Veze na daljinu, da ili ne?

Da me netko prije 10 godina pitao što mislim o vezama na daljinu, rekla bi da ne vjerujem u takve veze, da one nemaju šanse za uspjehom i da su osuđene na propast, navjeru i slomljeno srce.

Danas mogu reći da nije baš tako. U vezi sa svojim sadašnjim mužem ukupno sam 11 godina. Od toga poslijednje 4 godine proveli smo na daljinu, na relaciji Zagreb Munchen. Zašto? Zbog posla, radi bolje i lakše budućnosti. Moj muž je u Hrvatskoj imao posao i pristojno je zarađivao, ali ne dovoljno s obzirom na to koliko je zaista radio, a to je često bilo od 8 ujutro do 7 navečer. Ono najvažnije: šef ga nije cijenio, uvijek je bio skup, nije stigao zaraditi svoju plaću (njegovim riječima). Da ovo ne bi bila tužna gastarbajterska priča, iz ove persepktive mogu reći da ga je upravo taj čovjek pogurao da ode u svijet i potraži svoju sreću i na neki način je zaslužan za njegov trenutni uspjeh. Upravo najveća razočaranja na kraju rezultiraju dobrim stvarima. On se pokrenuo, imao je petlje otići, snašao se u potpuno novom svijetu sa svega nekoliko poznatih ljudi, naučio jezik i danas radi svoj privatan posao. Jako sam ponosna na njega.

Kada je odlučio otići u Njemačku, ja sam još bila na fakultetu i ideja da odem s njim nije mi se nikako uklapala u moje planove. Bila sam tužna, ljuta, razočarana, osjećala sam se izdano jel sam sve te godine provela s njim, rekla sam mu da ako ode, ja ga neću čekati, jer veze na daljinu nemaju smisla. Nismo se čuli možda pola dana nakon tog dramatičnog razgovora, nakon toga smo odlučili da ćemo se ipak viđati i čuti pa kako bude bude i uz nekolko manjih kriza ipak smo preživjeli.

Kada je otišao morala sam nekako zaokupiti svoje slobodno vrijeme i primila sam se posla i učenja. Posao na pola radnog vremena i fakultet poslije podne bili su moj spas. U 9 bi krenula od kuće u 9 bi se vračala kući, vikendom bi učila i odmarala. I tako sam preživjela prvih godinu dana, jednostavno nisam imala vremena za tugu i btw. diplomirala sam sa peticom

Iznenađujuće, naš odnos počeo se mijenjati, ali ne na gore nego na bolje. Kada si razdvojem nema tu zagrljaja, poljubaca, sad se mazimo pa smo si ok, jedino što ti ostaje je razgovor. Sati i sati razgovora. Ne bi vjerovali koliko dobro upoznate osobu na daljinu i kako u tom trenu nije bilo veće sreće od video poziva. U to vrijeme smo jos Skajpali, imam filing da je prošlo sto godina, danas je i komunikacija znatno pojeftinila, Whatsapp je dobio video pozive, kao da smo par iz nekog drugog vremena

Prvih par mjeseci bilo je najteže. Navikli smo jedno na drugo i beskrajno smo si falili. Uvijek sam mislila da je teže onome koji ostane, ovaj drugi ima novi život, puno mu je zabavnije nisam shvaćala koliko je njemu zapravo teško i koliko se namučio. Danas to vidim. Često sam mu i otežava svojim povremenim emocionalnim slomovima, gdje je on mene tješio, iako mu je i samome bilo grozno. Muški su takvi, ne pokazuju previše emocija, naše društvo ih odgaja tako da moraju biti mucho i da ne pokazuju slabosti.

Najdulje što se nismo tada vidjeli bilo je 3 mjeseca u komadu. Taj sustret nakon 3 mjeseca uvijek ću pamtiti, to je bila trema, leptirići u trbuhu nešto kao izlazak na prvi dait sa svojom tinejdžerskom ljubavi. Takvi trenutci to je nešto što vas drži. Bio mi je jako zgodan kad je došao, iako umoram od vožnje mislim da sam se tada ponovno zaljubila u njega I tako je baš svaki puta kad se duže ne vidimo

Nakon toga počela sam često putovati u Njemačku. Svaki produženi vikend sam bila tamo. Kada je dolazio u Hrvatsku uvijek je morao obilaziti stotine ljudi, a kad bi ja došla tamo imali smo vremena za sebe. (Istina postala sam jako posesivna i kad je tu htjela sam da bude samo samnom. Mislim da sam se sada malo skulirala po tom pitanju.) Počeli smo zajedno istraživati i posjećivati sve znamenitosti grada i regije. Odnosno, počeli smo kvalitetno provoditi zajedničko vrijeme i ispunjavati ga uspomenama. Upoznala sam i neke njegove nove prijatelje koje danas doživljavam kao njegovu braću. Provodili smo divne godišnje odmore, na super lokacijama i kad smo imali svega par dana uvijek smo ih lijepo iskoristili.

Mogu reći da su mi u vezi na daljinu najgori bili vikendi i periodi kada nisam radila. Kada imas puno slobodnog vremena puno razmišljaš, a to u ovom slučaju nije dobro. Previše razbijati glavu stvarima koje u ovom trenutku ne možeš promjeniti vode samo depresiji i tuzi.

