SVAŠTA NEŠTO
petak, 19.05.2006.
BIJEG
 Nisam zaglavila ni u Konzumu, a nisam se ni uljenila. Bila sam na jednom zasluženom godišnjem odmoru. Pošto počinjem punom parom potragu za poslom moglo bi mi se dogoditi da iduće ljeto provedem radno pa sam nakon radova po kući i niza obaveza pobjegla od svega. Tjedan i pol provela sam u Istri. Možda sam otišla malo prekasno jer je trava već pomalo prevelika i sunce je izmamilo zmije, a kažu da ove godine ima neobično puno poskoka. Iako ne vjerujem da postoji čovijek koji se tih životinja boji više od mene, i iako je često padala i kiša nije me to spriječilo da berem šparuge. Uveče sam promatrala zvijezde koje su tamo nekako stvarno sjajnije nego kod nas i uživala u tišini koju je remetilo samo ćukovo javljanje. Prekrasna priroda i "pusti brigu na veselje" doprinjelo je da se stvarno guštam u odmoru. Moj fotić radio je kao lud ali.... hm.... tehničkom greškom slike su mi sve ostale na kompjuteru moje drage kume.... Zapravo gotovo sve, imam samo od zadnje večeri nekoliko snimljenih u Puli koje su mi igrom slučaja ostale na fotiću. Ma doći ću ja do njih samo kad???? Dok sam bila tamo na televiziji sam vidjela kako Peruniku žele proglasiti autotonim cvijetom i da će baš u Istri otvoriti muzej Perunika. Stvarno tamo ih ima sve po svuda, pa evo dvije koje sam slikala baš na odlasku.   Eto sad ću se češće javljati. Sad više nemam dobrih izgovora za nepisanje. |
- 21:16 - Reci (27) - Nemoj - #
četvrtak, 04.05.2006.
Diskriminacija u Konzumu
|
Uetim jutros u svoj Konzum na brzinu potovarim stvari u kolica i krenem na blagajnu. Na blagajni smrknuta prodavačica ( il se još nije probudila, a bilo je već oko pola 10) i jedan jedini kupac. Smrknuto me pogleda i kaže "Blagajna zatvorena". Iako ne vidim da je stavila natpis preselim se na drugu na kojoj je bilo dvoje ljudi jedan čovijek koji je upravo plaćao i drugi koji je imao puna kolica sveg i svačeg. Dvije minutre kasnije dolazi čovijek na blagajnu za koju je blagajnica rekla da ne radi i uredno staje iza čovijeka koji je još plaćao . Bet riječi mu naplaćuje robu i nakon tog odlazi nekamo. Ja sam još dobrih 10- 15 minuta čekala da čovijek ispred mene povadi 101 sitnicu iz prepunih kolica i vrati ih nazad te plati. Stvarno sam podivljala. Znači za mene je blagajna zatvorena, a za gospodina nije. On je vjerovatno već bio kod kuće, a ja sam još čekala u redu da mi druga blagajnica isto tako smrknuta naplati. Pitam ja gospodina Todorića jel u Konzumu prednost imaju muškarci pred ženama,stariji pred mlađima ili to ide naplaćivanje po obiteljskoj liniji, a ostali nek čekaju. Razmislih dali da zovem šefa ali se sjetih bloga. |
- 23:56 - Reci (22) - Nemoj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Trenutno mi je palo na pamet otvoriri blog, a kako će to ispasti vidjet ćemo i vi i ja.  IZ ARHIVE: -PROLJEĆE U SLIKAMA -SLUČAJAN SUSRET -MOJA ŠTIKLA -NEVRIJEME U OKOLICI CIRIHA- slike -E SAD SE VEĆ MORAM ZAPITATI -TRGOVAČKE PATKE -IDEMO MI DALJE... -NEVJEROVATNO ALI ISTINITO -INJE -BOR -SLOVENSKI CARINICI -TAXI -UETLIBERG izlet -SVETI NIKOLA ZAŠTITNIK MORNARA izložba brodova -MOJ NOVI KVART -OPROŠTAJ OD JESENI - DOSADNA NEDJELJA -IMA LI KRAVA ROGOVE ??? -LABUĐE JEZERO -ŠETNJA CIRIHOM -ZURIŠKI MEDVJEDI -DJEČJE SLIKOVNICE
SVE MOJE
MOJ NAJDRAŽI CITAT Ljubav je najplemenitiji osjećaj koji i najinteligentnijeg čovjeka pravi najvećom budalom MOJI FOTO ALBUMI MOJI STIHOVI: ******************** ........ Jedino nebo vidi moju tugu... .... i ono tužno je. Vidi i moje suze.... ....i plače samnom. ******************** Njemu Kada jednog dana ti se sjetiš mene, i kada ti umjesto vode venama krv krene, i ako shvatiš koliko sam te zapravo voljela ne traži me nebih to željela. Riječi tvoje previše su bile teške Čak i da me moliš , Ne mogu ti više opraštati greške. ********************* ....... Nikad nismo imali razloga za početak, a počeli smo. Isto tako nemamo razloga za kraj, a završili smo. A ja te još uvjek volim.... ********************** ....... Evo mene, no na žalost daleko od tebe. Morat ću pisati nebulozu dok ne smislim neku prozu. ********************** ........ Da mi je samo na tren ući u tvoje misli, samo na tren postati nevidljiva, samo tren ušetati u tvoje snove... Zanima me jesam li možda tamo, jer čini mi se da sam se negdje izgubila.......  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||