World Of Horror

[/IMG]

Taglines:
On Friday The 13th, They Began To Die Horribly, One......By One
Lucky 13? I think not.
If you think this means bad luck...YOU DON'T KNOW THE HALF OF IT.
You'll wish it were only a nightmare...
Fridays will never be the same again.
A 24-hour nightmare of terror.
They were warned...They are doomed...And on Friday the 13th, nothing will save them.
You may only see it once, but that will be enough.

Žanr: slasher horror

Redatelj: Sean S. Cunningham

Producent: Sean S. Cunningham

Scenarist: Victor Miller

Glumačka postava: Betsy Palmer, Adrienne King, Harry Crosby, Laurie Bartram, Mark Nelson, itd...

Glazba: Harry Manfredini

Godina izlaska: 1980. godina

Vrijeme trajanja: 95. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 550,000 $

Zarada: 59,700,000 $

Ukratko radnja:
Godina je 1957. Dječak po imenu Jason utopio se na Camp Crystal jezeru. Godinu dana kasnije tinejdžeri navodno odgovorni za njegovu smrt, pobijeni su na istom jezeru od strane misterioznog neznanca.
Kamp je zatvoren, da bi 1980. godine bio ponovno otvoren za mlade. No to se neće pokazati kao dobar potez - misteriozni ubojica se vraća po nove žrtve.

Recenzija:
Jedan u nizu velikih slashera koji je promijenio žanr zauvijek i izbacio jednog od najvećih i najpoznatijih horror negativaca: Jasona Voorhesa. Friday The 13th mi je još od malena najdraži horror serijal tako da sam sretan što sam zapao da recenziram jedan film iz serijala i to čuvenu jedinicu od koje je sve krenulo. Redatelj filma je poznati horror redatelj i producent Sean S. Cunningham koji je nakon dosta komedija iz 70-tih se konačno bio vratio žanru sa idejom o filmu koji će se zvati Friday The 13th. Nakon dosta razgovora sa prijateljom i scenaristom filma Victorom Millerom priča je pala i odande je film krenuo. Mnogi etiketiraju film kao kopija Halloweena no to je totalna glupost koja nema veze s mozgom.

Film nije kopija već je samo nadahnut Halloweenom i pucao je dosta da bude efektno strašan i napet ko on i uspio je te je film izrazito originalan u svemu kojeg su drugi podosta kopirali, no nijedan nije u potpunosti uspio. Početak filma odlično nam pokazuje atmosferu u kampu te napetost skupa sa ubojstvima koja su se dogodila prije više i više godina u jednom kampu te nas nakon toga film odnosi u sadašnjost gdje kamp nakon podosta godina biva ponovo otvoren. Režija Cunninghama je maestralno efektna, uspio je stvoriti nevjerovatnu napetost, odličnu atmosferu te je kraljevski napravio film, čak i dobijamo odličan POV snimanje (iz perspektive ubojice) koji je ovdje jedinstveno napravljen što samo donosi dobitku filma.

Dosta klasičnih stvari je ovdje prezentirano što je veoma skoro postalo sinonim za skoro sve slashere: mladi koji su puni avanture, sexa i općenito zajebancije, ne slušaju starije te se ne obaziru na razna upozorenja, ubojica koja ubija da ispravi nepravdu koja se dogodila prije više godina, itd... uz poznatu stvar da ako imaš sex umrijet ćeš! Očito je da se glavna junakinja dosta pazila da bude prava djevica čim je eto preživjela. Sve je to ovdje odrađeno sjajno i simpatično uz čak i par improvizacija (posebno scena sa pravom zmijom na setu). Lik Annie u početku je ta prva žrtva koja ispašta zbog neposluha taman kad bi čovjek pomislio da bi ona mogla biti veoma bitna za priču i film (slično kao Janet Leigh u Psycho). Nakon toga se upoznajemo sa ostatkom družine u kampu koji predstavljaju klasičnu mladež u slasherima od kojih je najpoznatiji Kevin Bacon, tada veoma mlad i nepoznat glumac, no u globalu su svi super te nisu neki dosadni i naporni likovi (glavnu junakinju je posebno lako za zavoliti i simpatična je). Ubojica je prejeben te je pregenijalno to što se ne zna tko je ubojica do maltene zadnjih 20 i nešto minuta skupa sa samim twistom koji je jednostavno nepredvidiv i što je još cool, ubojica nema nikakvu masku no zato koristi razna oružja!

Ubojstva su sjajna, legendarni Tom Savini je odradio strava dobar posao, sjekira u glavu, strelica u grkljan su samo neka od maestralnih ubojstava. Glazba je još jedan veliki adut filma, jedna od najboljih i najupečatljivijih horror tema ikad, Harry Manfredini se više nego iskazao. Sam kraj je odličan i dosta creepy, jedna od onih stvari koja su prodali film te je možda čak i glavni razlog kako je i zašto nastavak uopće došao. Šteta što Cunningham, Miller i Savini se nisu vratili u jako dobrom nastavku kojeg je režirao Steve Miner. Friday The 13th je jedan od najboljih i najutjecajnijih slashera svih vremena, uvijek ga mogu pogledati te mi nije dosadan. Jedinstven, poseban i jednostavno obavezno gradivo za svakog fana horror filmova. 10/10

Zanimljivosti o filmu:
Sally Field je bila na audiciji za ulogu Alice Hardy.

Steve Christy je nazvan po Steveu Mineru, izvršnom producentu filma.

Film je više puta poslužio kao šprdnja, najpoznatijia šrpdnja je Saturday The 14th.

Sean S. Cunningham je rekao da tip glumaca koje je tražio za film su klinci dobrog izgleda koje bi mogli vidjeti u nekoj Pepsi reklami.

Estelle Parsons je originalno potpisala da glumi gospođu Voorhees.

Adrienne King u početku nije htjela biti u filmu zbog grafičkog nasilja, no na kraju se predomislila.

Betsy Palmer je rekla da nije bilo činjenice da joj se pokvario auto te je žarko htjela novi auto nikad ne bi prihvatila ulogu Pamele Voorhess. U početku kad je pročitala scenarij rekla je da je u pitanju jedno teško smeće te da nitko film neće pogledati.

Jedan kritičar je bio toliko ljut na ulogu Betsy Palmer (koja je razljutila mnoge njene fanove) da je javno obznanio njenu adresu u svom časopisu i poticao je ljude da joj šalju pisma protesta. Obznanio je ipak pogrešnu adresu.

Većina lokacije i seta je bila već postojeća, samo se morao izgraditi set sa kupaonicom.

Film je snimljen u kampu Nobebosco u New Jerseyu. Kamp je i dan danas u pogonu te čak imaju zid sa Friday The 13th rekvizitima kako bi odali počast činjenici da se film snimao tamo.

Tom Savini je bio jedan od prvih suradnika na filmu jer su producenti obožavali njegove makeup efekte u Dawn Of The Dead.

Nikad nije bilo planirano da se iz filma iznjedri nastavak, a kamoli serijal.

Skladatelj Harry Manfredini je rekao da suprotno popularnom mišljenju, poznata chi chi chi, ha ha ha u glazbi jest zapravo ki ki ki, ma ma ma. Značilo je da oponaša Jasonov glas govoreći kill kill kill, mom mom mom u glavi gospođe Voorhess. Inspirarano je scenom u kojoj gospođa Voorhess je kao obuzeta Jasonom i priča Get her mommy....kill her. Manfredini je postigao taj efekt uzevši slogove Ki i Ma i izgovorivši u mikrofon koje je išlo kroz efekt delaya.

Film je snimljen u 28 dana.

Scena sa zmijom nije bila u scenariju i došla je kao ideja Toma Savinija nakon iskustva koje je imao u svojoj kabini tokom snimanja. Zmija korištena u filmu je bila prava uključujući njena smrt.

Betsy Palmer je radila na filmu 10 dana za što je dobivala 1000 $ po danu.

Victor Miller je originalno dao Jasonu ime Josh. Nakon što je odlučio da zvuči previše lijepo, promijenio je u Jason po jednom školskom siledžiji.

Scenarij Victora Miller je u početku nosio naziv Long Night at Camp Blood.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Something is alive in the funhouse...something that, tonight, will turn the funhouse into a carnival of terror!
Something is alive in the funhouse...something that has the form of a human, but not the face...something that feeds off the flesh and blood of young innocents...
Pay to get in. PRAY to get out.
Something is alive in the funhouse!
From The Director Who Brought You The "Texas Chain Saw Massacre"

Žanr: horror

Redatelj: Tobe Hooper

Producenti: Steven Bernhardt i Derek Power

Scenarist: Larry Block

Glumačka postava: Elizabeth Berridge, Shawn Carson, Jeanne Austin Jack McDermott, Kevin Conway, itd...

Glazba: John Beal

Godina izlaska: 1981. godina

Vrijeme trajanja: 96. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Ukratko radnja:
Dva mlada zaljubljena para odluče preko noći prespavati u Funhouseu cirkusa koji je tek nedavno stigao u njihov gradić. No, kad slučajno prisustvuju ubojstvu jedne od zaposlenica cirkusa vidovnjakinje Madam Zene od strane osobe jezivo deformiranog lica morat će se vrlo sabrati od šoka, jer upravo tada započinje borba za preživljavanjem. Ostaje visjeti pitanje u zraku - tko će od četvero prestravljenih tinejđera preživjeti manijkalne napade nakazog ubojice?

Recenzija:
Sedam godina nakon velikog horror remek djela Texas Chainsaw Massacre Tobe Hooper se svijetu predstavio nakon par manje poznatih horrora sa ovim horror filmom (godinu dana prije još jednog velikog uspjeha sa Poltergeistom). Film nikad nije ispao poznat i neki hit i više nego jasno je zašto je tako ispalo. Šteta jer sam dosta očekivao jer mi se činilo da bi moglo biti nešto cool. Hooper je imao odličnu ideju za film no sve je palo u vodu jednostavno usranom radnjom, scenarijem, glumom, itd...

Sam početak je jako obećavao i mnogo me dojmio. Dosta igra kao neka posveta klasicima kao što su Psycho i Halloween što je u redu jer je odrađeno sjajno, puno napetosti sa creepy atmosferom sve do samog kraja koje izgleda ko nešto iz April Fools Day, ali svejedno je cool. Nakon toga se malo film smiruje te se upoznajemo sa četvero prijatelja koji idu na neki karneval novo pridošlog cirkusa. Kao i većina mladih u horror filmovima, naivni su, puni energije i željni avanture te nikako ne bi htjeli ići kući te ih na kraju sve to nažalost skupo košta. Sam prikaz karnevela i cirkusa koji je tek stigao u grad je dosta cool i upečatljiv samo što je fora što previše scena se ponavlja i to konstantno i previše vremena se provodi na njega (razne freakshow atrakcije, čitanje budućnosti, klasične stvari što se tiče ringišpila) i bezvezni dijalog mladih koji je u dosta situacija bezvezan nego na pravu atmosferu, strah te u konačnici horror. S time film dosta gubi.

Previše dosadna je radnja (naročito sredina filma u kojoj imamo jedan veliki hod bez ičeg značajnog), plus što je ubačen lik nekog malog sa početka filma koji je brat glavne junakinje čisto bezveze kao da bi mogao igrati neku bitnu ulogu u filmu kad ono šipak, ama baš ništa ne pridonosi priči filma, totalni promašaj. Hooper je krenuo film kao slasher, te kasnije prešao na čisti horror, no nije se baš snašao i proslavio u cijeloj toj kombinaciji. Prekasno počinje prava akcija, pravi horror i zakuhtavanje stvari. Glavni negativac je veoma freaky i scary, nekakvo deformirano čudoviše, odlično je napravljen i prezentiran. Mogao je biti i bolji jer u par situacija izgleda dosta šeprtljav i smiješan te proizvodi dosta čudne zvukove, ali u globalu je dobar.

Gluma u filmu čisti prosjek, glavna junakinja je dosta lijepa što bih posebno napomenuo i solidno glumi te je njen lik najpamtljiviji, Kevin Conway je dosta dobar dok su ostali onako. Sama atmosfera u zadnjoj četvrtini filma sve više raste i raste te glazba je u tim momentima jako dobra. Mrtvih ima jako malo ko i krvi, te se vidi da je film prvenstveno htio ići na radnju, atmosferu i glazbu što ovako zvuči super i ne baš loše no na kraju ispada sve dosta traljavo skupa sa samim krajem koji mi nije nešto (sličan kraj je još mogao proći u Texas Chainsaw Massacreu no ovdje mi izgleda dosta slabo). Zasigurno slab film kojeg nemam u planu skoro pogledati, čisti prosjek, šteta jer je film imao dosta potencijala. 5/10

Zanimljivosti o filmu:
Scena u početku filma je posveta filmovima Psycho i Halloween.

Steven Spielberg je pitao Tobea Hoopera da režira ET : The Extra-Terrestrial, no odbio je jer je bio prezauzet s ovim filmom, no ipak su obojica na kraju surađivali na filmu Poltergeist.

Naslov za francusko izdanje je Massacres dans le train fantôme što bi značilo Massacres on the Ghost Train.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Tagline:
Le temps détruit tout - Time destroys everything

Žanr: drama

Redatelj: Gaspar Noe

Producenti: Brahim Chioua i Vincent Cassel

Scenarist: Gaspar Noe

Glumačka postava: Monica Bellucci, Vincent Cassel, Albert Dupontel, itd...