Ono što me najviše smetalo bili su drugi ljudi i njihovo mišljenje. I to mišljenja onih ljudi koji takvu situaciju nisu proživjeli. Komentari koji su mi najviše išli na živce bili su: "Ma joj kaj te briga tebi je sad super on puno zarađuje", "Ja se tebi divim da možeš bit u TAKVOJ vezi", "Kak znaš da on tamo nema drugu curu, ko zna kaj on tamo radi", "Daj si nađi nekog drugog i boljeg ti si bar pametna". Takvi komentari su oni koji te u vezi na daljinu uništavaju. Prvo s jedne strane oni koji misle da u Njemačkoj raste novac na grani i da mi žene gastarbajtera samo trošimo novce i tako liječimo tugu. Fuj. Drugo ja se tebi divim najčešće je rečenica iza koje se krije ironija i mišljenje koja si ti naivka i nastavlja se na slijedeći komentar, isto tako aludira na to da je takva veza loša i bez budućnosti. Onaj tko vam kaže daj si nađi nekog drugog taj od prvog trenutka vjerojatno ne voli vašeg partnera.

Takvi komentari su često izazivali svađe, a bilo ih je. Podsvjesno te to kopka i onda je on ni kriv ni dužan napadnut da nije ništa posebno učinio.

Ima ljudi koje sam tek upoznala u tom periodu razdvojenosti kojima to nikako nije išlo u glavu. Pa kako, pa zašto, ne možeš tako živjeti..jednoj sam kolegici rekla ovako: on nije umro on se samo odselio. I dalje je tu za mene, vidimo se na sve bitne dane u godini, možemo se čuti, mogu ga pitati za mišljenje, može me utješiti kad sam tužna, a ako je neka drama on će doći ili ću ja doći k njemu. I to je stvarno tako.

Moram priznati da sam ostala bez dosta prijatelja u ovom periodu, nekih zbog zlonamjernih komentara, nekih zato što su u stvari bili prijatelji moga muža i bez njega nisamo imali zajedničkih tema. Isto tako zbližila se s nekim drugim pozitivnim i vedrim ljudima, koji nisu radili dramu iz naše veze da daljinu nego su poslušali moju trenutnu dramu, da li mi savjet i raspoložili me. Jedna od njih je i moja današnja vjenčana kuma. Predivna i topla osoba, takvih nam svima treba.

Ne obazirite se previše na mišljenje drugih ljudi. Ako ste u zdravoj vezi, koja vas emocionalno ispunjava bitni ste vas dvoje. Ostale pustite da misle što žele. Ljudi su ogorčeni i zli, vrlo često i zavidni i ne mogu prihvatiti da je nekome dobro čak i kada vas dijeli 600 km.

Ne osuđujte ljude u vezama na daljinu, teško je to shvatiti ako nisi probao. Iza takvih veza je mnogo odricanja, ali i mnogo ljubavi.

Ipak iza veze na daljinu mora stajati neko rješenje, odnosno netko će ipak morati preseliti. Moj muž se vratio u Hrvatsku na kratko, ali se brzo vratio nazad s obzirom da mu se pružila dobra prilika, tako da sada ja selim kod njega i nadam se da će našoj vezi na daljinu do ljeta doći kraj, ipak smo sada u braku i vrijeme je da krenemo sa svojim zajedničkim planovima, kojih je mnogo Nakon ove 4 godine puno smo pametniji, sa više znanja, iskustva i ljubavi, emocionalno definitivno puno jači. Mogu reći da smo oboje prilično napredovali znamo što želimo i što ne želimo. Volim nas kakvi smo danas.

Čuvajte svoje partnere, često ih uzimamo zdravo za gotovo i shvatimo koliko su nam vrijedni tek kada moraju otići. Veze na daljinu su moguće, samo ako vi to uistinu želite, ali zahtjevaju mnogo odricanja i još više ljubavi.

Nadam se da sam pomogla nekome tko je u sličnoj situaciji, želim vam puno sreće

Hvala na čitanju!

Pozdrav
Željka

Oznake: ljubav, Ljubav na daljinu, veza, Veza na daljinu, kako preživjeri vezu na daljinu, brak, odricanje, Njemačka, gastarbeiteri, Putovanja, obitelj

Planiranje vjenčanja - zašto su zimska vjenčanja odličan izbor?

Prošlo je taman 2 tjedna od mog vjenčanja. Postala sam gospođa i ponosno nosim prsten na ruci i novo prezime uz svoje.

Kako inače u svom poslu ništa ne prepuštam slučaju, proces organizacije vjenčanja za mene (a i za mog muža) je bio prilično stresan, ali i izuzetno zabavan. Krajnji rezultat je bio odličan - dan koji ćemo pamtiti cijeli život. Vjenčanje je bilo opušteno, zabavno, ljudi su otišli kući zadovoljni.

Za planiranje vjenčanja treba Vam dosta vremena, ali i ušteđevine. Za kaparenje svega navedenog trebalo nam je oko 20.000 kn, znam da je to mnogo, ali takve su cijene za Zagreb. Ako želite jednako kvalitetnu, ali povoljniju uslugu dovoljno je izaći malo van grada. Naše planiranje trajalo je više od godinu dana. