PREPOROD
Perverzija je umjetnost znadoh reći
Koliko mastrubiram bruh ću steci
Gadna paranoja dušom mi vrije
Žalost se u mojim očima krije
Bojim se da sa trojicom noćas nije
Zar genocid učinit zbog kučke zmije
Egzotične nastahu ljubavne stihije
Radim sa komšijom teške orgije




ZAČET STIH
Zagrli tamo mene dirkama svojim
Zar rad` smrti života da se bojim
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR
Nikada preletjeti mladost u
jednom dahu
Oči otvorene za u susret strahu
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR
Gubeći ravnotežu prkositi
sili teži
Zanemarili smo Tvoju vlast, nas,
domovino zaveži
Tvoji smo, svakog sram od svog
poraza je
OBLIZUJUĆI VIHORE
PIJANI RECITATOR




POĐI
Kada sunce zapita se
da li više sjat`,
pod Mjesecom raduje se
junak sam za rat,
Kada Punker zamisli se
kom vjerovat`,
pođe domu gdje je roden
svoju braću zvat,
poći ćemo duvat`…
nešto se izjebat`…
i lice izgrebat`…
drugu šminkeru!




NIŠTARIJA
Slusam glazbu PUNK,
ne osjetim plijesan u kruhu
Gadno boli, volju mi ubija
a ja imam osiguranje




TESKO MI JE
Pojesti ću si nokte lakirane
Izgristi usne ove drhtave
Napade me nervoza želuca
CATCH II
DA ZNAŠ
Kad kreneš, knjige pobacaš, vrisneš,
Kad zaplačeš, cikneš, zaboraviš
i srži izvora sebe, pozabaviš
Kad moćan je let, smiješ se, patiš
Pruži se silom, dugom dužinom
Sa strmine se zaleti žestinom
gadna dolina da dobro Te pamti
Mnogo će bilje, trnje, strvine
Mnoge će uzde na Te baciti
Letiš i prijetiš, jastreb si, oko
Kišiti plakati, rušti smijati
Sleti nad humak, nad jarak, zamah
Na križ, na zvijezdu, veliko sijeno
Nosiš i vidiš, pamtiš i bridiš
Na previsoko, jer ništa ne vidiš
CATCH II
NAD ČOVJEKOM I POD NJIM
Samo dobro radi
Učini savršenstvo
Ti kog ubijaju nekad
oni koje nisi veselio
Mreža je Tvoja tu
bolje od iti jedne ribarske,
u njoj se muha smrdljiva koprca
Nisu te zgazili radi te muhe crne
A mreža je ostala dok vjetar da
Pa ću doći gledati je,
možda moći istu takvu nacrtati
Ako već moraš biti mrtav, hajde,
tad i neću plakati za Tobom
Tvoja je veća od duginih boja





ZAR
Pod koru moždanu
zavlači se sunce,
i je li grijeh,
mrziti ga tad,
oči otvorene
a ždrijelo bi jelo,
ma što bi jelo,
u srcu je glad.
Sve rane duše
zbog slike svijeta
ne idem više
kud narod moj,
a ovud, zna lud,
da sit bi više,
da sit bi više.
HALT, STOP, STOJ.
Ma nemoj!





KRALJICA CIGANA
Zvijezde obrgrlile Mjesec
kako li čarobna neba je pučina,
samo za njega tijelo joj ljegulja
i Zeusu se noćas ukaza sudbina.
Najljepša su leđa obline njene
grudi nabreknu kao planine Kolorada,
opijen tom igrom ni mustang ne odolje,
šta` bit` rob njen, krda ostavi,
slobodna, mlada.
I jedini taj gospodar božji
pred zoru uzjaha crnoga bez premca,
sred pustinje oči izvore ne mare,
ni izvore ni datulj`, svježinu zdenca.
A kad je spaži srce mu stade
tako konj prvog boga zbaci,
ljubomora sad dva protivnika,
za Esmu se bore najbolji junaci.
Kraljica cigana ih pušta
oči i srca su golom rukom kopali,
ode ona s pjesmom na usni,
da nevjesta je Mjeseca, nji nisu znali.