Glazba: Thomas Bangalter

Godina izlaska: 2002. godina

Vrijeme trajanja: 97. minuta

Zemlja: Francuska

Jezik: Francuski

Ukratko radnja:
Tijek događaja jedne traumatične noći u Parizu je prikazan obrnutim kronološkim slijedom. Prelijepa Alex je brutalno silovana i pretučena u jednom pothodniku. Njen dečko i bivši ljubavnik uzimaju stvar u svoje ruke i unajmljuju dva kriminalca da im pomognu pronaći silovatelja da bi mogli izvršiti osvetu. Istodobno prelijep i užasan pregled razarajuće prirode uzroka i posljedica kao i prikaz kako vrijeme može sve uništiti.

Recenzija:
Malo sa amerikanštine sam konačno prešao na europske filmove, prvenstveno francuske filmove tako da prvi film kojeg sam eto svježe sinoć pogledao jest Irreversible (na našem jeziku Nepovratno), jedna uistinu teška i uznemirujuća drama. Režije se primio Gaspar Noe koji se prije ovog filma proslavio sa još jednim veoma šokantnim filmom iz 1998. godine I Stand Alone. Gaspar je također napisao scenarij, editirao i fotografirao film. Ono što prvenstveno dijeli ovaj film od drugih možda sličnih jest što priča u filmu je ispričana obrnuto nego kako normalno filmovi idu, od kraja do početka i to doslovce, dakle umjesto standardnog načina gdje imamo početak i kraj (nešto slično kao Memento) ovdje imamo 13 podijeljenih scena svaka bitna za priču filma, te kako jedna scena završi film nas vodi još jedan korak nazad ka početku filma. Čak i sam početak prvo počinje ko sam kraj sa završnim slovima, itd... Dosta čudan potez, ali svakako zanimljivo. Film samim tim pristupom nas tjera da prvo vidimo osvetu u ovom filmu, a zatim sve ono sve što je prethodilo osveti i što ju je inspiriralo. Noe je definitivno htio napraviti jedan jako šokantan film koji će ljudi zaintrigirati, natjerati na mišljenje, šokirati i slobodno mogu reći da je uspio.

Prvi dio filma (oko pola sata) je dosta čudan. Uhićenje dvojice najboljih prijatelja dok ih ljudi na ulici zajebavaju jer su izašli iz gay bara, pa do kretnje kamere koja nije što bi se reklo steady, nego jako u pokretu te dosta scena dobijamo iz svih mogućih kuteva i to jako brzo što može izgledati dosta cool u početku, no lagano postaje naporno. Glazba je također pomalo freaky u početku, ko neki motor koji se naglo pali, pa lagano gasi. Uglavnom dosta tihe frekvencije kako bi se (po riječima Noe) traumatizirala publika i uvela u priču. Hvala Bogu pa veoma skoro nakon toga se kamera smiruje. Gledajući kako je film napravljen moguće je da se čovjek zbuni malo i ovo ono, no ja nisam. Priča je dosta jednostavna i pomalo slična kao u I Spit On Your Grave i The Last House On The Left, no način na koji je napravljena, prikazana te uz podosta uznemirujućih scena u njemu plus sa fascinantnom glumom čine ovaj film unikatnim. Dijalog je izuzetno pun psovki i općenito nevjerovatan od samog početka do kraja (u dosta momenata i zanimljiv). Nasilja već u početku ima dosta, jedna od čuvenijih scena je udaranje više puta u glavu sa aparatom za gašenje, izgleda premoćno u smislu koliko je snažno brutalna ta scena. Šteta što je pogrešna osoba dobila udarce.

Sa svojim neobičnim tokom saznamo tko su dvojica sa početka te zašto traže osvetu, odnosno da su oni Marcus i Pierre koji traže osvetu zbog Marcusove žene Alex koju je neki lik pod nadimkom le Tenia silovao upothodniku nakon što su se Alex i Marcus na nekoj zabavi posvađali. Kako idemo nazad prema tome kako njih dvojica traže gay bar Rectum i le Teniu na sve moguće načine (bolesna je jedna scena sa transvestitom kod kojeg na trenutak vidimo penis), negdje u 41. minuti dolazimo do scene silovanja koja po meni spada u jednu od najbolesnijih i najstrašnijih scena silovanja i općenito nasilja koje sam ikad vidio, strašnih 9 minuta! Izuzetno eksplicitno, prožeto teškim psovkama i jakim nasiljem. Izuzetno me pogodila ta scena jer je toliko realno bolesna i strašna kako čovjek može biti monstrum i gad prema ženi. Nakon toga film se malo smiruje i dolazi svađa od koje je sve krenulo nizbrdo jer do toga je veza između Alex i Marcusa bila savršena i Marcus i Pierre su bili odlični prijatelji. Veoma mi se svidjela i scena u tramvaju gdje svi troje pričaju o seksu, odnosima između žene i muškarca, itd... Gluma je predobra, Vincent Cassel je sjajan te prezgodna Monica Bellucci me više nego impresionirala svojom snažnom i dirljivom glumom, ovo joj je zasigurno jedna od najboljih uloga u karijeri.

Pred kraj film počinje biti malo tužan jer shvatiš što se to dogodilo sa Alex prije svađe i silovanja, te kako su bezveze na kraju završili Vincent i Marcus koji su htjeli osvetu, kako to bješe "oko za oko, zub za zub" no u tome svemu su se malo zeznuli i završili iza rešetaka, dok Alex završava u bolnici. Film je dosta tužan, dirljiv sa nimalo sretnim završetkom. Dobro me protreso i stavio na razmišljanje o životu, prijateljstvu, kako treba davati odluke, komu treba vjerovati, itd... Film je šokirao Cannes festival te je primio dosta nagrada (normalno i više nego zasluženo). Malo me prvih pola sata sasjeklo zbog načina snimanja, previše mraka, i tako to, no sve ostalo je sjajno napravljeno. Snažna preporuka bez obzira na dosta uznemirujućih scena, 9/10.

Zanimljivosti o filmu:
Scena silovanja je snimljena više puta i jedino ograničenje kod glumaca osim samog početka i kraja je bila da ne bude duža od 20 minuta.

Krv na licu Monice Bellucci pri kraju scene silovanja je dodana digitalno i to naknadno, baš kao i efekti na smrvljenim licima u sceni tuče u klubu,

Silovateljove genitalije viđene nakon silovanja su dodane digitalno.

Tijekom scene zabave kratko nakon ili (prije) silovanja kad je Vincent Cassel upitan za svoje ime on odgovori Vincent umjesto ime svog lika Marcus. Brzo se snalazi govoreći "just kiding" tako da ne bi morali brisati cijelu kompliciranu scenu.

Newsweek je objavio da je je ovo film godine što se tiče naglih izlazaka publike iz kina.

Redatelj Gaspar Noe je imao svega tri stranice scenarija prije samog početka snimanja, tako da je cijeli dijalog improviziran.

Pothodnik kod scene silovanja je obojan u crveno i dat mu je betonsko-gumeni pod.

Cijeli film je snimljien na Super 16, prebačeno na high-def video da bi se namjestila boja i editiralo sve te zatim prebačeno na Super 25.

Prvih 30 minuta filma ima buku u pozadini od 28Hz slično zvuku kojeg proizvede potres kako bi izazvao nelagodan osjećaj i vrtoglavicu kod publike.

Tagline ("Le temps détruit tout" što znači "Time destroys everything") je prva fraza u filmu izgovorena te zadnja napisana.

Monica Bellucci i Jo Prestia su kompletirali 6 pokušaja scena silovanja u dvije noći. Bellucci je rekla da je prvi pokušaj bio ustvari najlakši pošto je na naknadnim pokušajima imala povišenu svijest oko toga što će se dogoditi i morala je spriječiti to kako joj se ne bi uplitalo sa njezinom karakterizacijom.

Strahujući da će biti etiketiran kao homofob, redatelj Gaspar Noe je otišao nazad u Rectum nakon što je glavna produkcija bila završena i snimio cameo sebe kao muškarca koji masturbira.

Cijela priča je ispričana unatrag što znači da svaka sekvenca počinje u momentu gdje slijedeća sekvenca u filmu završava.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Tagline:
After a decade of silence... The buzzz is back!

Žanr: horror/komedija

Redatelj: Tobe Hooper

Scenarist: L.M. Kit Carson

Glumačka postava: Dennis Hopper, Caroline Williams, Jim Siedow, Bill Moseley, Bill Johnson, itd...

Godina izlaska: 1986. godina

Vrijeme trajanja: 100. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 4,700,000 $

Zarada: 8,025,872, $

Ukratko radnja:
Dvojica likova se voze na cesti za Dallas te zapadanu na Leatherfacea koji ih ubije. Ispostavlja se da da su neposredno prije napada nazvali radio stanicu ne bi li maltretirali DJ-a. Njihovi posljednji urlici su tako snimljeni na vrpcu. Lokalni šerif se uskoro zainteresira da preuzme slučaj i krenu u potragu za kanibalističkom familijom, a kad familija sazna za vrpcu, krenu u pohod na radio postaju da unište dokaz te bilo koga tko im stane na put.

Recenzija:
Nakon legendarne jedinice koju sam pogledao prije par dana kojeg tek trebam recenzirati odlučio sam pogledati ovaj nastavak kojeg eto prvog recenziram. Od samog izlaska ovaj nastavak je pljuvan od strane kritičara i samih fanova kao jedan jako loš i neuspjeli nastavak koji samo blati i sramoti original. Režije se prihvatio kao i originala veliki Tobe Hooper te se odmah vidi ozbiljan pristup filmu sa jednim Hoolywoodskim štihom što donosi samo pozitivno za film, no zato su neke druge stvari zaribane.

Od početka filma se vidi da ovaj film jednostavno više ide ka smjeru komedije te čak i akcije, nego na čisti horror prožet ozbiljnim tonom. Iako nisam ljubitelj te ideje, film bi još takav i mogao proći da nema glupu i besmislenu radnju i slabu glumu i to se sve jako vidi u konačnici. Kako drugačije objasniti djevojku koja vodi radijsku emisiju te ju sad boli džon za sve, te 5 sekundi kasnije se zanima što je netko umro? Šerif u početku se zaklinje da će uhvatiti kanibalističku familju, te malo neće pa onda odjedanput biva sav nabrijan te odlazi kupiti motornu pilu (scena sa njim gdje on odlučuje koju će motornu pilu kupiti je prejebena). Čak i u početku filma imamo dvojicu užasno iritantnih i dosadnih likova koji jednostavno nemaju pojma glumiti te ništa posebno ne pridonose filmu te hvala Bogu kad veoma skoro dođe momenat da ih Leatherface riješi sve redom. Kad sam već kod Leatherfacea, dosta se promijenio od originala. Nije više uopće strašan, nego je zabavan, smiješan i dosta čudan, scene u kojima se on zaljubljuje u djevojku iz radijske emisije su dosta čudne, no zato ultrazabavne. Šteta što ga nisu ostavili strašnog, no dobro, preko toga se još da preći i može se progledati kroz prste znajući šta su tek u četvrtom nastavku napravili sa njim što je uistinu strava i užas da čovjek ne povjeruje.

Familija je opet tu, najjači predstavnik je nezamjenjivi stari Drayton koji je i dalje vođa familije dok je Hitchikera iz prvog dijela ovdje zamijenio Chop Top koji mi je daleko smiješniji i draži od Hitchikera, iako ponekad čovjek se pita zašto konačno više ne začepi usta. Ovdje im je glavna baza neka smiješna pećina za koju se ispostavlja da je ustvari neki karneval ljudskih kostiju te se na momente pojavljuje i djed. Glazba je začuđujuće dobra te tu idu same pohvale. Gluma je generalno gledajući slaba, Denis Hooper je solidan, no to je sve od njega dok je Caroline Williams odradila svoj posao dosta dobro. Nije neka prava heroina te nema neki pretjerani dar za vrištanje no zato izgleda sjajno, ima simpatičan naglasak te predobre noge. Veoma su mi zanimljive scene u kojima vodi radijsku emisiju (na trenutke veoma cool kao i lik Adrienne Barbeau u The Fog, iako se ne da baš usporediti).

Krvi ima podosta kao i ubojstava te se za taj dio pobrinuo majstor make up efekata Tom Savini. Ništa spektakularno za pamtiti i vrijedno pažnje no ok. Pred kraj filma dobijamu odličnu scenu borbe sa motornim pilama između Leatherfacea i šerifa, dok me sam kraj malo razočarao te je mogao biti daleko bolji. U globalu, ne baš savršen film te nije baš na levelu sa originalom no svejedno mi se dosta dopao jer je jedan ultra zabavan i zanimljiv nastavak koji na momente može uistinu oduševiti, dapače, u pitanju je najzabavniji nastavak u cijelom serijalu! 7/10

Zanimljivosti o filmu:
Redatelj Tobe Hooper i scenarist originalnog Texas Chainsaw Massacrea Kim Henkel su originalno imali ideju o nastavku sa pričom o gradu punom kanibala te također da bude satira na film Motel Hell koja je također opet bila satira na originalni Texas Chainsaw Masscre. Ime nastavka bi bio Beyond The Valley Of The Texas Chainsaw Massacre, no studio je tražio dosta osjetnih promjena u scenariju čak i s time da se ubaci novi scenarist tako da je rezultat svih tih promjena iznjedrio Texas Chainsaw Massacre 2.

Cameo Hoopera kao neki lik koji se zabavlja na nekoj zabavi.

Kad je originalno film u MPAA dobio je certifikat X što je značilo da je film mogao biti izdan kao unrated.

Jim Siedow je jedini glumac u filmu koji je glumio i u originalu.

Posljednji film Jima Siedowa.

John Bloom je bio u glumačkoj postavi, i njegovo ime se vidi dok se pojavljuju slova na kraju filma, ali njegove scene su editirane iz finalne verzije.

