Ja tebe znam
Ti si toplina u kojoj se budim
Vidjela sam te krajičkom oka na ulici
Namijala ti se u mislima
Moj nemir titra u tebi
Ocrtava ti se u očima
Hladnoća koja te strese
To sam ja
Tresnem te po ramenu u prolazu
da te podsjetim
To sam ja
Riječi su suvišne
Milijun lica u meni
Milijun u tebi
Nećemo ih spojiti glasovima
Nikada
Jednostavno rečeno, ovo je zeleni čaj.
Ako se pitate kakav,strusite ga odjednom!
(čitaj:pročitajte citat)
« Bilo je doista nekog sadizma u njegovu pisanju : izmišlja ljude da bi ih mogao mučiti .No to mučenje nije nipošto surovo i bolno . Naprotiv : ljudi se smiju i vesele , no smiju kao luđaci i usto se preznojavaju od muke ledenim znojem , kao da ih pisac tjera da budu veseli . »
" Nature beauteous form
Contains a lovely essence
Called by some- decay
By this lovely presence
New life finds its way.
Tears shed silently
Are but water of soul
They bring new life
To the pain of being--
A separation from that seeing
Which death makes whole."
« Moj smrad je opaki miris nepokorenog pojedinca kome se friga za propise higijene ; u mome smradu ima možda i pjesničkoga nadahnuća , poezije bohemstva , arome slobode ! »