INTERVIEW BY ALEKSANDAR DELIBAŠIĆ

Kečer II., čovek koji je uzdrmao podzemlje jugoslovenskog rock n' rolla, za površne posmatrače običan šarlatan, za svoje prijatelje (mnogobrojne) i one koji gledaju nešto dalje autentični umetnik svetskih razmera, govorio je za Poglede neposredno pre svog nastupa 29. 5. u klubu FLU-a [Beograd].

POGLEDI: Reci najpre nešto o sebi.
KEČER: Ja jesam Ivica Čuljak-Kečer, po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj, inače vozim autobus od auspuha poslepodne, imam 29 godina, bavim se body artom, nadrealizmom, crtanjem i imam želju da kupim autobus, da ugradim u njega neki prostor za prasice, da vozim pankere u tom autobusu po našoj SF-naučno-fantastičnoj državi.
POGLEDI: Ispričaj nešto o tvojoj muzici.
KEČER: Smatram da moja muzika ne može da se definiše, kako neki nastoje, kao punk, niti je to hard core, mislim da nije čak ni rock, nego je to muzika ŠOK. ja svojom autodestrukcijom na koncertima, i tekstovima i pjesmom naginjem ljude na destrukciju, odnosno rušenje sveg trulog u sebi, da izbrišu iz sebe mentalitet, narodnost, da zaborave na religiju, nego da misle samo na slobodu. Čovjek koji ima mentalitet taj nije slobodoljub i nije slobodan i u stanju je da druge ljude ugrozi svojim neprogresivnim idejama, stupidnim. Mentalitet je izmišljotina primitivizma kroz hiljade godina nakon rodovske zajednice. Zato prezirem mentalitet i ne osjećam ga u sebi. Govorim da jesam po narodnosti prokleti panker, moja muzika je ŠOK.

PONEKAD PUŠTAM SEBI KRV
POGLEDI: Tvoji su nastupi uvek bili drugačiji od uobičajenih nastupa nekog rok benda.
KEČER: Da. Moji nastupi su drugačiji od svega do sada viđenog pošto niko od muzičara u Jugoslaviji i Evropi nije prošao životni pakao koji sam prošao ja. Ovolike godine istražnog zatvora i psihijatrijske bolnice zbog homicida i kad čovek nakupi u sebi ogromnu dozu gneva, očaja i užasa, kad osjeti nepravdu i bespomoćnost u vezi te nepravde, a nema nikakvog moćnog zaštitnika u vrhu da mu pomogne onda je osuđen na agoniju, na propast, na drogiranje, na harakiri. Zato ja na svojim predstavama ponekad puštam sebi krv, ne želeći time da nekoga uplašim niti da se dokazujem pred publikom nego je to moj način da svoj bol izbacim iz sebe, a sad nije bitno je li to rezanje žiletom po dojki, ili puštanje krvi iz vene, kao što će biti večeras, ili je to udaranje glavom u zid, razbijanje flaše o glavu, masturbiranje na sceni ili oralni sex na sceni, to uopšte nije važno šta čovjek radi, može samo da se grči ili grebe, ali nije dobro da stoji kao Zdravko Čolić ukopan, ako želi da predstavi jedinu rok muziku koja je umjetnost, a to je underground rock kojeg uglavnom proklamuju fanzini razni, ta štampa nepristupačna mas-medijima i uopšte nemam ambicija da me mas-mediji proklamuju, mada dajem intervjue, jer sam dovoljno poznat u državi, nešto i na Zapadu, sam vršim gro svoje korespodencije a nešto mi pomažu i prijatelji , tako da se za mene čuje, zna i pamti se ime moje: SATAN PANONSKI, a Satan jesam jer me je tako društvo i sredina krivo protumačila pošto nisu mogli da izvuku razloge zbog kojih su moje predstave takve kakve jesu, i to su povezali s agresijom, destrukcijom, nekim nasilništvom što ne odgovara istini.
POGLEDI: Šta te pokreće na stvaranje?
KEČER: U onome što radim na sceni, bilo šta da si uradim, da slomim si neku kost ili oštetim neki organ, ja uživam u tome što radim jer sam na bol duše išao fizičkim bolom i to pomaže. Doduše, ja taj fizički bol ne osjećam u toku kasapljenja. Ne mogu to da povežem sa onim što radi GG ALLIN mada on ima sličnih scena u svojim predstavama. On kasapi sebe i publiku. To se može protumačiti kao da mazohisti dolaze na njegove koncerte, dok su ljudi koji dolaze na moje koncerte uglavnom upoznati sa onim što ću da uradim i znaju da neću nikog da povredim od ljudi koji su došli da gledaju tu moju bizarnu, opaku umetnost, kako bih je nazvao.
POGLEDI: Reci nešto o saradnji sa Zdenkom Franjićem.
KEČER: Zdenko Franjić je čovjek koji je kasnije krenuo u ta underground kretanja u državi, i mislim da je moja ogromna u životu... ne sreća, tu riječ prezirem, nego šansa i izvesan vidik za uspijeh što sam sreo Z. Franjića. Smatram da je jedini čovjek u državi koji se na takav način bavi undergroundom a nema gotovo nikakvog profita. Smatram da je po tome osebujan i on je čovjek koji me je drugi put u životu rodio, nakon majke. Dugujem mu sve. Ovu ploču koja će izaći i gro mojeg proklamovanja na Zapadu, sve dugujem njemu. Dužnik sam mu dok živim na ovom sablasnom svijetu gdje uspjevaju samo gmizavci, gmazovi i uglavnom psi koji podvijaju rep pred najezdom moćnih reptila.

JA SAM VREME KOJE GOVORI
POGLEDI: Poznato mi je da se dopisuješ sa ogromnim brojem ljudi iz zemlje i šire. Kako te oni primaju?
KEČER: Većina tih ljudi je ista kao i ja. Nisu imuni na stvarnost, pošteni su, ne lažu, ne kradu, ne otimaju, ne ponižavaju nikog. Većina mojih prijatelja ne osjeća nacionalnost, veroispovest. Deset godina se bavim sa traženjem ljudi i mogu da kažem sa stopostotnom tvrdnjom da sam čovjek koji u državi ima najviše odanih prijatelja od kojih su mnogi spremni da daju život za mene i ja za njih, mada ne želim ničiju nesrećnu mladost da zloupotrebim. Mnogi nesrećni ljudi stupaju sa mnom u kontakt jer znaju da sam iskren, odan, da sam drug, da sam duša u koju mogu da budu zaljubljeni, kome će moći da veruju. Ja sam mnogima prva i poslednja garancija na ovom svetu. Mogu ih ostaviti otac, majka, žena, brat, svi, samo ih ja neću nikad ostaviti. Ja sam ovisan o njima, oni o meni. I ne bih opstao da nije te ljubavi. Ta ljubav mojih drugova i drugarica me je održala sve ove godine u psihijatrijskoj bolnici, i ja i oni smatramo da je čovečno bilo da poludim ako sam čovek. Ali ja filozofirajući kažem da nisam čovek nego sam vreme koje govori, vreme koje opominje. Često ima trenutaka kada se stvarno ne osjećam čovjekom, osjećam se vremenom. Smatram da sam ja stvarnost, sve od stvarnosti i dobro i zlo sadržim u sebi, a ne moja duša nego predstava. Ona je oslikavanje stvarnosti.
POGLEDI: Neverovatan je izliv emocija koje ti odašilješ na svojim nastupima.
KEČER: Moja predstava ne može nikog da ostavi ravnodušnim. Smatram da će oni koji su kreteni, inferiorni, zavidni i pakosni, oni koji pogrešno tumače tu predstavu reći da sam manijak. Meni je važno da ljudi koje poznam budu zadovoljni mojom predstavom, da ih dirnem, da im ganem srca, da im potaknem mozak na razmišljanje jer kad vide i shvate šta to i zašto radim, smatram da će im put kroz zlokobne labirinte stvarnosti biti podnošljiviji, da će lakše proći kroz tu mladost koja je jebena, teška, pogotovo u ovo vreme jeftine civilizacije gdje se vrijednost čovjeka ne određuje po onome što nosi u sebi, već po onome što ima na sebi i oko sebe, a ja nemam ništa i nikad neću da imam ništa nego ću da budem ljubav, prva i poslednja garancija svima koji zatraže ljubav moje duše, moju istinu. Moja moć je moja istina.
POGLEDI: Tebe je na sve ovo što sada radiš naterala nevolja.
KEČER: Ja sam pre nego što mi se dogodio taj homicid 29. novembra 1981. ja sam se bavio muzikom. Tu muziku sam nazivao punk. Živio sam život sa dosta alkohola, bio sam prinuđen da se branim zbog toga što izgledam drugačije nego ostali. Nemerljivo je ono što sam radio tada sa ovim što činim danas. Nevolja i muka me je naterala da stvaram, da budem pakleno i žestoko kreativan ili da lipsam i krepam da iščeznem. Tako sam stasao u, mnogi kažu i tvrde vrsnog umjetnika za poeziju, prozu i filozofiju, komponovanje pjesama, za teatar, za neke bizarne i kvazi modne kreacije jer sam šijem svu tu garderobu koju koristim u predstavama. Mnogima je nepojmljivo otkuda nekome toliko živaca i strpljenja da spaja iglom sve te mrežice, tačke, rupe i šta ja znam.

MRKVU ĆU DA ZASIJEM
POGLEDI: Čini mi se da si se borio protiv tog života. Je li ti ikada palo na pamet da jednostavno sve to prekineš?
KEČER: Na to pitanje ne bih odgovarao nego bih morao da kažem da me nesreća u životu nije pratila zato što sam slabić. Ja sam kad treba ratnik, umem da se borim. Nisam osećao materijalnu neimaštinu. Moj otac nije bio aristokrata, a ni puka sirotinja. Umeo je da se snađe, da mi obezbedi srećno detinjstvo.
Moja duša ne može da se bori sa stvarnošću putem novca, putem materijalnog nego istinom, a ona je danas uglavnom dosta neprihvatljiva, javnost je ne voli, ne voli je čak ni sam narod u ime kojeg su me osudili, toliko paradoksalno, jadno. Imao sam tu zlu kob da nakon jednog svog body art koncerta pri kojem sam koristio nož, da naiđem na jednog psihopatu, i da uradim takav čin kao što je homicid kojeg se ne stidim, a niti se ponosim njime. Sve životinje smatram karakterom, dušom, vrednije nego većinu ljudi.
POGLEDI: Razočaran si u ljude?
KEČER: Da, u većinu ljudi sam razočaran. Sad u ovo vreme o njima više i ne razmišljam. Najvažniji su mi u životu moji prijatelji sa kojima se viđam, dopisujem. Puno su mi važniji od ploče, knjige, pjesama, bilo kakvog javnog priznanja. Važnija mi je ta ljubav mojih drugova i drugarica jer ona je to što me održava u životu. Ploča je važnija od mercedesa, underground ploča. Taj underground rock je priznat na zapadu, a kod nas još nije. On je za mene jedina prava, iskrena umjetnost. Iggy Pop je za mene još uvijek underground, mada kažu da se komercijalizirao, ali ja smatram da nije. Jednostavno ima puno godina i ne može raditi ono što je radio prije. I ja ako doživim četrdesetu, pedesetu, neću moći da ovako skačem kao Pero Detlić, drukčije ću predstave da radim, ali i dalje jednako upečatljivo, sad, manje ili više jezovite, ali će biti upečatljive.
POGLEDI: Jesi li razmišljao o tome kako će sve to izgledati kada izađeš iz svog tog kruga u kojem si sada?
KEČER: Ne razmišljam puno o tome. Ne volim na dugoročno da planiram. Znam da moram da i dalje održavam kontakte sa svim ljudima. Puno, puno manje ću pisati, jer moraću da si osiguram egzistenciju. Sad, na koji način ću si osigurati egzistenciju, još ne znam. Ukoliko budem morao da živim od te muzike i koncerata koje ću raditi i na Zapadu, a ako ne mrkvu ću da zasijem i prodam. Normalno da neću da kradem, da otimam.
POGLEDI: Imaš li šta da poručiš ljudima koji te ne poznaju?
KEČER: Ljudima koji me ne poznaju a hteli bi da me upoznaju mogu reći da potraže moju adresu od Zdenka Franjića ili bilo kojeg drugog čovjeka koji se bavi undergroundom, lako je naći moju adresu, a poručio bih putem ovog lista da volim Jugoslaviju i da bih ponovo učinio homicid ako bi to Jugoslavija tražila od mene. Kažem, nemam narodnost, religiju, nemam mentalitet. Volim vas sve.






Velika Gorica, Kleopatra – Cirkovce. Show OPAK!
Gosti Satana, glazbeni, Sindrom.

EKSER U GLAVI
(hvala svim gradovima, prijateljima)

Dosao je moj PUNK narod subote sunca jasno jakoga, sunca konfuznog u Vinkovce, 23.9.1989., dosao cistih lica … pijanstvo je kasnije mnogima od njih ocI namazao kredom za ocI, ziletima, odvijacima, cavlima. Je li se film ”Okupacija u 26 slika” istom temom pozabavio, kojom se abvi I ovo moje pisanje.
Nije mi namjera opisivati kvalitet svoje predstave, ona je UVIJEK uspjela, samo sto neki ljubomorni u adolescenciji mi prijatelji zamjerili su KrizIc Draganu jer toliko puno grickao mi (klitoris) testise, zabijao glavu pod mini-sulnjicu moju koznu, koju na dar davno primih od Rade ”pevaljke”. Namjera mi nije pravdati se ZA[TO NIJE COZZO, odred Kecerov za Odmazdu stitio namazane pankere po Vinkovcima, zasto sam nisam sa njima posao pratiti sve na stanicu, ali recI imam svima ljubljenim drugovima, drugaricama zbog cega COZZO nije pokrenut, imam pohvaliti, istacI dva imena I dvije adrese koje svima nek Vam sluze za primjer …
Nikad u zivotu sablasnije nisam otpoceo predstavu. Naredih nek’ svjetla mi zabljesnu ocI, nek’ nikog nikog ne vidim, ne vidim sto rade manijaci, a niti moji prijatelji. Mnogi su mi Prijatelji ranjeni. To mi je milo. Niti jedna ni sakim ejakulacija u orgaymu nije bila jaka ya mene kao tren dok krici voljenih pratili su moje ljuljanje rostilja, sa kog plamen lizah usnama svojim, plamenISTINE SUROVOG GRADA, Vinkovci=Cikago Jugoslavije. Htjedoh nek’ PRIJATELJI se uvjere u zestinu tocnosti svih mojih napisa u temi ”SATAN PANONSKI” koja ide uz LP “”BOMBARDIRANJE NEWYORKA”. Gro mojih drugova posao je prenociti, il se odmoriti kod Mire Arsova, ciroki Pankera za kog se Attila pita kako on onako poderan moze opstati u Vinkovcima. Attila, sin jedini usvojeni, radost u meni je golema jer vidio si te ulice krvave, te boksere, nozeve, lance, kolce … jer osjetio si bar deseti dio UZASA KRVI U NOCI, borbe, a iz takvih upravo borbi ja sam evo ovako sa 63 svoja kilograma proizisao u prvu avet tog grada. Uzimah zakon u svoje ruke, a to drug Staljin ne voli. Staljin kaze ”ja sam tu da te zastitim”, a Staljin svaki put me je slagao. Ja sam znao da ce biti napada. Da sam posao, nitko se usudio ne bi ni pogledati, niti pogled na drugove moje baciti, a kamo li dotacI ikog od PUNK PRISNA PORODICA. Ja sam znao da moze I vjerojatno hoce biti KRVI, znao da nece nitko poginuti. Manijaci koji su napadali, dijelom su vec kaznjeni. A sto su oni htjeli ako su znali da to sve su Satana Panonskog drugovi? Sad cu recI … htjeli su provjeriti snagu Kecerovih prijatelja iz YU. Prvi povod bilo je potezanje noza na mojeg rodaka bez razloga.
(Sa 25 godina bar, postat cete PUNK!!!).
Sabina Molen
Vrnjacke banje1
Titovo Velenje 63320
(063-854-893) …cujem dobila je exer u glavu. Momak koji je to uradio podanik je mojeg Psihopate, Komandanta odreda za Odmazdu. Milicija nije pozvana jer je nisam dopustao, sve sto se je dogodilo, sve je normalno kako sam zamislio. Tko noz potegne, svjestan nek je da stvar se nece time zavrsiti. Grada OSVETE, MRZNJE to ne dopusta. Momak iz Pozege (slavonske) kojem cestitam na hrabrosti sam je napao moja VK druga koji nemaju veze sa PUNK-om, dakle nije imao svijest cistu. Momku iz Pozege sugeriram nek mi se javi, mlad pogine li, nista iza sebe nece ostaviti meni u Popovacu u posjet dode li, sveg cu mu dati I krvi se njegove napiti, cisto prijateljski, jer nista mu ne zamjeram. SABINA MOLEN mi cestita na predstavi, pohvaljuje sve lijepo sto je dozivjela. Dozivjela je EKSER U GLAVU. Ti se zalis na to Attila, a ona ne. Kad izadem iz ludnice ATTila, pokazat cu Ti Vinkovce koji su puno jezovitiji od eksera u glavi, nije lako postati BOG I SATAN, odrecI se svega moras. U tom gradu ja sa svojim ljudima sam ZAKON, milicija zna se, skuplja ostatke borbe, ubicu I ubijenog, ako ih pronade. Staljinu je COVJEK NAJVECA VRIJEDNOST DRU[TVA, a smatram da ”protu-ustavno” je kazati da covjek je vrijedniji od javno progonjene stetocine krumpirove zlatice. Ah, vele da momak sa exerom mora si lice duboko isparati ziletom. Takav je red, vele. Sad mi je duznost odati zahvalnost do groba drugaru mi do groba I poslije groba koji vecinu Vas sa mojim automobilskim lancem je branio, koji sam trazio je manijaka sa exerom I njegove bolesnike, al njemu nije 16 godina (opet ponavljam, treba odrasti), cija marama dobro bi krvava brisucI rane rata krvave nedjelje, zato mu pisite I vjerujte mu, njeg u drzavi za PUNK Ratnika priznajem, a cekam da tko jos od Vas to postane, I njemu nek ste zahvalni jer ne raspustam I ne skrnavim svetost PUNK PRISNE PORODICE. Njemu se pise: Dragan KrizIc, Ivana Krndelja 4/XVIII, Sarajevo 71000.
ISTINA U KRVI
Krizic se umije boriti I sa neprijateljem kojeg ne vidis, nit njega, nit mu oruzje. Ljubite ga!
Voli Vas Kecer II.