Tom Savini je jednom izjavio da make up efekti koje je stvorio za djeda da je to njegov najponosniji rad kojeg komparira sa makeupom Dustina Hoffmana u filmu Little Big Man.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
This Christmas there will be... Misery.
The Tide Has Come.
Paul Sheldon used to write for a living. Now, he's writing to stay alive.

Žanr: triler

Redatelj: Rob Reiner

Producenti: Rob Reiner, Andrew Scheinman, Jeffrey Stott i Steve Nicolaides

Scenaristi: Stephen King i William Goldman

Glumačka postava: James Caan, Kathy Bates, Richard Farnsworth, Frances Sternhagen, Lauren Bacall, itd...

Glazba: Marc Shaiman

Godina izlaska: 1990. godina

Vrijeme trajanja: 107. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 20,000,000 $

Zarada: 61,276,872

Ukratko radnja:
Najprodavaniji pisac novela Paul Sheldon je na putu kući iz Colorada nakon što je završio svoju posljednju knjigu, kada doživi tešku automobilsku nesreću uzrokovanu strašnom mećavom. Paul je ozbiljno ozlijeđen, ali je spašen od strane bivše medicinske sestre Annie Wilkies, Paulove #1 fana koja odvodi Paula natrag u svoju kuću u udaljenim planinama (bez da ikome kaže o tome). Nažalost za Paula, Annie je izrazito poremećena osoba. Kada sazna da je Paul ubio junakinju u jednoj od novela, njena reakcija ostavlja Paula razbijenog da se bori za život.

Recenzija:
Film kojeg sam dosad više puta pogledao, te sam odlučio konačno ga recenzirati. Gledao sam ga prije više godina kad sam bio klinac, te mi se i tada strašno svidio. U pitanju je poznati roman Stephena Kinga koji je dobio svoju filmsku ekranizaciju. Film je režirao poznati redatelj Rob Reiner koji je obavio posao bez greške. Jako dobar stil snimanja i prezentiranje priče u cijelosti te velika pažnja se pridaje detaljima kao što su šnalica za kosu na podu, prazan telefon, tinta na papiru, itd.... Film je od početka do kraja izrazito napet te je atmosfera sjajna (jako mi se dopada što je radnja stavljena u zimu pošto volim dosta zimu u horrorima i trilerima te to dosta pridonosi filmu).

Sama tema tj. priča je veoma lako moguće uzeta iz života Stephena Kinga (pošto većina njegovih knjiga inspiraciju nalazi iz događaja i stvari iz njegovog osobnog života) tipa da možda veoma često zna dobiti neko pismo u kojem neki fan je ljut i nezadovoljan kako je neka knjiga ispala tako da je to ovdje korišteni te prošireno na jedan novi nivo. Gluma je vrijedna svih pohvala i nagrada. James Caan i naročito Kathy Bates su više nego pridonijeli filmu svojim ulogama. Cijeli film se gotovo vrti oko 2 lika i gotovo 90% na jednom mjestu (u ovom slučaju kući) tako da se veoma lako moglo dogoditi da dođe do gubitka inspiracije ili preglumljivanja, no toga ovdje ni blizu nema. Kathy Bates kao Annie Wilkis je poremećena te kako film odmiče postaje sve više manijakalna i naposljetku očajna pošto glavni lik njene omiljene knjige biva mrtav te ona to ne može nikako podnijeti. Veoma zastrašujuć i jako pamtljiv lik, baš kao jedan Terry O'Quinn u Stepfatheru. Pri kraju filma se da dosta toga saznati o njoj.

Lik Jamesa Caana Paul je iako veliki pisac novela, sasvim normalan i prirodan čovjek koji je na vrhuncu svoje karijere, te nije prikazan kao neki iritantni lik koji je umišljen, dosadan ili bezvezni koji sve gleda sa visoka što mi se sviđa te se on bori sa monstrumom, koji ispočetka se ponaša ko anđeo i njegov #1 fan, no kasnije sve više maska anđela nestaje te vrag stupa na scenu te što god on pokuša da napravi ne može nikako da izađe iz kuće (Annie je maknula telefon, zaključava vrata, drži ga zavezanog u krevetu), veoma zastrašujuća i bezizlazna situacija, te imamo tu čuvenu scenu u krevetu sa čekićem po nogama od koje se uvijek naježim i uvijek me dobro protrese.

Od ostatka ekipe bih posebno pohvalio Richarda Farnswortha kao šerifa policije koji svim snagama se trudi i pokušava da nađe Paula. Krvi nema previše ko ni ubojstva, odnosno mislim da je samo jedno ubojstvo u pitanju, no film je generalno odličan triler sa sitnim elementima horrora, te pomalo odličnom dozom humora. Sama završnica je napeta i kvalitetna, kraj je pomalo zastrašujuć, ali vrhunski odrađen te u konačnici vezano za film, uopće nemam zamjerke. Film kojeg uvijek mogu pogledati, koji oduzima dah, jedan od najboljih trilera svih vremena! 10/10

Zanimljivosti o filmu:
Cameo J.T. Walsha kao šerif policije države Colorado.

Cameo redatelja Roba Reinera kao pilot u helikopteru.

Nakon što je pogledao The Shining redatelj Rob Reiner je odmah bio inspiriran da napravi neki film prema knjizi Stephena Kinga.

Novele od glavnog lika Paula Sheldona su u filmu izdane od strane Vikinga, iste izdavačke kuće koja je objavljivala knjige od Stephena Kinga u to vrijeme.

Jacku Nicholsonu je bila ponuđena uloga Paula Sheldona, ali ju je odbio jer nije bio siguran je li hoće uraditi još jedan film prema knjizi Stephena Kinga nakon svega što je prošao sa Stanleyem Kubrickom na filmu The Shining.

Prema knjizi Four Screenplays od Williama Goldmana glavni lik Paul Sheldon je bio ponuđen Williamu Hurtu, Kevinu Klineu, Michaelu Douglasu, Harrisonu Fordu, Dustinu Hoffmanu, Robertu De Niru, Al Pacinu, Richardu Dreyfussu, Geneu Hackmanu, Robertu Redfordu i Warrenu Beattyu te su svi odbili ulogu.

Anjelici Houston je bila ponuđena uloga Annie Wilkies te je bila čak i zainteresirana, ali nije mogla prihvatiti zbog svojih obaveza u filmu The Gritters te iste godine. Bette MIdler je također odbila ulogu prije nego što je konačno došla u ruke Kathy Bates.

Jedna od prvih pisaćih mašina Stephena Kinga je imala neispravno slovo N, baš kao i pisaća mašina koju je James Caan koristio u filmu.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
In every neighbourhood there is one house that adults whisper about and children cross the street to avoid. Now Wes Craven, creator of "A Nightmare on Elm Street" takes you inside...
In every neighborhood there is one house that adults whisper about and children cross the street to avoid.

Žanr: horror/komedija

Redatelj: Wes Craven

Producenti: Wes Craven, Shep Gordon, Marianne Madalena i Stuart M. Besser

Scenarist: Wes Craven

Glumačka postava: Brandon Adams, Everett McGill, Wendy Robie, A.J Langer, Ving Rhames, itd...

Glazba: Don Peake

Godina izlaska: 1991. godina

Vrijeme trajanja: 102. minute

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 6,000,000 $

Zarada: 31,347,154 $

Ukratko radnja:
Obitelj Williams duguje najamninu te treba uskoro biti izbačena na ulicu. Najmlađi član obitelji kojeg svi zovu Fool sa dečkom svoje sestre Leroyem smišlja plan kako da provali u kuću jednih čudnih bogataša, koji su ujedno i vlasnici zgrade gdje Williamsovi žive i koji imaju pozamašnu zbirku starih i vrlo vrijednih kovanica. Nakon dosta muke uđu u kuću no probelmi nastaju kad se vlasnici vrate i zateknu ih u provali. Leroy biva ubijen, dok Foolu predstoji velika borba sa kanibalističkom i manijakalnom obitelji koja ima krvožednog rotvajlera pod imenom Princ, a uz to su tu i misteriozni ljudi ispod stuba, stvar u zidu i tajnovita djevojčica Alice.

Recenzija:
Nakon prejebenog trailera i jakih pohvala kritičara sam jednostavno morao pogledati ovaj legendarni film Wesa Cravena. Nakon dosta dobrih i kvalitetnih 80-tih za Wesa uslijedio je ovaj film koji (kako je to već ustaljeno i poznato kod Wesa) osnovu vuče iz novinskog članka u kojem je objavljena vijest kako je jedna obitelj držala djecu u podrumu nekoliko godina. Bez sumnje mogu reći da je ovo jedan od najboljih filmova koje je Wes snimio u zadnjih 20 godina. Wes je pogodio sa filmom u gotovo svemu.

Fascinantna i jedinstvena kombinacija horrora i komedije uz podosta akcije i mnoštvo kreativnih ideja predvođeni jedinstvenom režijom i scenarijem Wesa Cravena. Jedan od meni dražih filmova koje je snimio u zadnjih 20 godina uz trilogiju Scream. Film iako malkoc više vuče ka komediji, film je i dalje općenito jako dobar i što je najbitnije da je sadržajan, radnja je dosta kompleksna i zanimljiva te kroz cijeli film se dosta provlači misterija vezanu za tajnovitu djevojčicu Alice, stvar u zidu te ljude ispod stuba te što radnja teče normalnim tokom dobijamo odgovore na ta sva pitanja.

Film odlično prikazuje odnos između siromašnih i bogatih, crnaca i bijelaca, dva kompletno različita svijeta. Kao i inače, kako bogatašima nitko ne može ništa (u ovoj situaciji izuzetno bolesni bogataši) mali čovjek je prisiljen napraviti korak kako bi se dostigla pravda što na kraju uspijeva. Kuća u kojoj Leroy i Fool provaljuju je dosta čudna i skriva puno tajni. Dijalog je jako dobar, i u dosta situacija smiješan skupa sa podosta smiješnih situacija (cigla u glavu, skakutanje Eldona s puškom, te općenito način pričanja glavnih likova), te imamo par bizarnih scena koje izgledaju dosta cool (scene u kojima Eldon juri po kući sa puškom u sado mazo odijelu je neprocjenjiva te imamo krvožednog rotvajlera koji napada sve redom). Kroz film se provlači i par štoseva ala Sam U Kući koje također izgledaju dosta cool. Gluma je na nivou, svi su prvoklasno odradilo svoj posao, naročito Brandon Adams kao Fool koji je simpatičan, pomalo naivan, ali hrabar i pametan klinac i u velikom luku nosi film, dok Everett McGill i Wendy Robbie jednostavno briljiraju kao zločudni i manijakalni brat i sestra koji vole mučiti djecu i naređivati drugima te koliko god su čudni i manijakalni istovremeno su dosta smiješni i na kraju ispadaju glupi, a ako ih se ne sluša kazna može biti strašna (primjer scena sa Alice u kadi).

Krvi ima, iako ne previše (jedna od čuvenijih scena je kad Alice briše krv sa poda), te su specijalni efekti u redu. Kraj je dosta dobar uz dosta paljbe i eksplozije, impresivno. Jedino što mi se nije svidjelo (što ne znači da je uopće pretjerano loše) jest što film naginje malo više ka komediji, dakle fali mu više horror elemenata što bih ja osobno volio te zadnji dio filma mi nije nešto specijalno, no opet, nije strašno, u pitanju je jedan genijalan film koji je ultra zabavan i zanimljiv i koji spada među posebnija remek djela u velikoj karijeri Wesa Cravena. 8.5/10

Zanimljivosti o filmu:
Wes Craven je bio inspiriran napraviti ovaj film nakon što je vidio članak u novinama koji je govorio o roditeljima koji su zaključivali svoju djecu u kuću, te ih nisu puštali van.

Wes Craven je izabrao Wendy Robie i Everett McGill da glume u filmu nakon što ih je vidio u TV seriji Twin Peaks u kojoj su glumili muža i ženu.

Kroz cijeli film se čuje da se muškarac i žena međusobno zovu Mommy i Daddy. Nikad ne čujemo njihova prava imena, no kad Alice napadne Mommy čuje se njen vrisak za muškarcem te ga zove Eldonom.

Iako je Alice imala 12 godina glumica A.J. Langer koja ju je odglumila je imala 17 godina tada kada je glumila u filmu.

Kazetofon koji svira Now I Lay Thee Down To Sleep je referenca na Wes Cravenov A Nightmare On Elm Street. Nancy je rekla pravu molitvu prije nego što se pripremila da upozna Freddy Kruegera u svojim snovima.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines.
It will freeze your blood.
The human exterminator.
If you think you're safe... you're DEAD wrong!
The film that shocked America!

Žanr: slasher horror

Redatelj: Joseph Zito

Producent: David Streit

Scenaristi: Neal F. Barbera i Glen Leopold

Glumačka postava: Vicky Dawson, Christopher Goutman, Lawrence Tierney, Farley Granger, Cindy Weintraub, itd...

Glazba: Richard Einhorn

Godina izlaska: 1981. godina

Vrijeme trajanja: 89. minuta

Ukratko radnja:
28. lipnja 1945. godine po noći godišnjeg plesa kadeta u Avalon Bay mladić Roy i njegova djevojka Francis Rosemary Chatham su ubijeni grabljom te ubojica u vojničkoj uniformi nikad nije bio pronađen. Sada 28. lipnja 1980, novi maturalni ples organizira učenik Pam MacDonald od Major Chatham, koji je vrlo bolestan i u invalidskim kolicima nakon zabrane bilo kakve proslave trideset i pet godina. Lokalni šerif George Fraser putuje za ribolov i zamjenik Mark London je zadužen za sigurnost mjesta. Kada serijski ubojica nakon toliko godina opet krene ubijati Mark i Pam traži svoje skriveno mjesto kako bi se spasili od strane brutalnog ubojice.

