo čeka i čeka...čak mislim da ću s knjigom koju sam posudila za diplomski doć do dana kad ću ju morat vratit (što je uskoro) a da ju ni ne otvorim.Hvala Bogu što postoji produživanje roka povrata 
sutra idem na razgovor za posao za mjesto pripravnika u kadrovskoj jedne firme..koja je to glupost/sreća..za dotično mjesto molbu sam poslala pa negdje u 10.-11.mjesecu PROŠLE godine i danas me nazovu...ja i zaboravila tko, šta, gdje, kako...nadam se ugodnom i produktivnom razgovoru...ne mora bit onaj dobitan, al samo da je ok..potrudit ću se 
totalno sam bez inspiracije, ispranog mozga i umorna tijela...mislim da ću lagano u krevet...
ovo je samo bio kratak postić da pokažem da još dišem na ovom planetu...
ah da...pazikućarenje je prošlo super...iako sam totalno prošli tjedan ostala neispavana jerbo sam od tamo išla na posao što je puno puno dalje nego dom, otkud inače idem...a i par puta dragi je radio od 6h ujutro pa sam se i ja skupa s njim ustala u 5h U JUTRO 
, dovezo me do mog doma, legla u krevet na još 1,5h i išla na svoj posao...sve bi bilo ok da sam zaspala čim sam došla. ali ne, prispalo mi se tek pol sata prije zvonjave budilice...koji je to SHIT 
ali sve za ljubav ...