- PANKERICA MARA –
… umjesto tri izbijena zuba nosila je vjecito zvaku, uvjetno osudena jer 1984 krove vojnicke kasarne u Sisku zapalila, izgnana iz Njemacke, PUNK-u je dala ogroman udio i nije dopustila da itko od PUNKERA joj pise, pa niti ja.
--- ocito je rodena godine kad I ja, 1960., il cak da je starija jedno ljeto. Tu po prispjecu u Popovacu 1983. G. sam cuo podosta prica o njoj, o carobnom izgledu, I sve te I istine I glasine, dezinformacije su govorile o postojanju zene ZIVE LEGENDE Kutine, a I Zagreba u to vrijeme, mada sa postepenim Iscezavanjem PUNK-a, I njezini sablasni pohodi za pokoravanje Zagreba izgledom I ponasanjem, sve su rijedI bili, time njezina popularnost tamo je opala, hocu recI mladI ljudi o njoj vrlo malo, il nikako znaju. U obradi istoimenog preduzeca u pol radnog vremena bi nadmasila normu, pa tad stavila noge tanke u tri broja vecim vojnickim cizmama na brusilicu, te ostali dio vremena skakutavoscu zivog papagaja ruzIcaste glave, turpijala bi nokte poslije kristalnih casa …
… sretoh je u Kutini, nekoj gradskoj kavani 1984 g., jesam bio umjerenije obucen, ja nju zapazio odmah, ona mene ne. Silna se snaga ocitovala po svemu, u svemu sto prikazati je imala. Moc manipulacija golema, u tom je uzivala. Kasnije kad dosla je ovamo, naprosto me opcinila. Nije njoj smetala moja asexualnost, no, jesmo se obozavali. Jedina zena kojoj sam u to vrijeme dopustao status PUNK Ratnika, a tad I sam fanatizmu izrazitom bijah nosen. Posla je tu 1984. Godinu sa mnom u Vinkovce ispratiti, tamo, sokirala tadasnje sve mi prijatelje, skamenila ih listom. Odusevila nju moja baba kod koje smo posli spavati. Nas nije htjela pustiti u kucu dok nisam rekao da vodim uz jednu zenu I litru konjaka. Pola loncIca od pola litre baba naiskap istrese u grlo, da ne vidi Mara (Bozica Glavas) gleda u strop I prevrce ocima, sto govorilo joj je grlo bez glasa ”koga si mi to doveo”. Mara onako ciroki izbrijana ruzIcaste glave u mene pogledaplatine sjeciva pokaza da baba je prava. Nudi joj baba salatu punu crvi I puzeva, baba Iva pijana vjecito, Mara nece, baba salatu ne pere, odmah posto je ubere stavi ocat, sol I ulje, jede je sa salatom. Pita nju baba ”cerce jesi I ti u ludnici ko moj unuk Iko (me tako zove), lipo si duso glavu obrijala?! A imas li carape sinko, ako nemas dace ti baka? Samo nista su ti male te cizmice vojnicke, o dava te odnija tolike cizmetine a noge ka cackalice, a smisna si jeba ti pas mater” … Mara je od siline smijeha hvatala se za glavu, hvatala tesko zrak. Baba je ZIVA PROVALA. Maru su federi boli svu noc, baba je prsluskivala jel’ se IMAMO. U jutro pocela jaukati ”joj, pomozite mi dico”… mi dotrcali u sobu joj, pitam gdje joj je konjak, ”joj, dico eto prolilo se, nu, sve je mokro”. A to se baba izrigala I sad se stane I sama smijati jer zna da joj ne vjeujemo. Skuh kavu pa odosmo. Mara je za docek nokautirala Dijanu iz Osijeka, jer previse se muvala oko mene. Ovisnik o teskoj drogi, skocila je polovinom rujna 1989 sa valjda sestog kata. Nju vise ne vidjeh, sad jako, jako boli. HVALA NJOJ I SVIMA VAMA.

IVICA CULJAK Kecer II
# Znadoh da jednog dana ovo ce se zbiti. Boljelo me kad ima mjese. dana tu u ludnici u wc-u noge gore joj, ona ih natapa vodom, gore od ”Kodeina”!






Ppoonneeddjjeelljjaakk.
…..u veljacI 8 1988.

…O joj ..

Pa reci Mecki da ce po picki primiti mlaz vjetra moje noge nastavi li tako lagati. Nikad mu nisam spomenuo da sam izgubio Tvoju adresu!

… a sto Ti puca testisa membrana za DISORDER. Ne jedi kukuruz u prahu, jedi samo zrnevlje. Imas mene I DISORDER SAM, I Pistol I Sioux, jebe se meni jer su Te razocarali, kako ikad si im I mogao vjerovati, a ja Ti tu na dohvat ruke. Bio mi Bojan I curica mu Ivana, krasni su I mili, mili I volim ih itekako znaj.

… dobro …


KADA SE HARMONIJA NAFILUJE, DOBIJE SE FILHARMONIJA, A ONA NIJE NI[TA U RODU SA FILOVANOM PAPRIKOM!


Ne mogu Ti slati pismo dok mi ne odgovoris na moje posljednje, a ja TEBE volim koliko TI ne vjerujes.

NOT FOR SALE PUNK PETAR PAN

KECER II






PUNK PRISNOJ PORODICI

Ti si moj Brat Ratnik, vidis sva zla oko sebe na nacin I emotivno kao ja, stoga Ti se imama diviti dok jednog dana ne nakanimo, pokusamo uciniti nesto vise za Narod nas osteceni. Pobili bi nas rado kad ne idemo putovima iste poslusnosti, outdenosti. Nisam obmanut (ovca), nisam obanitelj (pas), stoga mi preostaje kao I Tebi, biti progonjen. PUNK=ZIVA NAUKA O ZIVOTU! Tu ne stices neuvjerljive spoznaje iz knjiga umrlih mudraca I voda koji iko zna kako su saznali ono sto su znali. Ovako smo prionuli zivjeti a da nam smisao bude Istina, razlikovati svijetlo od tamnog neovisno radilo se o danu ili noci. Sve nam nase igre zele oteti. , ovako rastrkani jos vise cemo postati cupavci, kasnije sminksi, izobceni, programirani, podgovoreni, nevini I tihi, predmeti I strojevi. Bez glasnog ocajnickog vriska mi smo samo pomodarska grupacija, a znamo svi kad je PUNK bio modom, bio moderan ROTTEN I svi koji vele da su se Isli usavrsiti, a Isli su biti ovce ili psi. Nase su rijecI na zidovima im ulastenih kuca u kojim stenad apaticno mljacka, a nas urlik toliko mora biti prodoran da stvori im grc lica. Cemu im objasnavati, napisemo im, nacrtamo kako im kurac viri iz ociju … nek ih nasI osmijesi nagnu da pognu glavu ili pak bjeze. Ne treba ih udarati dok prvi ne napadnu. Osjecam da su prije nego sam svom postojanju dao naziv PUNK, smatrali HERETIKOM, danas POGANINOM! To je moja slava, snaga I znanje. Ucimo od nase krvi, njihovih grijeha, od hektolitara vina koje smo popili po parkovima I haustorima jer pseca nas okupljalista vrlo zamaraju. Idem gradom ja, boja na licu sinoc cudesna, sad je samo mulj sto fekalijom asocira. Govore da smo samo izrod rase I nacije, nedozvoljena anarhija, ne moze nas smisliti ni crkva ni partija, a mi pankeri idemo … I samo isti psi kao psi su posezali za parolama fazizma il brkonje Staljina, kako da mi bude jadnak onaj koji oduzima igru djecaku, koji zavidi jer mogu I znam, a sam se nije usudio rebra svoja izloziti ataku. Smijem im se ja, smije im se vrijeme I ono ce ih kazniti. PUNK nece biti PUNK ako nam on daje, PUNK je PUNK ako mi dajemo njemu, dakle dajemo nasoj slobodi I igri. Parole I poruke engleskih I USA bendova su za ono tamo vrijeme I stanje, njihovo je zlo njihovo, za one tamo lokacije, I koji ih papagaj ponavlja taj je u jadu jad stekao, rascupao kosu, poderao koljena, obojio lice ratnickim bojama (Ne, PUNK SE NE BORI PROTIV ZLA, PUNK MU SE SMIJE, NITKO NE MOZE POBJEDITI ZLO)! U redu je priynati I dati pocast, ali ne moliti ni dozivati onog koji Te ne cuje. Mi imamo svoje probleme I raditi cemo kako bol ovog podneblja moze primiti, podnijeti, a slazem se I zelim suradnju sa svim jednakima iz cijelog svijeta. Ne vele uinozemstvu neki maloumnici, eh, mi u Jugoslaviji ovako I ovako cinimo, nas je PUNK to I to. I samo kukaju I zale se nekima jer su stranci, nema PUNK-a engleskog, japanskog, finskog boljeg od ovog naseg ili obrnuto, ne ako je PUNK ono sto bi trebalo biti. Oni lazno predstavljaju nas ZU PUNK svijetu I ne spominju ovu PUNK PRISNU PORODICU, jer toliko su podli da nisu mogli raditi inferiornosti IcI u nju, ili su izisli jer su osjetili da bi mogli biti raskrinakni kao teski medio kriteti, ili su naprosto odbacili PUNK, uzeli samo HC, trash, sto ja znam. Govore da nema nista, nista se kreativno ne cini …. cemu suicidalan pacifizam da bi se pokazalo da smo mi protin necega … pusti Pinochetu jebati mamu, pusti Krsko neka radi, dim dimnjaka truje, micemo zaustaviti samo sebe ako njih budemo htjeli … time im pokazujemo dasu jacI od nas, da nas mogu smozditi ako ih nekim nemogucim slucajem onemogucimo. Sila smo samo I jedan drugi narod ako ih znamo ismijati, u spokoju im staviti minu. Procesije koje se nazivaju demonstracije ce im samo dati do znanja da ih se bojimo. OVAJ SVIJET JE STVORIO PUNK, ALI PUNK NE TREBA STVARATI SVIJET! Dok je god svijeta, biti ce PUNK-a! PUNK IZNAD STRAHA, PUNK IZNAD VLASTI, NEK IH UPOZORI DA NIJE NJIHOV! PUNK TREBA DA SE ZNA SMIJATI! Poginuti za nesto sto ce vjecno zivjeti je glupost, umrijeti za nesto sto vjecno umire je vrlina; VJECNO CE ZIVJETI ZLO, VJECNO UMIRE DOBRO! Dok je god zla, biti ce PUNK-a. Sve njihove propasti su garanti naseg opstanka, postojanja.