Recenzija:
Kako je veoma često slovljen kao jedan od najbrutalnijih i najboljih slashera iz 80-tih jednostavno sam ga morao pogledati. Režije se prihvatio Joseph Zito koji pored ovog filma se proslavio 4 dijelom Friday The 13th, dok za make up efekte se pobrinuo majstor horrora Tom Savini. Kao i u My Bloody Valentine ovdje imamo legendu u malom gradiću o brutalnim ubojstvima koje su se dogodila na nekoj godišnjoj proslavi prije mnogo i mnogo godina, te nakon više godina ne riješavanja istih te zatišja isto se počinje događati što ponovo ulijeva strah u malo mjesto.

Film nas odlično uvodi u radnju sa jednim jebeno kvalitetnim ubojstvom koje nas seli u sadašnjost gdje nova generacija se priprema za zabavu, no nakon toga malo počinje škripati. Previše sporo teče radnja, te su glumci više nego prosječni. Imamo tobože neku tzv. ljubavnu vezu između glavnih likova, no ona dosta slabo biva realizirana. Glavna junakinja je dosta prosječna, dok je zamjenik šerifa jednostavno nikakav.

Ubojica na drugu stranu je prejeben. Neobičan u potpunosti, od svoje vojničke odjeće, kako je doslovce zakopčan do grla (scena u kojoj pratimo istovremen kako se ubojica sprema za krvavi pohod, te kako se cure spremaju za maturalnu zabavu je odličan) pa do oružja kojeg koristi, prvenstveno grablje, bajunet te čak i pištolj koristi što je dosta rijetkost za ubojice u slasher filmovima. Savini se više nego dokazao sa make up efektima, ubojstva su prejebena i to sva redom, jedino mi malo vrisak ne paše specijalno (scena u tuš kabini posebno), no zasigurno mogu potvrditi da je ovo njegov najbolji rad. Jako maštovita i brutalna. Ekslozija glave sama po sebi je strašno dobro izvedena. Ubojicu nije pretjerano teško skužiti tko bi mogao biti, no eto, to mi nije toliko smetalo. Soundtrack me dosta oduševio, nije nimalo loš. Zito je stvorio solidnu atmosferu i napetost, no ništa više od toga, dok je glazba u redu.

Najveći problem je što dosta sporo radnja ide, gluma nije baš dobra, te kraj više vuče da bude efektan te učinkovit u stilu Carrie i Friday The 13th, no totalno je zakazao. Film koji je slovljen kao jedan od najboljih u slasher žanru meni jednostavno previše nije nit mi baš paše da kažem da mi je jedan od omiljenih, iako svakako zaslužuje svoje mjesto među najboljima jer je i dalje u globalu bolji od većine što danas imamo za pogledati (što se tiče slashera naravno). Ideja super, no ne baš sjajno izvedena. Nose ga prvenstveno prejeben ubojica te Savinijevi efekti. Solidan film, no mogao je biti daleko, daleko bolji. 6,5/10

Zanimljivosti o filmu:
Sa izuzetkom zadnje scene vezane za Prowlera u kojoj se pojavljuje bez maske, cijeli film je Prowlera odglumio zapravo asistent redatelja, Peter Giuliano.

Tom Savini smatra ovaj film njegovim najboljim radom u cijeloj karijeri.

Farley Granger je u filmu jer žena od ulagača ga je poznavala sa satova glume na koje je išla.

Redatelj Joseph Zito je jednom rekao zaštitaru u kinu gdje se prikazivao film da je on napravio film The Prowler. Na to je zaštitar upitao, stvarno ste ubili te ljude zar ne, zar ne?

Kuća korištena kao kuća Majora Chanthama je ustvari muzej. Namještaj u kući je starinski te su vlasnici dopustili samo kosturu posade da snima iznutra lokaciju.

Film je bio razlog da je redatelj Joseph Zito kasnije izabran da režira Friday The 13th: The Final Chapter.

Trebalo je 18 pokušaja da Cindy Weintraub bude udarena u lice od strane Prowlera prije nego je Joseph Zito konačno bio zadovoljan sa pokušajem koji će onda ići u konačni film. Na svu sreću, noga koja ju udara je bila lažna i napravljena od gume.

Radeći na makeup efektima za Cindy Weintraub, Tom Savini je slučajno obojao kožu glumice u crveno. Trebalo je 3 dana da boja skroz nestane.

Scene na groblju su snimljene na pravom groblju na Noć Vještica 1980. godine. Otvoren grob u filmu je zapravo bio otvoren grob na groblju koje je čekalo sahranu.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
The ultimate day of terror!
After it was all over... she waited... then she struck back in a way only a woman can!
This woman has just cut, chopped, broken and burned five men beyond recognition... but no jury in America would ever convict her! I SPIT ON YOUR GRAVE ... an act of revenge.
More devastating than Deliverance!

Žanr: horror

Redatelj: Meir Zarchi

Producenti: Meir Zarchi i Joseph Zbeda

Scenarij: Meir Zarchi

Glumačka postava: Camille Keaton, Eron Tabor, Richard Pace

Godina izlaska: 1978. godina

Vrijeme trajanja: 100. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Ukratko radnja:
Mlada spisateljica Jennifer Hill piše svoju prvu knjigu te kako bi je što lakše napisala odluči iz New Yorka otići. Unajmi malu kućicu blizu rijeke van grada te lagano počinje privlačiti pozornost par lokalnih mangupa. Četvorica njih jednog dana uhvate Jennifer te ju skinu golu za svog prijatelja seoskog idiota Matthewa te ju siluju. Jennifer se nekako dovuče do svoje kućice koju je unajmila gdje opet biva napadnuta i silovana od strane četvorice lokalaca, te joj knjiga usput biva uništena. Misleći da je mrtva ostave ju, no Jennifer se lagano oporavi te smisli okrutan plan u svojoj glavi kako se osvetiti monstrumima koji su je silovali.

Recenzija:
Konačno sam nakon jako dugo vremena odgađanja sjeo da pogledam ovaj film koji je 1978. godine doslovce šokirao SAD te su ga poznati kritičari kao što su Ebert i Siskel prozvali najgorim filmom svih vremena. Ono što me prvo privuklo filmu jest sam naslov filma koji je super cool, iako je prvotni naslov filma bio Day Of The Woman, na kraju je prebačen u I Spit On Your Grave koji mi je osobno draži. Već sam prije čuo kako je ovaj film okrutan, brutalan i uznemirujuć, i stvarno je. Film je malog budžeta i nema poznatih glumaca, no nimalo ne smeta filmu.

Film spada u rape and revenge filmove, gdje imamo silovanje te osvetu (nešto tipa kao The Last House On The Left), samo što je to ovdje to sve prikazano na jedan još nevjerovatniji način, jednostavno film je podigao žanr na novi nivo. Kroz početak filma se provlači upoznavanje sa svim likovima, kako film počinje čovjek nikad ne bi rekao što bi se moglo očekivati, a ono što veoma skoro dolazi je strava i užas (silovanje + osveta). Osobno me daleko više protresao prvi dio filma, nevjerovatne scene silovanja imamo, preko 20 teških minuta konstantnog silovanja i mučenja. Najduža scena silovanja ikad pokazana u filmu! Tri puta biva Jennifer silovana, plus prebijena, itd... Jednostavno strašno. Dosta eksplicitno za tadašnje vrijeme i izuzetno uznemirujuće i dan danas. Sama pomisao da četiri muškarca više puta siluju jednu mladu djevojku bez ikakvog razloga je strašna, još to vidjeti je ajoj i nažalost takve stvari se događaju, i to je ovdje prikazano na jedan strašno realističan način. Razlog zašto je ekipa uopće napala i silovala Jennifer je da bi njihov retardirani prijatelj konačno okusio sex, nažalost on ih ne spriječava u svemu što rade te na kraju i on eto sudjeluje u silovanju da bi tobože pokazao da je muškarac. Stvarno tužno, skoro sam i suzu pustio. Realističnosti pomaže i činjenica što u filmu nema skoro nikakve glazbe što pomaže jako atmosferi, jedino ako se ne računa blues na usnoj harmonici (što je dosta cool kao i glazba u Deliverence) te glazbena ploča na gramofonu.

Drugi dio filma pokazuje strašnu osvetu, ono što je ekipa htjela od samog starta da uradi jadnoj Jennifer ona to lagano iskorištava u svoju korist (plus njihovu naivnost te da nisu baš pametni) te lagano u svom iznamljenom stanu smišlja plan za osvetu. Imamo zanimljivu scenu u Crkvi prije pohoda na osvetu gdje se Jennifer krsti (najvjerovatnije da joj Bog oprosti za ono što će učiniti). Ubojstva su također brutalna, iako me više dotuklo i potreslo silovanje. Prva dva su stvarno okrutna i nevjerovatna, dok su zadnja dva rutinski napravljena. Naročito bih izdvojio drugo ubojstvo po redu, ubojstvo glavnog vođe bande mangupa u kadi, skroz uznemirujuća i bolna dok scena poslije toga je jednostavno bolesna! Dijalog je dosta jednostavan, ali ok, krvi ima podosta te je gluma dosta dobra, naročito Camille Keaton koju je i sam redatelj pohvalio da je izuzetno hrabra bila da uopće glumi u ovakom filmu, i stvarno, odradila je posao super. Sam kraj totalno ispada nevjerovatan, posljednje riječi u filmu izgovorene od strane Jennifer su prejeben te pokazuje se da je pravda uzeta u svoje ruke pobijedila te da se naša glavna junakinja izvukla i da izgleda nitko nikad neće saznati šta joj se dogodilo te što je ona učinila. Film je jedan od najšokantnijih i najbolesnijih koje sam ikad vidio. Nije savršen te je scenarij mogao biti malo bolji, no film ima poruku i uspio je u globalu pokazati da se silovanje nažalost događa u svijetu i da pred tim se ne smije šutiti te kako se ljudi mogu odjedanput pretvoriti u teške monstrume (ovdje mislim i na silovatelje, te naposlijetku na Jennifer također).

Mnogi su kritičari i općenito ljudi prozvali film da slavi nasilje i da je protiv žena. Film ne diči i ne slavi nasilje i zasigurno nije protiv žena (kraj zasigurno potvrđuje da nije protiv žena, dakle ženski rod je pobijedio no i druge stvari), no općenito film pokazuje nasilje koje se događa oko nas i u svijetu, kako veoma uznemirujuće silovanje jest, osvijestiti ljude o tome te da bi priča bila pravilno i vjerodostojno ispričana potrebno je bilo prikazati toliku količinu nasilja u filmu. Svaka čast redatelju i svim glumcima na ovakom izuzetno nezahvalnom projetku i šokantnom filmu koji i nakon svih ovih godina je šokantan. Kapa dolje za sve njih! Nije za svakoga te je dosta težak za pogledati, no jednom kad se pogleda zauvijek ostaje u glavi, 8/10.

Zanimljivosti o filmu:
Ožiljak na lijevoj strani lica Jennifer (Camille Keaton) u post-traumatskim scenama je pravi kao rezultat automobilske nesreće koju je imala u mladosti. U tim scenama bilo je pretjerano od strane make up artista, te u početnim i završnim scenama je bio sakrivenom pod tankim slojem šminke.

Često prozvan od strane Rogera Eberta kao najgori film ikad napravljen.

Film je prošao bez cenzure u Australiji do Prosinca 1997. godine. Bio je zabranjen od Prosinca 2007. do Svibnja 2004. godine.

Meir Zarchi više preferira naziv Day Of The Woman.

Meir Zarchi je rekao da je bio inspiriran za napraviti film nakon što je pomogao mladoj ženi koja je bila silovana u New Yorku. On govori o tome kako su se njegov prijatelj i njegova kćer vozili prema parku kada su ugledali da mlada žena puzi iz grmlja okrvavljena i gola (on je kasnije saznao da je djevojka uzimajući rutinski prečac za susret sa svojim dečkom bila napadnuta). Oni su djevojku uzeli sa sobom, vratiti njegovu kćer kući, i razgovarao s prijateljem o tome da li bi je oni je trebali odvesti u bolnicu ili na policiju. Oni su odlučili da je odvedu na policiju prvo te su ubrzo nakon toga saznali da je to bila pogreška - časnik, kojeg je Zarchi opisao kao "ne stane uopće nositi uniformu", kasnio njen odlazak u bolnicu i umjesto toga inzistirao je da odgovori na pitanja o svojim napadačima, iako joj je bila slomljena vilica i teško je mogla razgovarati. Konačno, Zarchi je inzistirao da ju policajac odvede u bolnicu odmah. Zarchi je rekao da ubrzo nakon toga otac od djevojke mu je napisao pismo zahvale za pomoć svoje kćeri i htio mu je dati nagradu koju je on odbio.

Kada je ovaj film prvi put objavljen 1978. godine originalni naslov bio je "Day Of The Woman" i bio je loše primljen na box-officeu. Godine 1981. distributer Jerry Bruto preimenovan je film u "I Spit on Your Grave" po francuskoj drami iz 1959. godine - za ponovno puštanje. Pod novi naslov film je dobio veći publicitet i postao ključni cilj Rogera Ebert i Genea Siskela u kampanji protiv filmova sa ženama u opasnosti.