DAROVI
Dok budemo prolazili bez igre
uz brdo smeća
čarobni odron da se dogodi
Dok budemo sanjali iste slike
u predstavi tuge,
učinimo blud krvi vreloj
Dok budemo mahali vlakovima
a pjesmu nam zaguše,
radosne darove u rukama držimo.





HERETIK
U snovima su klali
koji nisu znali
da sam tu,
tu sam da ne budem,
da me nema
jer sam nitko i itko,
jer sam živa
rana zasoljena,
slika vremena
Krv i sol
Ne nestah
Ne postah
Samo me ima





PLIK
Okupah se, morah
Ključalom vodom …
Ožiljci na prsima
Kiša je stala
Zvijezde nestale
a ja i dalje držao kišobran …






DJEČAKOVA PJESMA
Cvjeta cviječe u proljeće
a ja nisam u domu mom,
trazim srcu malo zrnce,
pronašao sam ga u oku Tvom!
Sada sam sam u četri zida,
grlim zoru a nemam je,
kad li će prestati tužna pjesma,
dajem Ti dušu, sačuvaj je.
Ako ikad pronađeš sreću
uzmi sliku i gledaj bol,
moje su oči pune suze,
vrati me Braco domu mom!





CATCH-u
Jutro mog proljeća nepostojećeg
Glagole bez imenica u rečenici
Vrhuncu najviših gora edenskih
Sine kozmosa i apostolu Spasiteljev
-UZVIKNI!
Povedi me, Bože, gdje noć i dan umiru
Gdje nema kaveza, za zvijeri, ptice i ljude
Gdje šišmiši i sove ne plaše praznovjerne
Gdje zlikovci istinu ne mrze
-POVEDI ME!
Povedi me, Gospode, kad spereš sve grijehe
Kad Sunce za pse izlaziti neće
Kad neće majka nad sinom plakati mrtvim
Dok ne bude još najskuplja laž ljudska
-UČINI ME!
Učini me Faraonom dostojnim sebe
Faraonom dostojnim pijenja presvete krvi Tvoje
Dostojnim poljupca, zagrljaja i ugriza
Dostojnih suza koje pustiš za mene
-SPASI ME!




KENGUR

Tvoje su sile iznad vremena ovog
I pravo znam tad, ti ne voliš sebe,
Slike u očima toliko čiste su
Pa krvava istina zjenice grebe.

Svi konci koje rukama drziš
Dio su onog djeteta u tebi,
Sve moći onih protiv kojih jesi,
Sve uzeli su, daj ih odjebi.

Tvoj otac te goni kad ne zeliš
Kako i on istim stadom ići,
Kad hoćeš mir, mladost i igru,
Pa veli več ćeš, u ludnicu stići.

Ti čije oči nikad se ne srame,
K srcu primi odluku moju,
Suze pale, usne vrište male,
Za te ću braco umrijeti u boju.




Pokolj carinika

Jesi li gospode zaslužan
Za paljenje čergi ciganskih,
Za suze polanskih,
Sabru i šatilu;
Jake sabotaže
Jasnih kako putova
Tako i lavirinata
Do moje mladosti

Dam jagode
U doba najvećih suša
Suze, pa umij srce
Kad zamre već duša;
Tvoja:
Gospode ne prilazi meni




Satan Panonski

U isti tren Bog i ja
Ruke smo moćne podigli,
On od njih
Ja prema njima
O ljubljeni moji sinovi
Brane vam mitom postati


...samo je on rekao ne
...iskreno je njegovo hvala
...samo je on napao sve
...koliko možeš, o ruko mala
(Tek kad sam u sve prestao vjerovati
Mogao sam živ umrjeti i živim se roditi)





Zaborav

Pogledaj brate krv moju,
Ožiljke i spaljeno meso
Umij se u crvenilu užasa
U agoniji slomi mi prste


Zaurlaj sine u bijesu
Pa kazni bićem tu kurvu
Uništi, jer rodi monstruma


Zaboravi godišnje doba
I vrijeme
Zaboravi i kad te budu
Mučili
Zaboravi i ne izusti
Ni slova
Zaboravi