Svojoj PUNK BracI konacan oblik CATCH’s WAY-A
SATAN PANONSKI, onaj poganin
KECER II.!





:::::::: SARAJEVO [IROKO SI :::::::
Da, dosle po mene Chris ”tanka” I divna joj majka Angelina u ovu ludaru da idemo u njihovo carstvo Sarajevo. A ja tako krasotno bijah nestrpljiv cim prije napustiti potmulost ambijenta ovog blindiranog zdanja. Te dosli pravo u Zagreb raskopani kojem ni razoreni Drezden mislim nije u ono doba bio ravan. Smo morali cekati mog brata Franju, vlak mu kasni 70 min., a nas za Sarajevo oko 200 minuta, nije ni puno kad se to poredi sa mojim cekanjem SLOBODE. Smo se promrznuli vise no oni ambiciozni na Igmanu, samo nama nisu bili prsti amputirani, a ni imputirani, blefirani, mutni, plavi, sivi, sivo je, ne sto je siv S.I.V., SIV ima Branka koji do konca ovog tisucljeca mene mozda pusti ”out”. Zivjela fekalija kako li smo proklinjali ZTP mogucnosti, havarije, anomalija, smrti ludari. I dan-danas mi usne nisu zarasle od onog przenja hladnocom, jos ja u svojoj vjeroispovijesti ne smijem nositi dzemper, nego jedino one dvije (crvenu I crnu) razderane insektima I plijesnju majice, bojnim otrovima, Cernobilom I njegovim bekerelima, Sanozom I pizdom materinom. GOSPOA ANGELINA dama I pol, prosvijecena al’ne mogase joj sve svejedno biti dok sav ZG zuri u mene I Chris kao defektne, a ona dode nam defektologkinja ninja, dusebriznica, nama retardiranoj djeci sto po svojem oblacenju I ponasanu nismo ni malo oslikavali ovaj normalan radni narod mocne nam federacije (cak vele da ima I konfederacije) markatno nezavisne I granica otvorenih za sve zdrave svjetske monete, a moji su depovi vidno izbuseni cak me ni milicija u ZG ovaj put ne htjede. Dok smo cekali ZTP potrkao naide iz Gospica Irena, ustvari za Gospic, pa joj izljubih one usne medne, bajne I ocaravajuce. NU, u vlaku kondukter, onaj sto kupi milodar za drugaricu lokomotivu, se kasnije sjetio zvati zanosnu miliciju, drugovi ljubezni dosli, vadi iz torbe svoj spisak WANTED kriminalca I ne nade mene, pa samo promatra onu moju famoznu izlaznicu ludacku svu udebljalu, utovljenu selotejpom, od ludnice je pecat dovoljan za razbiti njegovu znatizelju. Eh, Irenine usne,toliko slatka mi ne bise ni ona davna moja krmaca iz mladosti koja je mislila od mog krca da je kukuruz u klipu, te ga tako nelagodno cjelivala pa I sada ozuljci ocnjaka njezini zarazenih, nabrusenih. Eh, u SA taxist pita:Punkeru, trebas taxi. Oho, volim kad me tituliraju, to isto kao da netko kaze; Hej, zidar, hajde mi zidaj kucu. te nas konjanik vozi u Nemanjinu 9, Chris Matijevic, prizemlje, ap kafica, pivce, sljivovica, svinje mlade meso. Eto, netko zvoni, Grofica Angelina hoce iznenaditi mene, Franju, Chris I Blazu I veli da pogodim tko nam dolazi. Mislim da nije ludi KrizIc, a nije nego krakati jablan ko Eifelov toranj Sexy (Samir iz Prijedora), ja javio ranije covjeku da dolazim u njegove drzav, pardon republike glavni grad, te me iznenadi vise no sto bi munja ako bi mi testisima dlake sprzila. Krasni boy On ali ga nisam previse dirao po lijevoj nozi sto tamo baka od Chris jako pobozna I pametna uz to. On sa svojih skoro 200 em se klebari, cupa kosu, vrti glavu I meni stalno vice, daj mali smiri se., poderan I uvjerljiv PUNK Ratnik. On da bas takvih je rijetkost nacI, jos je izuzettno posten kad mi snimio ucenje mujezina, Kur’an, iz ceg ja dusI svojoj silovanij mira nadem, posten On u inace sve izgubljenim crtama sve mracnih karaktera koji cine oblakkonfuzni nad nasim devijantnim glavama. Ejakulirao jesam. Pa posli u bife ”PLUS”, tamo se oni znaju nalaziti, jazbina skucena ali zamracena te dobro dode da se dusa pankerska od ceznutljivih I prokletnickih, tutankamonskih I rasomonskih pogleda pjesadije grada inace divnog Sarajeva. Kad netom nedugo eto tamo Krize ludog komandosa ludila, od kud ja u ludnici a on nije, velika svenarodna nepravda. Zacudo jer do sada nije njemu SS 20, nije vec ocesao glavu koji ima tako demonsku biografiju, crtao zabranjene simbole u army, vozio covjek tramvaj u Sarajevu, stavljali mu sto puta noz pod grlo I ide On meni nakon moje mladalacke ispovijesti recI, TI CE[ KEC ZAVR[ITI SA NOZEM U KRALJEZNICI U KANALU - ! Eto, ti ga sad. To da mi je reka dobri I mirni hippy Has (Ilko Culjic), hajde, a ne Kriza bice izbezumljeno ali opet tako drago. Tamo neki roditelji pored nas u bifeu sjede sa nekim malim od oko sest ljeta djetetom on ludak napao dijete da mu da sladoled, jebo Te ’ladan sladoled nemoj mi muriju na vrat navlaciti jer ce mi prisjesti I Sarajevo I sladoled. E, tom do guzice dugokosom momku mudrost autenticno zasebna, tak obecah I njemu pisati izmedu desetak novih add., koje tamo uzeh, dobar narod. Tamo sam kasnije pred legendarnim Pozoristem sreo jos Vargu kog H.C. okrenuo da spusti kosicu I oblacI se umjerenije. Davora Z., Niksu, Drazena, Alena, OI-evca Zilu koji je bar 30 minuta razgledao slikarije, pizdarije , grkotine po mojoj jakni. On samo prednje zube pere, a mene mislio zajebati da su mu svi zdravi (kao moji), e, hajde Ti sad (konju) moje zlato fino zini, druze otvori te svoje ralje, ustasca, kad ono sve FudI krateri, rupa u onim potamnjelim kutnjacima I da imam picku koja mo ostavila ili nam roditelji brane da se uzmemo mogli bi kao japanci skociti dvoje mladih zaljubljenih u taj bezdan da nas vise nema za sva vremena, hej, ej, nemojte nam braniti nasu ljubav. Mali se Niksa izbezumio dok sam recitovao brutalnu JUNACKU JEBACKU EPSKU NARODNU PJESMU, te pri pominjanju stiha ”od srece mu obrascIcI bridu”, ja njegove obraze prstima (njezno poput kirurga) protresem uz grohotan smijeh ostalih, ali ga ne mislih mladog izjebati ovim rijecima jer je momak u svojoj igri prisustva sa nama bio sasvim u redu, jebes mene kad volim bljuvati I nisam mu kriv kad bio na nisanu, najblizI, mlad, ja gad. E, da, kad smo tamo prelazili jos za dana preko mosta na Miljacki (ne Kwai), a neki kao curica lijep momcIc mene vuce za rukav, hajde da je neki manijak od sto trideset kg, bilder, ruski ”ljuber” to ucinio, ja vec razmisljam da potegnem cizmu, akd ono ja prepoznam I bez njegove rijecI, sjecah se slika, to GUDY iz Zenice, jeste mu oblacenje valjda radi murije bilo umjerenije I nekako djetinasto, ali znam da je Ratnik kakvog treba traziti, covjek slican I Deanu iz Bule, H.C., PUNK, Trash, sto sad mora biti ludak kao ja da bi se reklo nije on punx ili bi bio manje vrijedan.Nije li tako? Ne, ne gledam ja njega kroz to niti ikoga, nego samo nabacim radi reda jer ja ipak postujem ovako nakaradan biti sto ne znacI da cu uvijek I u svakoj situaciji, ako je neka mocna stvar u pitanju moze se malo odstupiti. Pa se Gudy cudi jer ja za nekoliko cm cak nizI od Njega, a na fotkama mu se doimam visim. Jest fin Gudy jebo ga babo njegov. Pa je on moto sa nekim mu friendom Mariom natrag sto mi bilo zao, prvi se put vidjesmo ali ce biti jos prilike. Taj recital o kom veljoh smo spravili u nekakvom parku gdje idu kad im murija vec sjedne na nispe zilavi. Opcenarodno veselje je trajalo do oko 23 h kada je mama Angelina rekla da se imamo vratiti jer je obecala dr.Sonji da ce biti sve O.K. Sutra oko podneva njih desetak na vratima trube, zvone, pa sam izasao van jer ne bise red sve ih uvesti u stan, jedno je Sexy simpa usao pa joj drag, blag, mali vrag. To njegovo nevideno izvijanje vilice ne mozem zaboraviti. Moze zijevnuti kao nilski konj kom svakodnevno sto vodostaj maticne rijeke Nil opao. Ludi Kriza (al” savrsen Prijatelj) nas vodio jos prethodnog dana do groblja Bare, pa lijeze u grob, zaljubljen jahao krizeve, skrnavi pas ga prcio sto ja inace nemam obicaj, pa veli Keceru de trazI praznu grobnicu, da bi osjetio covjek mrzlu tisinu, mir groblja, da mu kosti crna zemlja skriva ali ne bih volio, bas nocas ga sanjam I sve tamo u Sarajevu da mene kao murija trazI jer Kriza sebi izvadio crijeva nozem, NEMOJ SUNCE MOJE LIJEPO TO SPRAVITI [TO BI SARAJEVO BEZ TVOJIH MONSTRUMENTALIJA. Volim ga majko volim kao boga svog, PUNK jedinog. Groblja muslimanska, pravoslavna, katolicka, partizanska, rumena, islam, islam PUNK, pa ipak jesmo malo scena efektnih sacinili da bi narod malo osjetio folklora I kulture PUNK neandertalca, narod BIH koji sa nekim BG nacionalistima ne svida, zar su arijevci u PUNK-u potrebni, zar nismo posli na put ovaj sto bas to I sve tome manje ili vise slicno nas je klalo u tom jebenom mediokritetu bez kog nazalost niti moja jedina tema, obrada, prica ne moze procI. Jednom li pozelim mrak? Tko im ukaza na PUNK, zar mu ne bih po pola uha sjekao.
U Vinkovcima se druzih sa mojim stalnim zamosnjim Prijateljima Majorom I Debelom Svinjom, kupismo (Ustvari Svinja dobila placu) dvije gajbe piva I sve u MINERVI na stol, pola pisam, pijem I rigam u pisoar istovremeno, tako smo ja I Goran (zvani, Bare) iz benda alter. MAJKE igrali valcer na jednoj svadbi, koji bend predlazem svima da se preslusa iako nije to PUNK ni H.C., ali je nesto sasvim blizu I ipak mislim nase. Pavin je brat sofer aviona, ja I kod njega spavao I sad im ja Jesenjin hocu slati svima pjesmama hrpe neka Narodu bal brat Kecer II malo patnje olaksa.
… tako ja opet ljubim I vazda svoj PUNK
Narod !!!






::::::::: ZIVJELA SUBOTICA ::::::::::::

I za koju normalnost I moralne miline da se borim, I psu cu popusiti ako me iskreno poljubi, a znaj I pas ga je zvakao, samo neka zivi sva ova nasa sloboda pa makar bila I mrtva, nasa PUNK devijacija. A tih je dana trajalo mracno orijigijanja travuljinom I alkoholom, tako sam voljen unaprijed tjedan obavjestio prijatelje koliko ih moze nek se okupe u Subotici 23. Svibnja na zeljeznickoj stanici, a I nisam imao namjeru docI unijeti nemir nego neke trene sa Bracom I Sestrama prozivjeti. Pa, tako izmoren I sa podupiracima pod kapcima, bez valute ja podoh sa Doktorom, VKV danki glasogovornikom, u smislu mu besmisao. … a tamo oni, MECKA (kao picka I pol djecak), MIRCEZ, bass PROCES-a Rasa, mlad STEVO VAJS Ratnik Novog Beceja I JANO[ mu silni mladi, Vajs kao neki bas PUNK prosvjetitelj, onako obucen svecenicki, drzanja imperatorskog koji zna recI svojom uspravnoscu tijela I cela da ignorira kerece linije koracanja u Visinu, on prezire plac dirigovanog djeteta u tami. Mecka, oko ko Vera Cukic kurvanjskog a tijela zmije Usnije Redepove, jebe me I guzi zrikanjem vatrenim I mu zao jer ja malo neobrijan, hoce da glumi u mojoj buducoj drami ”COVJEK KOJI JE SPASIO CVIJET IZ GOVANA” (Ljubim Te momak Mecka). Samo tu bise I bratsva malo konzervativnijeg imanja slobode, a prva steta I tuga mi tog dana jer Brada Faraon nije dosao da se pred svima vjencamo, Mircez I Zuza spremni bili biti kumovi, valjda bi nam na poklon zenidbeni darivali punjena spermom kokosija crijeva. Toxin mi ubija Brata Bradu! Pa eto I Zuze, madarske pijavice iz Horgosa, sto vice mi stalno, ”dragi moj ludak si mi dosla”, ona I MARIJA sa kojok inace vakcinise seoske kokosI (je l ’ protiv AIDS-a?), te dosli I junak GORAB BEGENI[IC I iz Obrenovca ciji krvni neprijatelji OSLOBODIOCI isto svirali al’ ih rad’ cega nemam snifati, sa buducom ON dragom suprugom SNJEZANOM, tu I CHRIS vec tradicionalna na slicnim vamp-skupovima, Transilvanija, grofica, nenormalni I notorni zajebant KRIZA koji sa metalcem ZLATKOM, BLAZENKINIM Bratom u sali igrao golf I potrgao drske nekoliko kosobrana, ga se ipak nije usudio udariti neki sminker, moguce bilder, naroda I na odmet I sad opet molim za oprost jer oduzet ne mozem ih sve nabrojati koji me sacekase. Pa izmjenivanje pogleda okom u nekoj prcvarnici u koju sam rad manje publike trazio da idemo, sto jos u Vinkovcima ritajucI se sa zivotom sam izgubio svoju abnormalnu izlaznicu, pa sam sam bio skockan u uniformu Pavina Brata sofera aviona, cizmr, pa glumim okicama svojim, I to nam je tu bas bilo najmocnije za cijelog trajanja druzenja. Pa u pozoriste, tamo opet Mircez, se hvali nesto omrsavio, sa ALIDOM, davnom curicom njegovom, nije ruzna, pa SEPTIC PUKERCINA koji bas me jest odusevio hladokrvnoscu I ne da se jebati kojekojim idiotima, dok me vodio duvati zivotinju ”Tigar”, sto ces, ponestalo etilnog, vodi I trese se, u neku zgradu, djeca prolaze I starh ih. Odjeca mu da recem kako se I mene najcesce da vidjeti, postivam to a ON se smije mom nacinu duvanja kad svu glavu zagnjurim u vrecicu I je me pocastio da umocim kruha u pastetu. Njegov vizuelni sok mu ne umanjuje izostanak iz vilice mu nekoliko prednjih zubi, je dobro nasminkan I sav sasvim, tako da ga imam cim ranije krasnog mi brata novog opet vidjeti. Potom se na toj final veceri omladinskog festivala druzim sa INDUS BAG-om posebno momkom ANDREJOM koji priznam dobro se istrosio na mene I je im svirka bilana visini, kako I poezija koju su mi ostavili sto sva je na zestini razine visine lirike depresije trenutka, koji mi je ostavio adresu te ga imam cijeniti. Tamo nas Raso slika sve ali I murija koja ne prilazi jer kojih terorista vojnik sam, nije im jasno, a velim, me jesu to vecer umorili I izjebali ionako jebenog mjesavinom svih govana yurenja gamadi koja nevidi a gleda, medu kojima sam morao biti a ne pripadam, nego mi je mjesto u Ozonu, tako cu izbjegavati te prilike, jer mir meni je neophodan. KUD IDIJOTI, hajde, to vec svi znaju, dobili nagradu publike ali I prase znacajan PUNK ritam, kako li smo pogali islemali, jebali, da vidis ucas cistine I dva dana nas kasnije za svu nesvrstanu YU domovinu TV Novi Sad emitira. Daj mi krvari mladi Penis Kurac. Je li ono Mircez svim nam pred nogam izrigao makarone ili krumpir, ne znam??? Nije to mislimrazlog sto mojim dragim soc-omladincima organi sluzbe pokupili dragocjeni alkohol. I samog me Chris morala u dva navrata voditi na bljuvanje. SU mi je tako impresivno razdrmala jaja unatoc apatiji koju velim opet, stvori masa, masa koja obozava Mad Maxa a koji jadne ih nikad nece osloboditi, zastititi. DocI ce vrijeme jahanja najjaceg konja bijela, izuzimanje bica sljedbenika dogme, velicanje PUNK rada mog naroda. Pozdrav Punkeru Gvidi koji je prica za sebe I ipak samo konacno uspostavili Rijec sto I nije trebalo da se prijatelji smijurili jer vidim I velim treba nam I Gvido. Subotica nesto razjedinjena ali govoruca.
LJUBI KECER II !







JEBE MI SE

Gospodari Mediokriteta uzeše mi SVE...djetinjstvo u 21 godini naprasito zaustavljeno jer kad Prvi od horde kockara ošamutio me, uzeh mu život, ja RATNIK, njemu VKV ZLOCINCU! A SVE, meni bijahu roditelji braća, drugovi (oba spola) maslačci, slobodna jutra. Osuđen 12 godina (1981 - 1993). Do danas odsjedih u zatvoru istražnom + ludnici sedam godina i četiri mjeseca. Dakle ,ukoliko ne uslijedi uvjetni mi otpust, nije nužno biti Pitagora za izračunati koliko još moram vegetirati među mentalnim ranjenicima. Al "VEGETIRAJUCI" ja "CITAM",IDEM i CEKAM,slikam,pamtim,saopcavam,pjevam,recitiram,"glumim",masturbiram,volim si drugove!
KNJIGE NE ČITAM, JER NAČITAN SAM ISUVIŠE OSVRČUĆ SE OKO SEBE!!!


Kada uzeše mi SVE, ne imadoh više što izgubiti, samo dobiti (pa skoro i batina pajserima od pružnih radnika u vlaku il milicije, onako ispankerisan). Iz gnoja, govana, stasao sam u umjetnika življenja i kreativnog, prije svega i svih radi drugova, stvaraoca. Izišavši iz ovisnosti o drogi, iz NULE ISPOD KOJE NIŠTA NE NIČE, ja stasah u Prvu i Posljednju generaciju za sve nad stvarnošću zgranute drugove i drugarice. Sad INKVIZICIJA pati mediokritetska, zavidi, al zna za " kamikaze i harakiri-odmazdu",nema me ,ne vidi me, a postojim. Rado bi grješni, dakle oni koji se klanjaju bogu i vlasti (a upravo takvima, to dvoje njima je nužno potrebno),pepeo moj Savom razasuli. Al ne znaju jadni da i vodom na dno riječna korita moj pepeo srušen, zgrušan govorio bi, opominjao, osvećivao se. Moje POSTENJE, bilo je prvo sto pođoh idealizirati-rafinirati (a tad se iduć s vremenom i narav mijenjala, jer koji ne umiju sasvim sa lica dušu čitati, po čudesnom mom ponašanju mogli bi pogrešno mi karakter protumačiti). Ne znam slagati druga, iznevjeriti, iskoristiti, zloupotrijebiti. A grješni dok bas to uvidješe, se ustrašiše, pobjegoše. Veli njihova prosječnosti jačina fraza "ljudski je griješiti",je al tad ja nisam ČOVJEK. Donošenje topline srca im, osjećanja, snovi, volje, težnje u 1000 mi drugova, to sve smixano, od većine njih kad stvori ODLUKU, potrebu za nečim svijetlim, da stvarno bude, to sam JA. Pup! Ovo sto jesam, zabranjeno je postojati, u mene mediokritet ne vjeruje, nitko tko u oči nema snage gledati mi.


Nemam narodnost,vjeroispovijest,identiteta,mentaliteta,afiniteta-nataliteta...niti jednoj ne podliježem kulturi, tradiciji, običaju i nikad ne reknem "ovako i ovako je to i to u mom kraju". Stoga dusmani se i ne trude vise silu mi razaznati, sustići. Psihički zdrav, al svojom i čovječnih psihijatra voljom, preporukom, dospjeh u duševno bolnicu (ludnicu). Ovi oko mene koji smetnuše s uma, ja znam radi čega su, tako znam kako ja neću. ..No ...DOPAO - OPSTAO: tako ja lako smjelo ću se smijati ma kojim gnjusnim načinom umirao. I u Aušvicu znao si sto te može dopasti, od ovud ništa ne znaš, za te se ne smije znati, tko si, žele te izbrisati, za to su moćni...al ne KECER-a II. Al sam iz NULE rekoh SVE stvorio, pišam Pitagori na kvadrat, i pod hipnozom muzem Penis, kojem kvadrat je jednak zbroju svih spermića iz oba testića...

..."a to ne zna svako dijete"!
HERETIK, POGANIN, AVET RAVNICE, SATAN PANONSKI






SATAN PANONSKI - VOJNIK DO VOJNIKA
06.lipanj 1989.Oml.klub "Đuro Đaković"-Zagreb


Predstava...show...ja uradio svoje...MORALNO PUSTOSENJE...Imam li prava tako reci? Ma imam, jer kod nas, u našoj državi sad je u modi "sloboda mišljenja", različitost mišljenja...i eto, ja koristim to pravo, pravo na novokomponovanu frazu. A ta fraza označava a još uvijek ne garantira (i neće skoro) neku nezavisnost, veću individualnost, to još ranije su Slovenci spominjali, oni uvijek prvi nasnifaju, snime, prilijepe se za novitet Zapada. Samo PUNKERSTVO svoje nisam pokupio od Slovenije, čak skoro niti od Zapada, samo jednim dijelom DA, jer ovaj PUNK što ja jesam, kod mene u porodici je postojao davno, a o anarhizmu, anarhiji u najhumanijem smislu, da i ne govorim, moj je tata najveći pozitivni anarhist.

Tamo, gledaoca dosta...valjda 200,a da ih je i 20,meni isti kurac, opet bih uradio svoje. No rekli su Zdenku Franjiću da ni 100 karata nije prodano, čak su u manjku 15 miliona. Koliko je meni znano najviše 20 ljudi je besplatno ušlo, a sad tko malverizira, koga i kako, do kud je gaz broda u mutnoj bari, druga je pjesma, nije meni za pare, krivo mi samo jer bar putne troškove Koroziji i Killme-ju nisam bio moguć isplatiti. Ja kao ja, predstavu počinjem uvijek prije predstave, u bifeu dok pijem pivo, čim vidim da dovoljno se skupilo naroda koji me gleda, a kako me ne bi gledali, kad te odječe nemaju ni Bušmani, kaj buš...Onaj momak za videom rekao je kasnije da ga nitko nikad nije izmučio tokom snimanja, video će biti pravi. Rekoh ja njemu prije predstave "potrudi se, jer ovo sto ćes večeras snimiti, to to nigdje nemaš prilike u Evropi, a valjda niti planetu..."


...što najmanje pola predstave proveo sam glavom milujući pod. Skokovi, uh, njih ovako dok ne teče show nikako ne bih bio kadar izvesti. Skočiti u zrak, prevrnuti se i ne dočekujem se na noge ni na ruke, nego se dočekam na glavu. Pa pita Goc, bubnjar SKOL-a, zagrebačkog PUNK benda koji uz mene su, nakon mene nastupili,"kako to Kečer da poslije tog razbijanja patosa glavom ne ostaju modrice a niti krv teče". Jest, sada me bole svi organi al ne žalim. Neki debili govore "dobro je ovo Kečeru, al nisi se rezao".Jebo ti pas mater, hajde se ti reži, i ovo sto si vidio nikad nigdje nisi vidio, nek ti se tata reze na svakoj predstavi a ne ja".Možete zamisliti koji su to jadnici.


...a joj scene, ja već počeo pjevati, a Korozije nema, vrištim ja u microphone, dozivam ga, nigdje ga, i bez da me pita sjeda Krljo iz Španskog - Zagreb, koji mi trebao (kasnije i jest) biti prateći vokal, i mada ne zna sve stvari kako idu, čovjek lupa OK. No ja se ne nerviram. I ne nervira me jer gro posjetilaca je došao radi vizualnog doživljaja. I poslije jest sjeo Korozija ,zapio se negdje, bilo mu je zao, no nisam vikao na nj. Hm, možda bas zbog tog još vise mu krivo. Dakle, treba tu ležernost, dobro, jest da samo SATAN PANONSKI radi "predstavu" u YU al čemu misliti da nešto nedostaje ako nedostaje nešto ne bi bilo OK izvedeno na koncu...Ako si umjetnik i izdao si sebi zadatak uraditi kod publike MORALNO PUSTOŠENJE, ako u sebe si siguran, tad ćeš uspjeti. Hvala punkerima Siska jer su došli i itekako uvećali Skup!





- BY Ivica Čuljak – Riznica ekstremiteta -

"Y", učlanjen jesi u Prokletstvo moje. Hrabro ulaziš ne obaziruć se na sve Avetne Stražare pred Vratima Krvi Lake, Hrama Prokletstva. Da bi stigao jasno blizu Satana Panonskog, nužno je zaboravit sve čem' učiše Te, u nepovrat baciti sve što darovahu Ti, ismijati ono što obećaše! Zidovi hrama su ledeni, njih ne dotiči, prije no što zaplačeš pričešćen Teškom Krvlju Satanovom, ledom i vatrom umij oba obraza, vatrom lijevi, ledom desni obraz, jer u desnom krilu Satanovom sjediti hoćeš, ako uspiješ. Cigle što čine zid Hrama, od živa tkiva jesu ispečene Satanova, a te cigle u ime vezivnog materijala pijesak ne povezuje, ne, nego balzamirani Smaragdni Spermatozoidi Satanovi. Tijelo Satanovo ikad ugledaš li sasvim nago, vidjeti hoćeš ubode još užasavajuće žive, kao invazija gusjenica tenkova boljševika i napalma fašističkog da trgala to Tijelo jest. A tijelo sveto nije! Mnogim izuzetno smionim Ratnicima što krcati darovima Istine htjedoše desno krilo zaposjesti Satanovo, na samim vratima već, ulazu u Hram, Avetni Stražari razne ekstremitete pootkidaše, sve one koji Totalnu Istinu ne sadržaše! Nekima glave, onim baš kukavicama, što baš ne bijahu valjani Ratnici a prsiše se jeftino. Ma nije se moguće pretvarati ni pred oštrim Umom Stražara ulaznih vrata Hrama, a nikako ne kod ulaza u Riznicu Ekstremiteta, gdje hladniji no mermer očima što parališu Psihopata stražari, on – Komandant Kaznenog Odreda Za Odmazdu (COZZO), kojeg ni najnadareniji mitski glavosječa nadmašio po Djelima nije. Psihopata nema Dušu; još dok u utrobi majčinoj bijaše, skovao je paklene planove za iz sebe Oslobođenje od Istine i Laži. On ne može pogriješiti. Dušu iz maternice materine mu uze Satan, odnese do Vrha Planine Odmazde, i dade je za posljednji obrok orlovima trima, koji uskoro će iščeznuti iz svoje vrste! A zašto dušu Psihopatinu Satan Panonski za se ne zadrži? Jer, ona će, Satan je znao, biti Oslobođena od Istine i Laži, i, takva mu Duša ne treba, nego koristi jedino Psihopatine Oči i Srce, oštroumnost od čije rafiniranosti oni koji dokučiti je htjedoše, Razum izgubiše. U Riznici Extremiteta gdje Testisi potpuni i Vagine nedeflorirane ležaj sačinjavaju, a jastuk jesu dva unakrsno u Vagine zabijena Penisa, tu je SATAN PANONSKI, te onima bez extremiteta nudi svoju Krv Tešku nek piju. Nitko čitav do Riznice dospio nije, nit vidio, nit doživio Mir Satanov, dakle nije Spasio Satanovo Tijelo da zadrži Dušu. Smjeli mladi PUNK ratniče uspiješ li kojim slučajem, kleknuti, ja, Satan Panonski nad Tobom hoću, tad na Tvoje zjenice očne pustiti po dvije suze ubojite, i, nikad više svojeg Vida, Srca, Razuma, Duše – imati nećeš. Što, samo slijep kadar si ugledati Mir Satanov, Mir kojeg sam Satan pronaći ne može, nego samo takva pobjednička ruka Istine. Taj Mir, Satan čeka od nastanka svojeg. Mi, tad biti hoćemo jedan drugome Žrtva! Volim te! Plakati ću ako Statut i Odmazda straže Avetne i Psihopata oslobođen Istine i Laži uništi Te! Stoga, dugo i čistim brusom oštri sječivo Istine, što samo tako put do mene i sve prepreke savladati se mogu!

Ako jesam ikad imao saznanje, značenje riječi Čovjek i Vrijeme, jesam izgubio. Vidim, već si prošao pored Straže Avetne ulaznih vrata Hrama. Sad si u holu i na sve strane bezbroj vrata, a samo jedna vode do Riznice Extremiteta. Ako promašiš, nema nanovnog pokušaja. Samo savim čistom Ljubavlju i Istinom vođen, znati ćeš koja Vrata treba otvoriti, kojeg Stražara Sablasnog Istinom sasjeći. Moja Duša nad Tobom lebdi, let čuješ, podstrekom si prožet mojim. Dok sve ovo Ti iznosim riječju napisanom, ne osjetim se Čovjekom, nego Duhom bez Tijela, tako ovaj čas puno

misliš na mene, znam. Ne pitam se je li pravedno ovo što Ti činim, odnosno – jedan drugome. Nekad, u doba CATCH's WAY-a dok oči sam mnogima otvarao i otvorio, to tad se pitah. U Tvom slučaju ne, jer doživljavam ljepotu Istine Ti apsolutno. Imaj snage! Duša moja Tijelu kad naredi da padne, a to će izreći kad Ratnik pobije sve Stražare Avetne i Sablasne, a Ratnika uništi Psihopata. Tad Psihopata koji je Oslobođen od Istine i Laži, umišti moje Tijelo, a Duh moj vine se do Vrha Planine Odmazde k uginulim orlovima, iz usmrđenih im lešina skupiti djeliće Duše Psihopaatine, učinim mozaik, a to je jedinjenje ravno najvećim mitskim Pobjedama. Tad će nakon obilna plača, svi ljubljeni drugovi i drugarice najkrasnije Darove steći za Srce si i Um, a od njihova Prvog duševnog Ljubavnika, Prokletstvo Satana Panonskog. Idi i Čekaj! Čekam Te i samome sebi molim se za Pobjedu Tvoje Istine. Čekam Te!

SATAN PANONSKI, AVET RAVNICE, onaj
Poganin, NOT FOR SALE – HARD BLOOD PUNK PETAR PAN
Mrff. Ivica Čuljak – Kečer

PREPOROD
Perverzija je umjetnost znadoh reći
Koliko mastrubiram bruh ću steci
Gadna paranoja dušom mi vrije
Žalost se u mojim očima krije
Bojim se da sa trojicom noćas nije
Zar genocid učinit zbog kučke zmije
Egzotične nastahu ljubavne stihije
Radim sa komšijom teške orgije




ZAČET STIH
Zagrli tamo mene dirkama svojim
Zar rad` smrti života da se bojim
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR
Nikada preletjeti mladost u
jednom dahu
Oči otvorene za u susret strahu
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR
Gubeći ravnotežu prkositi
sili teži
Zanemarili smo Tvoju vlast, nas,
domovino zaveži
Tvoji smo, svakog sram od svog
poraza je
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR




POĐI
Kada sunce zapita se
da li više sjat`,
pod Mjesecom raduje se
junak sam za rat,
Kada Punker zamisli se
kom vjerovat`,
pođe domu gdje je roden
svoju braću zvat,
poći ćemo duvat`…
nešto se izjebat`…
i lice izgrebat`…
drugu šminkeru!




NIŠTARIJA
Slusam glazbu PUNK,
ne osjetim plijesan u kruhu
Gadno boli, volju mi ubija
a ja imam osiguranje




TESKO MI JE
Pojesti ću si nokte lakirane
Izgristi usne ove drhtave
Napade me nervoza želuca
CATCH II
DA ZNAŠ
Kad kreneš, knjige pobacaš, vrisneš,
Kad zaplačeš, cikneš, zaboraviš
i srži izvora sebe, pozabaviš
Kad moćan je let, smiješ se, patiš
Pruži se silom, dugom dužinom
Sa strmine se zaleti žestinom
gadna dolina da dobro Te pamti
Mnogo će bilje, trnje, strvine
Mnoge će uzde na Te baciti
Letiš i prijetiš, jastreb si, oko
Kišiti plakati, rušti smijati
Sleti nad humak, nad jarak, zamah
Na križ, na zvijezdu, veliko sijeno
Nosiš i vidiš, pamtiš i bridiš
Na previsoko, jer ništa ne vidiš
CATCH II
NAD ČOVJEKOM I POD NJIM
Samo dobro radi
Učini savršenstvo
Ti kog ubijaju nekad
oni koje nisi veselio
Mreža je Tvoja tu
bolje od iti jedne ribarske,
u njoj se muha smrdljiva koprca
Nisu te zgazili radi te muhe crne
A mreža je ostala dok vjetar da
Pa ću doći gledati je,
možda moći istu takvu nacrtati
Ako već moraš biti mrtav, hajde,
tad i neću plakati za Tobom
Tvoja je veća od duginih boja





ZAR
Pod koru moždanu
zavlači se sunce,
i je li grijeh,
mrziti ga tad,
oči otvorene
a ždrijelo bi jelo,
ma što bi jelo,
u srcu je glad.
Sve rane duše
zbog slike svijeta
ne idem više
kud narod moj,
a ovud, zna lud,
da sit bi više,
da sit bi više.
HALT, STOP, STOJ.
Ma nemoj!





KRALJICA CIGANA
Zvijezde obrgrlile Mjesec
kako li čarobna neba je pučina,
samo za njega tijelo joj ljegulja
i Zeusu se noćas ukaza sudbina.
Najljepša su leđa obline njene
grudi nabreknu kao planine Kolorada,
opijen tom igrom ni mustang ne odolje,
šta` bit` rob njen, krda ostavi,
slobodna, mlada.
I jedini taj gospodar božji
pred zoru uzjaha crnoga bez premca,
sred pustinje oči izvore ne mare,
ni izvore ni datulj`, svježinu zdenca.
A kad je spaži srce mu stade
tako konj prvog boga zbaci,
ljubomora sad dva protivnika,
za Esmu se bore najbolji junaci.
Kraljica cigana ih pušta
oči i srca su golom rukom kopali,
ode ona s pjesmom na usni,
da nevjesta je Mjeseca, nji nisu znali.





DAROVI
Dok budemo prolazili bez igre
uz brdo smeća
čarobni odron da se dogodi
Dok budemo sanjali iste slike
u predstavi tuge,
učinimo blud krvi vreloj
Dok budemo mahali vlakovima
a pjesmu nam zaguše,
radosne darove u rukama držimo.





HERETIK
U snovima su klali
koji nisu znali
da sam tu,
tu sam da ne budem,
da me nema
jer sam nitko i itko,
jer sam živa
rana zasoljena,
slika vremena
Krv i sol
Ne nestah
Ne postah
Samo me ima





PLIK
Okupah se, morah
Ključalom vodom …
Ožiljci na prsima
Kiša je stala
Zvijezde nestale
a ja i dalje držao kišobran …






DJEČAKOVA PJESMA
Cvjeta cviječe u proljeće
a ja nisam u domu mom,
trazim srcu malo zrnce,
pronašao sam ga u oku Tvom!
Sada sam sam u četri zida,
grlim zoru a nemam je,
kad li će prestati tužna pjesma,
dajem Ti dušu, sačuvaj je.
Ako ikad pronađeš sreću
uzmi sliku i gledaj bol,
moje su oči pune suze,
vrati me Braco domu mom!





CATCH-u
Jutro mog proljeća nepostojećeg
Glagole bez imenica u rečenici
Vrhuncu najviših gora edenskih
Sine kozmosa i apostolu Spasiteljev
-UZVIKNI!
Povedi me, Bože, gdje noć i dan umiru
Gdje nema kaveza, za zvijeri, ptice i ljude
Gdje šišmiši i sove ne plaše praznovjerne
Gdje zlikovci istinu ne mrze
-POVEDI ME!
Povedi me, Gospode, kad spereš sve grijehe
Kad Sunce za pse izlaziti neće
Kad neće majka nad sinom plakati mrtvim
Dok ne bude još najskuplja laž ljudska
-UČINI ME!
Učini me Faraonom dostojnim sebe
Faraonom dostojnim pijenja presvete krvi Tvoje
Dostojnim poljupca, zagrljaja i ugriza
Dostojnih suza koje pustiš za mene
-SPASI ME!




KENGUR

Tvoje su sile iznad vremena ovog
I pravo znam tad, ti ne voliš sebe,
Slike u očima toliko čiste su
Pa krvava istina zjenice grebe.

Svi konci koje rukama drziš
Dio su onog djeteta u tebi,
Sve moći onih protiv kojih jesi,
Sve uzeli su, daj ih odjebi.

Tvoj otac te goni kad ne zeliš
Kako i on istim stadom ići,
Kad hoćeš mir, mladost i igru,
Pa veli več ćeš, u ludnicu stići.

Ti čije oči nikad se ne srame,
K srcu primi odluku moju,
Suze pale, usne vrište male,
Za te ću braco umrijeti u boju.




Pokolj carinika

Jesi li gospode zaslužan
Za paljenje čergi ciganskih,
Za suze polanskih,
Sabru i šatilu;
Jake sabotaže
Jasnih kako putova
Tako i lavirinata
Do moje mladosti

Dam jagode
U doba najvećih suša
Suze, pa umij srce
Kad zamre već duša;
Tvoja:
Gospode ne prilazi meni




Satan Panonski

U isti tren Bog i ja
Ruke smo moćne podigli,
On od njih
Ja prema njima
O ljubljeni moji sinovi
Brane vam mitom postati


...samo je on rekao ne
...iskreno je njegovo hvala
...samo je on napao sve
...koliko možeš, o ruko mala
(Tek kad sam u sve prestao vjerovati
Mogao sam živ umrjeti i živim se roditi)





Zaborav

Pogledaj brate krv moju,
Ožiljke i spaljeno meso
Umij se u crvenilu užasa
U agoniji slomi mi prste


Zaurlaj sine u bijesu
Pa kazni bićem tu kurvu
Uništi, jer rodi monstruma


Zaboravi godišnje doba
I vrijeme
Zaboravi i kad te budu
Mučili
Zaboravi i ne izusti
Ni slova
Zaboravi

Teško je smijati se
dok svi plaču oko Tebe
Teško je dokazati snagu
Dok okružuju Te slabi
Teško je biti prvi
dok korupcija je zakon
Teško je dokazati pamet
dok su oko Tebe glupi

Pokušaj spasiti davljenika
pružajući mu krhku slamku
Iz provalije izvući čovjeka
s običnom niti konca
Ozdravi od raka umirućeg
jednim dodirom ruke
Pokušaj proći nečujno
dok u Tebi vise zvona

Budi moj sin i čuda ćeš činiti
Budi moj sin da Te naučim
Kako da stvarnost za Tebe
ne bude zid kroz koji se ne može

Punk je iznad straha!
Punk je iznad vlasti!
Upozorava ih da nije njihov,
nit oni njegovi!
A poginuti za nešto što će vječno živjeti
je glupost!
Poginuti za nešto što vječno umire,
je vrlina!
I vječno će živjeti zlo,
i vječno umirati dobro!
Dok god je zla,
bit će i Punk-a!
I sve njihove propasti
su garant našeg opstanka,
postojanja!...
Dolazim Pankeru krvav!
...da te poljubim!

Možete pucati,možete me zgaziti,
a ja ću umrijeti kad ja budem htio...
Možete mi pušiti, mogu vas jebati,
a ja ću svršiti kad ja budem htio.
Kad ja budem htio, vrijeme će stati,
proljeća neće biti,
sve oči će plakati...
Dolazim Punkeru krvav
da te poljubim...

Sva sidra su spuštena,
svi vjetrovi su stali
anđeli postali super-sonični
zvona crkava plešu

Uzalud molitve i odmazde
pjesmice djece nevine
obećanje davna Krista
pogledaj,
zemlja krv izbacuje.

«Bijah rođen 1960. godine i zaživjeh sretno u selu Cerić, kotar vinkovački. Do 17-e bio bih sasvim tih, neupadljiv, učenja natprosječnog. Da, te 1977. godine prvi put dolazim u ludnicu (Vinkovci) gdje proboravih tri dana u životu i radu. Sjećam se da sam jednom prilikom rekao psihijatru: «Zdravo, gospodin Šaraf, gdje je gospodin Korozija?», na što je psihijatar rekao mom ocu Nikoli: «Nije njemu ništa. On ovdje zajebava i mene i tebe». 1978. godine odlazim u Hamburg gdje upoznajem punk. No, morah brzo nazad, tj. i JNA je imala čast da me upozna. Odatle jednom pobjegoh te dobih tri mjeseca Lipovice (KPD kraj Popovače, pogoni za proizvodnju radijatora). No, nekako sve prošlo i eto mene kući. 1980. godine lokalni punkeri navalili na mene da budem pevaljka (striptiz i ostale melanholije) pa odoh opet u Njemačku. Tamo vladaše obračun rockera, šminkera, punkera, hipika ekstrema, da nisam upoznao jednog Jurgena, bilo bi mi užasno. Pri povratku uletih u Pogreb (vinkovački punk bend koji nastaje 1978) kao pjevač. Nastupali bismo i po krčmama i svi koji bi imali smisla za umjetnost neizmjerno su me voljeli. Bio je to odnos krčma – Kulušić. Za potrebe koncerta znali bismo loviti pacove po štali moje bake Brigitte (umjetničko ime). Stalno bih se po koncertima rezao, po Vinkovcima udarao glavom o stabla, legao bih na asfalt da zaustavim protok događanja, itd. sve sam radio svojski, imao sam smisla za ekscese. Nastupili smo u Vinkovcima, u Đakovu (htjeli nas zaklati hipici, sve križevi po pol metra na prsima), u Vrbasu, u Zagrebu (Lapidarij, Studenski centar). I tako dođe i 29. novembar 1981. godine. Meri Cetinić je imala koncert u Vinkovcima, sjećam se. Vođa kockara i njegova banda ustremili se da me zgaze, mene malog. Nož nisam nosio da bih rezao druge, već sebe (ritual na koncertima). Bilo je oni ili ja. Mahinalno sam ga izvadio i ostalo je povijest. Osuđen sam na 12 godina čuvanja i liječenja i upućen u neuropsihijatrijsku bolnicu Ivan Barbot – Popovača. Doktori su imali razumijevanja pa smo (Pogreb) napravili koncert u Domu studenata Cvjetno naselje – Zagreb. Inače, 1983. godine Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je kaznu, ali moj otac nalazi nove svjedoke i šalje zahtjev za ponovno suđenje Okružnom sudu Osijek. Okružni sud Osijek odbija zahtjev, slijedi žalba Vrhovnom sudu SRH i ovaj nalaže da se svjedoci ispitaju. To su svjedoci koji nisu bili na prvom suđenju jer se nisu htjeli miješati (ha-ha-ha). Ali su shvatili, to jest postali ogorčeni visinom kazne koju smo dobili ja i moj brat Vlado (6 godina, odležao 4 godine i 11 mjeseci u KPD Lepoglava). Okružno sud Osijek zaključuje da je «potrebno novo suđenje zbog novih svjedoka» (citiram ih). I tako, stražari dolaze po mene 22. oktobra 1985. i odvode me u Osijek. Tamo svi veseli, radosni što me ugledaše. Normalno, bio sam našminkan, poderan, mala avet. Opet isti sudac, ista porota, predsjednik Okružnog suda Osijek nije dopustio da se promijeni sudac koji će voditi raspravu i sve je ostalo isto. Vrhovni sudac SRH samo je potvrdio presudu. Molbe za pomilovanja bijahu uzaludne. I tako, eto me danas pred tobom.
Ne pripadam ni jednom pokretu, ni jednoj pojavi. Ako me netko pita nacionalnost odgovor glasi: PUNKER. Ranije sam govorio da sviram punk, ali sada sam spoznao da živim punk. Život se ne može svirati. Najmanje odani ljudi su bili upravo punkeri, ali ne ovi moji koji me vole i cijene, a to me održavalo kroz svo ovo trnje i nepravde. Naravno, veliko hvala dr. Sonji Petković, neuropsihijatru, koja je shvatila da mi terapija nije potrebna. Ona me nadgleda i cijeni moje stvaralaštvo. Ja odjel 3C smatram stršećim u odnosu na sve odjele u bolnici, a boravak ovdje nazivam otnjenom izolacijom. Hvala mom ocu Nikoli što je izdržao. Pozdrav Kečeru I. i Kečeru III. Veliko hvala mom Zdenku Franjiću. Hvala svima koji mi prikratiše muke podarivši mi radost, osjećaj, obzir. Naravno, Kečer II. neće stati!

Hajde!

Reci mi tko sam
u ovoj noći dok strah te
i cio drhtiš okovan
u sagledavanju dubine svoje samoće

Moj osmijeh nikad isti
i jednako jako nedokučiv
a ti lomiš prste,
treseš usnama usplahirenim
što li sam mislio
za kazati pogledom!