Film nema glazbu. Direktor Meir Zarchi je namjeravao dodati neke knjižnice glazbu za film, ali ništa nije našao što bi pasalo filmu, pa stoga jedinu glazbu koju čujemo u filmu dolazi iz crkvene orgulje, ploče Giacoma Puccinija na gramofonu, pozadinske glazbe u trgovini i malo zalutalih riffove iz Johnnyeve harmonike.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Another legacy begins.
If you lived here, you'd be dead by now.
Every year, thousands of people come to Los Angeles to pursue their dreams. Some succeed. Some go home. And some just disapear.

Žanr: slasher horror

Redatelj. Tobe Hooper

Producenti: Ryan Carroll, Frank Strausser, Ronnie Truss i Mark Wooding

Glumačka postava: Angela Bettis, Brent Roam, Marco Rodriguez, Rance Howard, Juliet Landau, itd...

Glazba: Joseph Collan

Godina izlaska: 2004. godina

Vrijeme trajanja: 95. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Ukratko radnja:
U Hollywoodu se mlada učiteljica Nell skupa sa svojim mužem Stevenom preseli u jednu staru zgradu pod imenom Lusman Arms. Jedno 60. godina ranije mjesto je bilo kompletno glamurozno, ali je trenutačno jako trošno i mnogi stanari su nestali dok su živjeli u zgradi. Dok joj je muž radi u bolnici, Nell počinje primjećivati čudne zvukove i ubrzo se počne plašiti svog novog doma. Sazna da zgradom hara neko strašno biće koje živi iza zida sa mnoštvo trupla.

Recenzija:
Prvo da kažem da mi je Tobe Hooper jedan od omiljenih horror redatelja i da čovjeka zaista cijenim zbog The Texas Chainsaw Massacrea i Poltergeista, tako da nakon podosta filmova iz bijednih 90-tih jedva sam čekao da vidim ovaj film koji je po mnogima bolji od njegovog rada iz 90-tih. Film sam po sebi je remake kultnog klasika iz 1978. godine. Original nisam dosad imao priliku gledati, a i vidjevši kako mi ovaj film sjeo nisam siguran da li me uopće zanima. Film nažalost nije uspio i to na mnogo načina.

Vidi se donekle trud Hoopera da se vrati na scenu nakon raznog smeća iz 90-tih, no nikako to nije uspio prikazati na pravi način, iako cijenim trud. Početak je dosta obećavao, i iako početni dio nije baš sjajan, izgleda ok i sjajno nas uvodi u radnju te sam se nadao da će još dosta toga dobrog kasnije doći. Sviđa mi se ideja za film koja je veoma moderna u svijetu (naročito u SAD-u), da ako hoćeš uspijeti i biti poznat da je tvoja stanica Los Angeles, Kalifornija, Hollywod, te da dosta mutnog se skriva u svijetu Hollywooda i da nije sve bajno, no sve je uglavnom ostalo na tome (mišljenja sam da se moglo tu više istražiti taj dio). Zgrada u kojoj mladi par se naselio je pun nekih misterija i tajni te čudnih i jezivih susjeda što na dosta trenutaka sliči na Polanskov klasik The Tenant te jedan super triler iz 90-tih The 4th Floor samo što to je ovdje izvedeno daleko slabije, i šteta je što se također možda više nije istraživalo na tu temu da se dovede u red i liči na nešto.

Film obiluje jednostavno lošim scenarijom i ne baš sjajnom glumom. Scenarij je dosta slab i naivan, a gluma nimalo baš uvjerljiva. Angela Bettis (poznatija svima iz remake-a Carrie i sjajnog horrora May) bi još u glavnoj ulozi mogla proći, no ostali ama baš nikako (naročito me nadstojnik zgrade nervirao). Ubojstva su inovativna i par njih je cool, no nema ih baš puno što možda nije toliko strašno koliko je strašno kako su jako slabo efektna i bez skoro ikakve krvi. Ubojica je dosta mlak i nimalo strašan, iako koristi razni alat to nimalo ne pomaže filmu i atmosferi, a atmosfera skupa sa glazbom je dosta slaba. Još jedna boljka filma jest da je dosta predvidljiv i pun lažnih scareova. Ubojicu nije lako baš prepoznati tko bi to mogao biti te se film dosta poigrava sa tim tko je ubojica i šta se to sve misteriozno događa u zgradi, no cijelo vrijeme upiranje prstom na jednog lika kroz skoro cijeli film više nego znači da ta osoba nije ubojica (slično nešto kao i u Terror Train).

Također imamo jednog starca koji je tu stavljen da upozorava nove stanare na čudne stvari vezano za zgradu, no ni to baš ne pomaže filmu. Twist pred sam kraj postaje već malkoc predvidljiv i dosta je jalovo napravljen plus sam kraj koji je ko neka kopija iz prvog dijela Halloweena, totalno neuvjerljivo i slabo. Film kojeg sigurno neću više pogledati i kojeg ne preporučujem osim ako nemate ama baš ništa drugo za pogledati. Jedan od lošijih slashera koje sam ikad vidio. Film je možda bolji od većine toga što je Hooper snimio u 90-tima i to je jedini razlog (uz to što je Hooper redatelj) zašto nije još i slabija ocjena, no i dalje je slab, loš film koji pati od dosta stvari. 4/10

Zanimljivosti o filmu:

Alat korišten u filmu pripada Tobe Hooperu.

Lucky McKee je prvotno trebao igrati ubojicu, ali je odustao kako bi radio na svom horror filmu, The Woods.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Man is the warmest place to hide.
Look closely at your neighbours. Don't trust anybody.
The ultimate in alien terror.

Žanr: sci-fi/horror

Redatelj: John Carpenter

Producenti: David Foster, Lawrence Turman, Wilbur Stark i Stuart Cohen

Scenarij: John W. Campbell, Jr. i Bill Gordon

Glumačka postava: Kurt Russell, Wilford Brimley, Keith David, David Clennon, Donald Moffat, itd...

Glazba: Ennio Morricon

Godina izlaska: 1982. godina

Vrijeme trajanja: 109. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 15,000,000 $

Zarada: 18,782,838 $

Ukratko radnja:
Antartika 1982. godina. 12 članova američke istraživačke stanice bivaju napadnuti od strane norveških kolega koji jure da ubiju huskie psa. U obrani ih amerikanci ubiju te udome psa. Jedan dio ekipe odlazi vidjeti šta se dogodilo sa ostalim norvežanima dok se ostali zabavljaju u kampu. U jednom trenutku se počnu čudne stvari dešavati u kampu, pas se počinje mijenjati i ubijati ostale pse. Ubrzo se saznaje da je u pitanju neka nepoznata vrsta stvora koja može imitirati životne oblike čim ih apsorbira. Lagano kreće i na ljude prelaziti. Panika i strah se lagano počinju širiti kampom, tko je čovjek, a tko nije, tko je taj čuveni stvor i hoće li i tko preživjeti tu dugu i hladnu noć?

Recenzija:
Veoma sam sretan što je konačno došao red na ovo remek djelo da recenziram. Prema riječima Johna Carpentera njegov najdraži film kojeg je ikad snimio. Sam film je remake filma iz 1951. godine Howarda Hawksa The Thing From Another World, no Carpenter je više vukao ideju za film iz novele Johna W Campbella, Jr. Who Goes There koja je također inspirala prvotni film iz 1951. godine. Film je klasik i savršenstvo u gotovo svakom smislu. Fenomenalan i jedinstven spoj horrora i znanstvene fantastike. Ovo je jedan od rijetkih filmova od Carpentera gdje on nije radio glazbu, no glazba napravljena od strane Ennia Morrcona je više nego dobra i jako dobro pridonosi filmu. Od samog početka se vidi da ovo nije neka bezvezarija i da je u pitanju jedan izrazito kompleksan film.

Carpenter ko i inače je stvorio jednu strava dobru atmosferu, u ovom slučaju jednu dosta klaustrofobičnu atmosferu punu napetosti, straha, panike i tjeskobe. Film je dosta nepredviv od samog početka pa do kraja. Sumnjičavost svakim trenutkom sve više raste i ne zna se kome vjerovati. Ono što je veoma dobro obrađeno u filmu jest kako jedno nepoznato biće može imitirati bilo koje drugo biće i kako ljudi mogu okrenuti jedan drugom leđa kako bi se spasili i da bi to učinili spremni su na sve. Osim spoja horrora i znanstvene fantastike ima i dosta akcije. Stvor je prikazan na jedan strašno dobar način. Sam stvor spada zasigurno u jedan od najjebenijih i najstrašnijih bića ikad prikazanih! Dosta je misteriozan te se ni ne doznaje nešto puno o njemu osim već spomenutih stvari da može imitirati razne životne oblike i da ubija. Jako su dobri efekti u filmu, imitiranja tog stvora i zatim ubojstva su pokazana predobro, ima dosta uznemirujućih i brutalnih scena sa podosta krvi koje ću uvijek pamtiti jer su odrađene stvarno svijetski od kidanja ruku, stvor izlazi is stomaka jednog od ekipe, itd... (ovo je još uvijek iz vremena kad nije bilo CGI efekata, a film i dalje tehnički izgleda boli glava). Rob Bottin što se tiče tog dijela je izveo briljantno posao.

Gluma je još jedan odličan adut filma. U glavnoj ulozi imamo velikog Carpenterovog ljubimca, Kurta Russella koji je vrhunski odradio svoj posao, jedna od njegovih najboljih filmskih uloga. Ostatak ekipe je također jednako sjajan, izdvojio bih posebno još tu možda i Davida Keitha. Film ne posjeduje nekog ultra bezveznog i besmislenog lika te je dijalog dobar. Zanimljiva je činjenica da nema ženskog roda u filmu te čak gledajući film vidi se da ni nema neke potrebe te to nije nikakav problem, no da je bilo nešto tipa glavne heroine iz Alien sigurno ne bi bilo loše. Završna borba je odlična, te je kraj sam po sebi izuzetno jeziv te nepredvidiv pošto i dalje ostavlja se dojam da stvar sa stvorom nije gotova i sa misli kako li će se sve ovo zapravo završiti i šta će se slijedeće dogoditi.

Film koji je započeo trilogiju koju je sam po sebi John Carpenter nazvao Apocalypse Trilogy (skupa sa The Prince Of Darkness i In The Mouth Of Maddness) jer govori o Apokalipsi, hoće li The Thing ikad ikad dotaknuti civilizaciju, i ako da, bit će samo trenutak i pitanje vremena prije nego preuzme cijelu Zemlju. Nažalost film je izašao u isto vrijeme kad i Spielbergov E.T. tako da je dosta podbacio na kino blagajnama, no film je čisto savršenstvo i jedan od najboljih horror/sci-fi filmova svih vremena. Nema po meni uopće mane. Prequel bi trebao doći 2011. godine koji bi nam trebao dati neku dodatnu priču i odgovore vezano za ovaj film, no zasigurno neće biti bolji od ovog filma koji se jednostavno mora pogledati. Klasik među klasicima, 10/10.

Zanimljivosti o filmu:
Film kad je izašao u kina je bio zabranjen u Finskoj.

Donald Pleasance je bio prvotni izbor za ulogu Blaira, ali nije bio u mogućnosti nastupati zbog svađe u rasporedu.

Stvor je jedan od onih rijetkih filmova koji ima likove samo jednog spola (Dobar, Loš, Zao; Pakao na Pacifiku, itd...)

U cijelom filmu nema niti jednog ženskog lika, osim što se na početku se može čuti ženski glas iz kompjutera (glas Adrienne Barbeau tadašnje Carpenterove žene).

Carpenter se pojavljuje u cameo ulozi (u sceni Norveškog dokumentarca).

Radnja orginalnog filma iz 1951 godine se događa na Sjevernom polu, a u Carpenterovoj verziji se radnja odvija na Južnom polu.

Norveški pas u filmu se zvao Jed. Bio je polu huskie/polu vučje pasmine. Jed je bio vrlo poslušan, nikad nije zalajao tijekom snimanja svojih scena i svaku scenu je odradio precizno po uputama svog trenera iz prvog
puta.

Da bi što realnije prikazali Antarktičku hladnoću filmska ekipa je temperaturu smanjila na samo nekoliko stupnjeva ispod ništice u unutarnjim interijerima studija u Los Angelesu, dok je vanjska temperatura bila 2,5 puta veća.

U sceni kada Copper ostaje bez obje šake, korišten je dubler (koji je u stvarnom životu imao amputirane obje šake) sa maskom nalik liku kojeg je dublirao. No, potresna scena je tako djelovala na gledatelja, da je
on samo bio prikovan pogledom na odgrizene ruke od strane Stvora, a maska je ostala neprimijećena (imala je neke nedostatke).

Norveški kamp na koji dolaze Copper i MaCready na početku filma su u stvari ostaci razrušenog američkog kampa sa kraja filma. Tako je Carpenter uštedio na gradnji još jednog kampa.

Nick Nolte je odbio ulogu MacReadya baš kao i Jeff Bridges.

John Carpenter je rekao da od svih filmova koje je snimio ovo mu je najdraži film.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Harry's out to steal your heart.
Heart. Burn.
Cross your heart...and hope to die.
This Valentine's Day, romance is DEAD.
There's more than one way to lose your heart...
Valentine's Day will never be the same again...

Žanr: slasher horror

Redatelj: George Mihalka

Producenti: John Dunning, André Link i Stephen Miller

Scenarij: Stephen Miller i John Beaird

Glumačka postava: Paul Kellman, Lori Hallier, Neil Affleck, Cynthia Dale, Terry Waterland

Glazba: Paul Zaza

Godina izlaska: 1981. godina

Vrijeme trajanja: Teatralna verzija: 90. minuta
Produžena verzija: 93. minuta

Zemlja: Kanada

Jezik: Engleski

Budžet: 2,300,000 kanadskih $

Zarada: 5,672,031 $

Ukratko radnja:
U malom gradiću pod imenom Valentine Bluffs se desila teška tragedija, naime par rudara je poginulo u rudniku od eksplozije. Par tjedana kasnije jedini koji je preživio je bio Harry Warden koji je skroz poludio te nakon godinu dana provedenih u ludnici on se vraća na Valentinovo obučen u rudara da ubija ljude te se sam zakleo ostavljajući upozorenje da će se vratiti u gradić svaki put kad se bude održavao Valentinovo party. 20 godina kasnije mladi gradića Valentine Bluffs jedva iščekuju Valentinovo te organiziraju takav party te se čudne stvari pa naposljetku ubojstva počnu događati. Jeli se to uistinu Harry Warden vratio ili netko drugi ubija nedužne ljude?

Recenzija:
Jedan od mnogih predstavnika Kanadskog slashera iz 80-tih skupa sa Terror Train, Happy Birthday To Me, Prom Night, itd... Od svih nabrojanih ovo mi je definitivno najdraži slasher i po meni u top 5 iz početnog razdoblja 80-tih. Film počinje sa ubojstvom u rudniku koje se dogodilo prije 20 godina te nam to daje odličan uvod u kasniju priču te se selimo u sadašnjost na novu proslavu Valentinova. Moram pohvaliti samu ideju da se postavi slasher horror film na Valentinovo. Izuzetno originalna ideja te na kraju savršeno prezentirana.

Film sadrži sve klasične elemente što skoro svaki slasher ima (dakle maskirani ubojica, final girl, twist pred kraj, osoba koja upozora mlade na nemile događaje, mladi se bezveze razdvoje), no sve to u ovom filmu je prezentirano na jedan jedinstven i poseban način, baš kako su neki kritičari tad i rekli za film, stylish and creepy, pošto film je rađen jedinstvenim stilom, odličnim korištenjem kamere, te je veoma jezovit u dosta momenata (naročito scene u rudniku). Glazba je jako dobro pogođena (baš paše filmu) te je redatelj stvorio izuzetno dobru atmosferu. Ubojica Miner je jako dobar, predobar, meni jedan od najdražih slasher ubojica (naravno nakon Jasona, Michela, Freddya, itd...), ubojica je stvarno prejeben. Odličan rudarski kostim i oružje, izuzetno nemilosrdan te kvalitetan ubojica. Ubojstva sama po sebi su dosta maštovita i originalna, ja sam imao nesreću da sam pogledao zasad samo cut verziju koja je dosta izrezana i cenzurirana što se tiče ubojstava i krvi, no bez obzira na to, ja sam zadovoljan te taj cut uopće ne kvari doživljaj filma (barem meni nije).

Gluma je izrazito na nivou, jedan od rijetkih i najboljih primjera odlične glume u slasherima, stvarno me oduševila, veliki plus što se tiče toga, posebno bih pohvalio Paula Kellmana, Cynthiu Dale, Lori Hallier, Neila Afflecka, itd... Mladi ovdje nisu samo neko bezvezno topovsko meso koji postoje samo da bi ih se što prije ubilo, nego stvarno odlično su odradili svi redom svoje uloge, da se suosjećati s njima te nije ni malo svejedno kad dođe trenutak da se nešto loše dogodi nekom od njih te ono što bih pohvalio što se tiče ženskog roda (naročito glavnih ženskih likova Patty i Sarah) da su možda među naljepšim trebama koje sam ikad vidio u nekom slasher filmu i plus da jako dobro glume. Twist pred sam kraj je dobar, sam film se dosta poigrava sa tim tko bi mogao biti ubojica tako da sam tu više nego zadovoljan te imamo sam kraj koji je definitivno jedan od najboljih krajeva kojih sam ikad vidio u nekom slasheru.

Film je trebao da postane serijal koji bi svake godine izlazio za Valentinovo, no kako film nije naročito uspio odustalo se od toga što je po meni velika šteta. Remake u 3D formatu je izašao prošle godine kojeg moram pogledati jer sam čuo jako puno pozitivnih mišljenja vezano za njega. Film u kojem sam jako puno uživao te spada u samu kremu najboljih slasher filmova 80-tih te je jedan od najboljih slashera općenito svih vremena.. Film koji malo pokazuje drugačiju dimenziju Valentinova te nakon ovog filma siguran sam da vam Valentinovo više nikad neće biti isto. 10/10

Zanimljivosti o filmu:
Naslov negdje na početku filma govori "Thursday February 12th" naslučujući da će se ples održati na "Saturday the 14th". To znači da u međuvremenu dolazi Friday the 13th. Serijal Friday The 13th je izašao od strane Paramount te je radnja My Bloody Valentine veoma slična serijalu Friday The 13th.

Film je snimljen u pravim rudnicima. Samo određena svijetlosna sredstva su se mogla koristiti u rudnicima zbog potencijalne opasnosti od eksplozija.

Producenti Andre Link i John Dunning su rekli da je ideja za film došla u traženju blagdana za kojeg neki slasher film toga vremena nije uzeo i koristio. Skrasili su se sa Valentinovom te kako bi sačuvali ideju od kopiranja napravili su naslov filma "The Seceret" iako su cijelo vrijeme znali pravi naslov u glavi.

Prema riječima makeup effect majstora Thomasa R. Burmana jedna od njegovih krvavih kreacija je bila toliko realistično napravljena da je redatelj filma George Mihalka povraćao na setu.

Jedan od makeup dizajnera je jednom poslao truplo što je bila zapravo lutka na set u lijesu što je izazvalo dosta bure kada je stiglo na kanadsku granicu.

Glumac Carl Marotte je rekao da tijekom njegove scene smrti nitko nije htio ručati pored njega.

Folk balada koja biva svirana na kraju filma dok idu slova je dodana od strane skladatelja Paula Zaze kao naknadna misao. Nepotpisan pjevač koji je pjevao ovu pjesmu je škotsko-kanadski tenor John Mcdermott.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
To avoid fainting, keep repeating "It's only a movie, it's only a movie..."
Mari 17 is dying. Even for her the worst is yet to come.
It's just across the street from "Joe".
It rest's on 13 acres of earth on the very center of hell...!

Žanr: horror

Redatelj: Wes Craven

Producent: Sean S. Cunningham

Scenarist: Wes Craven

Glumačka postava: Sandra Cassel, Lucy Grantham, David Hess, Fred J. Lincoln, Jeramie Rain, itd....

Glazba: David Hess

Godina izlaska: 1972. godina

Vrijeme trajanja: 91. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 90,000 $

Zarada: 3,100,000 $

Ukratko radnja:
Mari Collingwood planira proslaviti svoj 17-ti rođendan sa svojom najboljom prijateljicom na koncertu neke rock skupine u New Yorku. Prije samog koncerta djevojke krenu u malo potragu za marihuanu koja ih dovede ravno u zamku odnosno u ruke grupe sadističkih i bolesnih kriminalaca koja ih odvede u šumu, i divljački siluje i naposljetku ubije. Tražeći zaklon zbog kvara na automobilu odluče prespavati u kući Marinih roditelja. Pukom slučajnošću roditelji shvate tko im je u kući te što se desilo sa njihovom kćerkom te puni bijesa i mržnje krenu u tešku i brutalnu osvetu.

Recenzija:
Konačno je na red došao ovaj horror klasik koji je jako puno utjecao na daljnji razvoj horror žanra i koji spada među najbolje horror filmove svih vremena. Imao sam priliku prvo pogledati remake, pa onda ovaj original, te iako je remake ponudio priču na malo drugačiji način uz bolje efekte, meni je nekako original draži. Sam film je baziran na filmu Ingmana Bergmana Virgin Spring iz 1960. godine (glavna tematika je ista - silovanje i ubojstvo djevojke te osveta roditelja te djevojke zbog tog ubojstva).

Ono što je prvenstveno značajno za ovaj film jest da je ovo veliki redateljski debi budućeg kralja horrora Wesa Cravena te na mjestu producenta se pojavljuje Sean S. Cunningham (stvoritelj kasnije izuzetno poznatog serijala Friday the 13th i drugih filmova). Do ovog momenta obojica su bili manje više amateri tako da su se s ovim filmom još uhodavali i učili kako raditi filmove. Može se reći da su napravili više nego dobar posao imajući na umu da je ovo maltene njihov prvi film i da su se juš skupljali iskustvo. Sam film je malog budžeta, i ono što može odbiti nekog od gledanja (osim par uznemirujućih scena), jest dosta traljava glazba i dokumentarni pristup filmu, no meni to osobno previše ne smeta. Dokumentarni pristup je još i dobar i nije loš, dok glazba je dosta mješovita i ne baš efektna. Film prikazuje jako dobro kako jedna mala greška može dovesti do jedne velike greške pa do još jedne (od najobičnijeg izlaska u grad na koncert koje završi sa putovanjem u šumu sa hrpa kriminalaca koji spadaju u samo dno ljudskog roda) i sve to izgleda dosta nepredvidivo i komplicirano da si čovjek zamisli u glavi jednu sliku tipa što je ovo, kako se ovo desilo te kako će se sve ovo završiti jer dosta toga izgleda bezizlazno i nevjerovatno.

Ovo je također jedan od prvih filmova nakon Vijetnama koji je pokazao veliku količinu nasilja u to vrijeme u filmu što nije svakom pasalo. Također je fascinantno kako običan normalan čovjek u jednom trenutku može postati kompletan manijak jer mu je netko naudio njegovom bližnjem, maltene ko životinja se počne ponašati te isključuje razum, a uključuje srce (vjerujem da se dosta roditelja našlo u takvoj situaciji te barem pomislili na ovakav čin kad im je neteko ne daj Bože naudio djetetu). Sam film teče dosta brzo tako da nema previše besmislica i glupost (oko sat i pol što traje film dosta brzo prođe).. Film obiluje dosta smiješnim dijalozima, no dosta toga je i veoma zanimljivo (svaka čast Cravenu za dobar scenarij). Naročito rečenice koje izgovara Krug su prejebene. Gluma je na nivou kolko može biti, sasvim solidna. Sam scenarij je odbio dosta glumaca tako da je jedino najzvučnije ime u filmu David Hess (čovjek je skladao i za velikog Elvisa Presleya). David Hess se isto tako prvenstveno izdiže iznad svih svojom fantastčnom glumom kao glavni kriminalac i vođa bande sa jednim oštrim pogledom i zastrašujućim glasom.

Scene mučenja i silovanja su i dan danas uznemirujuće jer su one (kao i cijeli film) prikazane na jedan realističan i uistinu brutalan način. Možda ne previše eksplicitno, no i dalje zastrašujuće i ne za svakoga. Osveta mi se također svidjela roditelja da naplate smrt svoje kćerke tako da se pri kraju filma kolo sreće okreće za kriminalce, no prvi dio film me malo ipak više impresionirao, dok mi je kraj sasvim solidan. Film kad je izašao je izazvao dosta kontroverzi, bio je posvuda zabranjen, a tamo gdje ga se moglo pogledati reakcije su bile da su ljudi bili šokirani te su čak neki i povraćali. Film je također reklamiran kao Sex Crime of the Century te najpoznatiji tagline filma što ljudi ponajviše pamte jest "To avoid fainting keep repeating, it's only a movie, it's only a movie...",
Stoga 8/10 i lijepo si ponavljajte u glavi kako se ne bi onesvijestili, u pitanju je samo film, samo film...

Zanimljivosti o filmu:
Kad je Wes Craven odnio ovaj film u MPAA te su ga odmah označili oznakom X. Tad je skratio film za 10 minuta, pa nakon još jednog neuspjeha skratio film za 20 minuta te je opet dobio ništa. Film je i dalje imao oznaku koju su tada imali uglavnom dobivali porno filmovi. Napokon je odlučio namontirati opet film kakav je bio na početku sa svim scenama te je uz trud i pomoć jednog svog prijatelja film dobio oznaku R.

Distribucijske kompanije Hallmark i Atlas International su pokušali kad je počelo prikazivanje filma u Njemačkoj prikazati film kao stvarni snuff film.

Mješavina crvene i plave hrane bojana sa sirupom od kramela je korištena za lažnu krv koja u usporedbi sa većinom krvi u filmovima zapravo izgleda pravo.

Film je baziran na filmu Ingmana Bergmana Virgin Spring iz 1960. godine.

Film je zabranjen u Velikoj Britaniji već 30 godina.

Film je 32 godine bio zabranjen u Australiji. Tek je 2004. godine po prvi bio službeno izdan i dostupan u DVD formatu.

Wes Craven je ime Krug iskoristio dosta godina kasnije u svom filmu A Nightmare On Elm Street za glavnog negativca filma, Freddy Krueger. U oba filma ime je ime iskorišteno za ubojice tinejdžera.

David A. Hess koji je glumio glavnog negativca Kruga je skladatelj te je sam je stvorio većinu glazbe za film, također je napisao neke pjesme za Elvisa Presleya.

Fred Lincoln koji u filmu glumi Weasela se poslije ovog filma dao u porno vode kao režiser i dosad je snimio 250 filmova.

Redateljski debi Wesa Cravena.

Napisan 1971. godine, originalni scenarij je namjeravao biti izuzetno grafički brutalan hardcore film sa odlukom da se svi glumci i radnici na filmu obvezuju takvom filmu, no nakon što je krenulo snimanje teška odluka je pala da se debelo editira ka daleko blažem filmu.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Who am I here?
Dady's home and he's not very happy.
An all-American family... he'd kill for it!
He wanted a perfect family in a perfect town. But they couldn't measure up... neither could the others.
Jerry Blake loves taking care of the family. Any family.

Žanr: horror, triler

Redatelj: Joseph Ruben

Producent: Jay Benson

Scenaristi: Carolyin Lefcourt, Brian Garfield, Donald E. Westlake

Glumačka postava: Terry O'Quinn, Jill Schoelen, Shelley Hack

Glazba: Patrick Moraz

Godina izlaska: 1987. godina

Vrijeme trajanja: 89. minuta

Ukratko radnja:
Jerry Blake je savršena osoba, savršen otac, sve bi učinio za svoju obitelj te izrazito cijeni i njeguje obiteljske vrijednosti, no jedini problem jest što je Jerry poremećen i ima jako kratak fitilj te čim nešto nije po njegovom on odmah ubije svoju obitelj, spakira stvari i krene u neki drugi grad po još savršeniju obitelj.

Recenzija:
Konačno sam nedavno nakon dosta odgađanja pogledao ovaj film i stvarno drago mi je što sam ga pogledao. U pitanju je jedan od klasika psihološkog horror/trilera te jedan od najboljih koje sam ikad vidio. Film je baziran na istinitim događajima, John List je bio ubio svoju obitelj te pobjegao tako da odande potječe ideja za ovaj film. Režije se prihvatio Joseph Ruben koji je pored ovog filma napravio odlični film The Good Son. Režiju je obavio savršeno. Radnja nakon ubojstva familije nas vodi godinu dana kasnije gdje je Jerry u braku sa suprugom Susan te žive skupa s njezinom kćerkom Stephanie koja od prvog momenta ne podnosi Jerrya, ima problema u školi te ne može prežaliti smrt svog oca.

Možda je čak i super što ne vidimo Jerrya kako ubija svoju obitelj, već samo vidimo trupla po kući uz bolesno jezivu glazbu. Jerry je osoba koja je izrazito manijakalna i bolesna, no istovremeno traži savršenstvo i jako dobro glumi (rekao bih čak i glumata) te savršeno manipulira ljudima te stječe povjerenje većine. Terry O'Quinn je utjelovio lik manijakalnog oca i definitivno je napravio ulogu karijeru, jest da ga većina i to većina mladih vjerovatno zna daleko više iz poznate serije Lost, no ovo je daleko njegova najbolja uloga u karijeri. Ostali glumci su odradili svoj posao dosta dobro sa posebnim izuzetkom Jill Schoelen koja je odlična u liku Stephanie, veoma se lako da suosjećati s njenim likom i njezinim svakodnevnim tinejdžerskim i životnim problemima. Radnja teče veoma dobro, nema rupa u scenariju, nema bespotrebnih likova i nekih glupih twistova. Sve je jasno od samog početka uz par stvari što se dozna u filmu naravno (kad to kažem prvenstveno mislim na našeg Jerrya). Dijalog je jednostavan, no na jedan čudan način efektan i kvalitetan.

Film sadrži malo ubojstava te nešto krvi, no i to malo što ima je napravljeno jako uvjerljivo te na jedan dosta uznemirujuć i brutalan način (prvo ubojstvo podosta bih rekao, drugo i ne baš te pred kraj filma ubojita scena sa telefonom koja je strašna), ajme kolko me potresla i dirnula! Još jedna scena koja me također prejebno dojmila je scena u podrumu nakon roštiljade. Nevjerovatno bolestan, uznemirujuć i napet prikaz kako netko može biti toliko zaluđen da potražuje ultimate američki san. Film je dosta napet i u nijednom trenutku se ne gubi tipa da ide u neke glupe visine, da je dosadan, itd... Jako je zanimljivo vidjeti Jerrya kroz što sve prolazi i kako se bolesno ponaša kroz film (naročito onda kad mu nešto ne paše) samo kako bi dostigao postigao prave obiteljeske vrijednosti i bio savršen u svemu. Veoma jednostavna priča, no jako kvalitetno dočarana što definitivno ide na mlin odličnom redatelju, glumcima i samoj priči.

Završna borba je dosta dobra te gledajući kraj on ne ostavlja ama baš nikakav prostor za neki nastavak, no eto nastavak je dvije godine kasnije došao koji mi je skoro dobar ko i ovaj klasik, no o tome nešto kasnije kad se uhvatim recenzija tog filma. Nemam uopće nekakvu zamjerku vezanu za film, velika preporuka, 10/10.

Zanimljivosti o filmu:
Film je baziran na životu Johna Lista iz New Jerseya koji je ubio svoju obitelj 1971. godine i bio je u bijegu sve do 1989. godine kada je konačno bio uhićen nakon što je priča o njegovim ubojstvima prikazana u emisiji America's Most Wanted.

Joseph Ruben u početku nije htio režirati film zato što nije htio napraviti neki bezvezni, umjetni slasher film.

Scenarist Donald E. Westlake je lik Stephanie bazirao na svojoj pravoj pokćerci tinejdžerici s kojom je imao problema u komunikaciji.

Jill Schoelen je gotovo sve svoje podvige učinila sama kako bi pridonijela atmosferi filma.

Redatelj Joseph Ruben je originalno htio da Jerry Blake fićuka pjesmu od

Barbare Streisand "The Way We Were" no na kraju su prava pjesme bili jednostavno preskupi.

Film je snimljen u 40 dana.

Prvotni predložak scenarija je sadržavao flashbackove koji objašnjavaju zašto je Jerry Blake postao ubojica pokazujući da je bio zlostavljan kao dijete.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Can you keep a secret?
There's omething wrong with Esther.
You'll never guess her secret.
Evil has a new home.

Žanr: horror, triler

Redatelj: Jaume Collet-Serra

Producenti: Joel Silver, Susan Downey, Jennifer Davison Killoran i Leonardo DiCaprio

Scenarist: David Leslie Johnson

Glumačka postava: Isabelle Fuhrman, Vera Farmiga, Peter Sarsgaard, Jimmy Bennet, Aryanna Engineer, CCH Pounder

Glazba: John Ottman

Godina izlaska: 2009. godina

Vrijeme trajanja: 123. minute

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Zarada: 76,699,632 $

Ukratko radnja:
Tragični gubitak njihova nerođenog djeteta uništio je brak Kate i Johna Coleman, a Kateino krhko psihičko stanje narušavaju noćne more i demoni iz njezine prošlosti. U pokušaju da održe barem privid normalnog života, par odlučuje usvojiti dijete. Johna i Kate u lokalnom sirotištu na vrlo čudan način privuče djevojčica po imenu Esther, no Esther nije onakva kakvom se čini. Gdje god je neka nevolja tu je i Esther, a nakon što se zabrine za sigurnost svoje obitelji, Kate pokušava potaknuti Johna i ostale da sagledaju Esther u drukčijem svjetlu. Međutim, na njezina upozorenja obrate pažnju tek kada je možda prekasno... za sve!

Recenzija:
Film sam pogledao prije par mjeseci te i dalje mi je veom sviježe u sjećanju. Nisam nešto pretjerano očekivao od filma, no na kraju me više nego oduševio. Ono što me prvo privuklo ka filmu (mislim da je više nego jasno) jest poster samog filma i čuvena rečenica sa postera, "There's something wrong with Esther" i stvarno, nešto je jebeno pogrešno sa Esther, no idemo redom. Filma se prihvatio malo poznati redatelj koji do ovog filma je režirao svega par filmova, a najznačajniji jest dosta dobar remake kultnog klasika House Of Wax. Mora se priznat da je više nego odličan posao napravio. Jako dobro baratanje kamerom, odličan prikaz jedne obitelji koja je u početku idilična, a na kraju postaje totalno suprotno zbog uljeza koje dolazi u kuću i kvari tu cijelu idilu i koje je puno zla uz odlične kuteve snimanje, uz puno pažnje na detalje te mi se veoma svidjelo što je u filmu zima pošto volim zimu u horrorima i trilerima.

U 2 sata što traje film mogu se veoma kvalitetno upoznati svi likovi te se suosjećamo s njima tako da nije nimalo svejedno kad dođe trenutak da bi netko od njih mogao nastradati. Filmom obiluje veoma dobra atmosfera puna napetosti i prvenstveno misterije pošto nikako da se skuži što se to događa sa malom Esther, tko je ta mala, odakle je, zašto čini sve te zle stvari? Od samog početka se zna da je ona kriva za sve što se događa samo što se ne da skužiti tko je ona i zašto sve to radi. Gluma je strašno i iznenađujuće dobra, prvenstveno bih pohvalio klince, Aryannu Engineer u ulozi Max te Isabelle Fuhrman u ulozi zle Esther. Sam lik Esther je najvjerovatnije jedan od najstrašnijih child ubojica koje sam ikad vidio te najjača mala još od klasika The Bad Seed.

Od početka se vidi da je mala čudna zbog čega je većina i ismijava no ono što se kasnije sazna o njoj je zbilja šokantno i nepredvidivo! Mala je odradila posao kao teški profesionalac, budućnost je pred njom, kao da je rođena za tu ulogu! Sviđa mi se njena sablasna odjeća koja samo dodaje jezi u ovom filmu. Veoma dobro je odradila lik Esther. Od svog tog nekog ruskog naglaska do opakog izgleda i pogleda. Nevjerovatno kako na površini može biti fino dijete, a u duši opako zlo. Film zasigurno potiče dosta na razmišljanje o djeci i općenito zlu oko nas. Ostatak ekipe je super također odradio posao (prvenstveno mislim na Veru Farmigu i Petera Sarsgaarda. Ima par ubojstava, no ne previše, te su učinjena sasvim dobro (naročito prvo) pošto film prvenstveno puca na misteriju, napetost i kvalitetnu atmosferu. Kroz cijeli film Esther manipulira sa svima (prvenstveno sa Max koju dribla samo tako) i radi stvarno dosta nevjerovatnih stvari (par bolesnih bi čak rekao) te jedina koja kuži da je mala čisto zlo od skoro samog početka jest Kate.

Trenutak kad se konačno dozna istina (dakle twist) vezano za Esther je nevjerovatan i dosta šokantan. Jedan od najboljih twistova koje sam ikad vidio te je završna borba dobra, no ne pretjerano te mi je jedino to možda mali minus. Posebno mi se i daleko više dopao "alternate ending" koji je čak i više "chilling" nego originalni kraj. Film koji je naišao na podijeljeno razmišljanje kritike i publike, no zasigurno je u pitanju jedan od najboljih novih horrora, te bi čak usudio se reći najbolji film na ovu temu još od vremena filmova kao što su Mikey i The Good Son. Svakako nakon ovog filma ćete dobro razmisliti prije nego što odlučite na posvajanje djeteta. 9/10

Zanimljivosti o filmu:
Warner Bros je bio primoran da promijeni originalni trailer filma i makne rečenicu što izjavljuje Esther:"It must be hard to love an adopted child as much as your own" nakon mnogo prosvjeda od strane roditelja koji su usvojili djete te raznih udomiteljskih organizacija.

Slika Saarna Instituta je zapravo slika fakulteta Alma u St. Thomasu, Ontario, Canada. Zgrada je uništena u požaru 28.5.2008.

U ranijim predlošcima za scenarij, pjesmu koju Esther pjeva jest "Que Serra, Sera (Whatever Will Be, Will Be) od Doris Day.

Film je originalno napisan da se snimi u jesen te je čak i par scena snimljeno za film, no taman prije snimanja u Prosincu 2007. godine Toronto je zakačio nevjerovatan snijeg tako da je film morao da se prilagodi ka zimi.

Lik Esthera je originalno napisan kao djevojčica sa plavom kosom i malo delikatnijim obilježjima. Isabelle Fuhrman ne paše tim zahtjevima, no uspjela je dobiti ulogu jer je fenomenalno odradila audicije.

Isabelle Fuhrman se pojavila na audiciji obučena u staromodnoj haljini zajedno sa vrpcama oko vrata i zgloba.

Peter Sarsgaard osim u ulozi Johna se pojavljuje u početku filma u ulozi doktora.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Žanr: horror, sci-fi

Redatelj: David Cronenberg

Producenti: Stuart Cornfield i Mel Brooks

Scenaristi: David Cronenberg i Charles Edward Pogue

Glumačka postava: Jeff Goldblum, Geena Davis, John Getz

Glazba: Howard Shore i Nile Rodgers

Godina izlaska: 1986. godina

Vrijeme trajanja: 95. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 15,000,000 $

Zarada: 60,629,159 $

Ukratko radnja:
Mladi nabrijani znanstvenik Seth Brundle je pred velikim otkrićem koje bi moglo promijeniti svijet zauvijek. Naime izmislio je telepod koji može prebaciti osobu iz jednog telepoda u drugi. Kako bi uspio sa svojim izumom upozna mladu novinarku Veronicu Quaif s kojom počinje ulaziti u ljubavni odnos, dok istovremeno i dalje istražuje teleportaciju. Jednom prilikom sebe ubaci u telepod da izvrši transportaciju kad ono muha uđe u jedan telepod i zauvijek mu izmjeni genetički kod. Nakon što je izašao iz telepoda lagano postaje novi čovjek, nova osoba, naposljetku novo biće (Brundlefly) kojeg ni nitko i ništa ne može spasiti, ni njegova draga više nikad neće ga moći prepoznati i nakon toga više ništa nikad neće bit isto.

Recenzija:
Remake istoimenog filma iz 1958. godine koji je prema mišljenju kritike i publike bolji od originala. Totalno se slažem sa tom tvrdnjom. Sam film spada u top 5 najboljih sci-fi/horror filmova zadnjih 30-tak godina. Nema dosadnih i bezveznih stvari, film teče veoma dobro te se kvalitetno upoznajemo sa svim likovima. U filmu čak ni nema previše likova, čini mi se samo 3, glavni tok radnje se vodi oko glavnih glumaca Jeffa Goldbluma i Geene Davis kao Seth i Veronica koji su (slobodno može se reći) ostvarili uloge svoje karijere. Savršeno si pašu kroz film, savršeno su odradili svoj posao te je zanimljivo ih vidjeti u razvoju od velikih ljubavnika i prijatelja sa početka do na kraju velikih neprijatelja. Specijalni efekti u filmu su maestralni i neke od najboljih koje sam vidio u nekom filmu Davida Cronenberga i općenito na filmu (i dan danas izgledaju sjajno i nimalo outdated), što je i klasično kad su u pitanju Cronenbergovi filmovi.

Odlična kombinacija znanosti, horrora, sci-fi, psihološke drame te bi čak rekao i romanse između dva glavna lika uz pomalo uskakanje trećeg lika. Radnja se možda čini jednostavna, no nije te je napravljena veoma efektno i savršeno. Seth i Veronica su oboje malo tvrdoglavi, no pašu si, vole se i razumiju te pokušavaju da uspiju do samog kraja. Seth naročito jer je jedan dosta lud znanstvenik koji hoće promijeniti svijet, koji vjeruje u teleportacije te da se sve može kad se hoće. Savršeno se upoznajemo njima, osjećamo što oni misle i rade, suosjećamo s njihovim patnjama i željama te kad se dogodi zlokobna greška u pokusu odnosno eksperimentu koju glavni lik napravi kako bi promijenio zauvijek svijet za ljubavni par sve lagano ide nizbrdo. Dijalog je savršen, izuzetno dirljiv i poseban te u podosta situacija tužan ko i u globalu cijeli film. Moram napomenuti i odličnog Johna Getza koji je baš pravi davež ovdje u sporednoj ulozi no svejedno je sjajan.

Transformacija Setha u muhu je veoma zanimljiva, snažna i dosta mukotrpna za gledati jer istovremeno se prolazi kroz dosta uznemirujućih scena (gotovo cijela druga polovica filma pokazuje veoma bolnu i nevjerovatnu transformaciju kroz koju se prolazi kroz nekoliko etapa), imamo tu i hranjenje Brundle muhe što je poprilično disgusting, te na kraju postaje Brundlefly u toj krajnjoj preobrazbi što sve dovodi do jedne žestoke borbe na kraju u koju se uključuje i lik Johna Getza koja ne donosi najljepši kraj u ovom tužnom i napetom filmu, no jako je dobar i zadovoljavajuć. Film iako je podosta krvav i disgusting opet čak možda i veći naglasak daje jednom emocionalnom raspadu i tragediji.

Film koji neće razočarati te film koji odlično pokazuje nesretnu ljubav koja se nije smjela desiti, otuđenost, izigravanje Boga te strašnu i nesretnu tragediju uzrokovanu svim tim te pokazuje klasične efekte i teme Cronenbergovih filmova kao što su propadanje ljudskog tijela, razne transformacije, mračno ljudsko ponašanje i emocije kojih ovdje ima na tone. Prema mišljenju kritičara najbolji uradak Davida Cronenberga za što se u potpunosti slažem, veoma zreli pristup jednog od majstora horrora, veoma pametan i zanimljiv film, remek djelo koje i dan danas izgleda sjajno. Film je ponudio i nastavak koji je daleko slabiji od ovog filma, no o tome nešto kasnije. I za kraj, šta drugo reći nego ocijena 10/10 i riječi drage Geene Davis: "Be afraid, be very afraid!"

Zanimljivosti o filmu:
Redatelj David Cronenberg se pojavljuje u maloj cameo ulozi ginekologa (doktor koji porodi djete-ličinku).

Oko 5 sati šimnaknja i uređivanja svaki dan je trebalo majstorima šminke da J. Goldbluma srede za film.

Bljuvotine "Brundlefly" su u stvari miks: jaja, med i mlijeko.

Oblik dva telepoda je napravljen prema cilindru starog motocikla Ducati, kojeg je u graži imao redatelj D. Cronenberg

Robert Bierman je trebao biti prvotni redatelj filma no on je odustao zbog smrti u obitelji.

Jedno vrijeme u planu za redatelja je bio i Tim Burton.

Uloga Setha Brundlea je bila ponuđena Michaelu Keatonu, ali ju je on odbio.

Dizajneri The Chris Walas, Inc.-a su danima proučavali mnoge bolesti kako bi što bolje dočarali razne stadije mutacije "Brundlefly", a sam redatelj se sjetio da bi to trebalo biti mutacija koja bi sadržavala i efektnu deformaciju i asimetričnost, a ne klasičnu veliku muhu.

Charles Edward Pogue je osmislio scenarij prema filmu "The Fly" (1958), no kad je Cronenberg izabran za redatelja svoje prihvačanje je uvijetovao time da može izmjeniti scenarij ako mu se nešto ne sviđa. Tako je izmjenio imena likova, većinu dijaloga, no koncept "Brundlefly" i transformacije nije dirao.

Ovo je prvi kino film koji je imao premijeru na televizijskoj mreži Fox.

Mel Brooks nije želio da se zna da je on producent filma, kako gledatelji ne bi mislili da je film neka komedija.

Kad Seth kaže: "- Drink deep, or taste not, the plasma spring." , to je referenca na citat djela "An Essay on Criticism" Alexandera Popea.

Cronenberg je prvo odbio redateljsku stolicu, no kako je prvotno trebao snimiti "Total Recall" (1990), no zbog raznoraznih pripetija i nesuglasica sa prgavim producentom Dinom De Laurentiisom ipak se vratio u redateljsku stolicu The Fly.

Iako scenaristički dobro osmišljena scena (na žalost) nije nikada snimljena - kad se "Brundlefly" hrani na kontenjeru i u jednom trenutku bljuvotinom zaspe beskučnicu po licu, i dok se tako hrani u jednom trenutku njegova ljudskost na trenutak shvati što je učinio.

Neke scene su snimljene no nikad nisu umontirane u sam film:
scena kad Brundle zajedno odjednom teleportira babuna i mačku, te u sljedećem trenutku na njega nasrne mješani mutant obja sisavca, a znanstvenik ga umlati metalnom cijevi;
scena kad brundle izađe van zgrade, a iz njega sa strane izađe jedan od muhinih dlakavih udova;
te alternativna scena gdje Veronica sanja svoje nerođeno dijete.

Rečenica "I'm saying I'm an insect who dreamt he was a man and loved it, but now that dream is over and the insect is awake," je referenca na priču "Preobrazba" Franza Kafke, koju je napisao 1912 godine.

Producenti Brooks i Stuart Cornfeld,te studio Fox su žarko željeli Cronenberga za redatelja pa su mu odmah ponudili 1 mlijun $, dok je sam David bio tražio 750 000 $; uz pristanak je također tražio da sa njim rade ljudi koji su radili na prijašnjim njegovim filmovima - montažer Ronald Sanders, dizajner produkcije Carol Spier, redatelj fotografije Mark Irwin i kompozitor Howard Shore.

The Fly je dobio operu koju režira Cronenberg, David Henry Hwang piše riječi dok je za muziku kao kompozitor zaslužan Howard Shore (produkcija je započela negdje polovicom ove 2008 godine).

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]

[/IMG]

Taglines:
Lock your doors. Bolt your windows. There's something in the FOG!
When the fog rolls in... the terror begins!
It is night, it is cold, it is coming.
JOHN CARPENTER, who startled the world with "Halloween" now brings you the ultimate experience in terror.

Žanr: horror

Redatelj: John Carpenter

Producenti: Charles B. Bloch, Debra Hill, Barry Bernardi i Pegi Brotman

Scenaristi: John Carpenter i Debra Hill

Glumačka postava: Adrienne Barbeau, Jamie Lee Curtis, Janet Leigh, Tom Atkins, Hal Halbrook

Glazba: John Carpenter

Godina izlaska: 1980

Vrijeme trajanja: 89. minuta

Zemlja: USA

Jezik: Engleski

Budžet: 1,000,000 $

Zarada: 21,378,000 $

Ukratko radnja:
Stanovnici malog gradića u Kaliforniji pod imenom Antonio Bay su spremni da 21.4. proslave 100 godina od osnutka gradića. Noć prije proslave jedan stari ribar uz vatru priča klincima priču o osnutku grada i priču o duhovima te kako se prije 100 godina nešto vraški strašno desilo odnosno da je brod pun gubavaca skupa sa zlatom nasukao na stijene pri čemu se cijela posada skupa sa brodom utopila, a bogati ljudi su uzeli svo zlato. Sada 100 godina kasnije duhovi gubavaca se vraćaju u krvavu osvetu za zlatom te počinju plašiti stanovnike gradića uz pomoć magle i ubijati ih.

Recenzija:
Legendarni film Johna Carpentera (na našem jeziku Magla) koji je izašao dvije godine nakon ogromnog uspjeha Halloweena. Veoma jednostavna priča na papiru, no Carpenter je totalno kvalitetno i profesionalno napravio ovaj film koji je snimljen sa malim budžetom, no to se skoro ni ne vidi jer izgleda totalno uvjerljivo (šta drugo reći nego long live the 80's i Carpenterov pristup filmovima). Carpenter je osim režije i scenarija doprinio filmu sa odličnom glazbom i to se više nego vidi. Izrazito creepy glazba, u pravim momentima servirana i jednostavno perfektno paše filmu (uz bok Halloweenu). Jedna od najboljih horror tema što se mene tiče. Film obiluje napetošću te je atmosfera predočena sjajno.

Kao i u The Thingu, pomalo klaustrofobičana atmosfera koja ne ulijeva nimalo nade u spas i sretan završetak te gdje god se okreneš magla je svuda i što god napravio jednostavno ne možeš joj pobjeći. Gotovo svi likovi se ne upituju zašto su u opasnosti, nego kako izaći iz nje. Jedino svećenik Malone prima sve to dosta hladno i očito zna što se događa (on kako se ispostavlja je, odnosno posjeduje ključan faktor u razriješenju cijele misterije). Nema rupa u scenariju te film nikako ne budi dosadu što je jako bitno. Prikaz duhova gubavaca skupa sa maglom je napravljen veoma dobro, te scene sa njima su kraljevski sjajne (naročito one pred kraj filma koje su veoma efektne i chilling). Savršen primjer kako se i s malo para može veoma efektno napraviti efekti da izgledaju dosta realno i zastrašujuće.

Još jedan veliki adut filma jest prvoklasna filmska postava, prvenstveno tu mislim na tri ikone horror žanra: uvijek prelijepa Addrienne Barbeau u glavnoj ulozi koju bih posebno pohvalio jer stvarno briljira u filmu te joj je ovo jedna od uistinu najboljih uloga u životu (simpatičan glas i izuzetno snažna gluma), te majka i kćerka, Janet Leigh i Jamie Lee Curtis koji su također sjajni te iako nažalost ne provode previše vremena u filmu zajedno svakako je veliki plus ih imati u filmu. Legendarni glumci kao što su Hal Halbrook i Tom Atkins također jednostavno su sjani. Film koji se jednostavno mora vidjeti i doživjeti jer od početka do kraja nudi vrhunski horror ugođaj i atmosferu, posjeduje jednostavno ono nešto što se ne može opisati riječima, ono nešto što velika većina horrora današnjice nema i ono nešto što samo John Carpenter može maestralno napraviti. Sam kraj me pomalo iznenadio i komotno mogu reći da mi se svidio. Carpenter je oduvijek bio majstor za završne scene te sam kraj i to se ovdje jako vidi. Jedan zavšni scare koji i dalje pokazuje ko da stvar sa duhovima nije gotova.

U globalu, jedan od najboljih filmova na temu o duhovima. Sadrži sve elemente što takav film treba imati: drevni zločini, nagovještaj zla te samo otkriće zašto se te zle stvari događaju. Film koji spada među ne samo najbolje Carpenterove filmove, nego općenito među najbolje horror filmove ikad! Film iako nema puno krvi je uspio prvenstveno odličnom pričom, režijom, glazbom, glumom i atmosferom, dakle sve ono čemu svaki horror film teži. Remake istoimenog filma je izašao 2005. godine kojeg nisam dosad pogledao te zasad ni nemam namjeru ga gledati pošto čujem da je film totalna katastrofa. Film bez greške i kojem ću se uvijek vraćati, 10/10, a must see za svakog horror fana!

Zanimljivosti o filmu:
Likovi Nick Castle, Dan O'Bannon i Tomy Wallace su nazvani po Carpenterovim pravim poslovnim kolegama iz filmske industrije.

John Carpenter ima mali cameo u početku filma kao neki pomoćni radnik/asistent u crkvi.

Nakon prvog editiranja filma Carpenter je bio nezadovoljan sa rezultatom (samo 80 minuta je bilo) te je stoga dodao prolog sa starim ribarom koji uz vatru priča djeci priču o duhovima i osnutku gradića Antonio Bay.

Iako je film snimljen sa malim budžetom, Carpenter je odlučio film snimiti u widescreen Panavision obliku. Time je Carpenter htio dati gledatelju bolji osjećaj filma te da ne izgleda ko da je proizveden malim budžetom.

Carpenter je priznao da je inspiraciju za priču pronašao u Britanskom filmu The Trollenberg Terror iz 1958. godine u kojem su se čudovišta skrivala iza oblaka, dok je inspiraciju za film dobio kada je posjetio Stonehenge skupa sa Debrom Hill.

Glavnog duha gubavaca Blakea je utjelovio make up specijalist filma Rob Bottin.

Adrienne Barbeau i Jamie Lee Curtis se ne pojavljuju zajedno u filmu.

Christopher Lee je prvotno trebao glumiti svećenika Malonea, no kako je bio zauzet odluka je pala na Hala Halbrooka.

Kurt Russel je bio u igri za film.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]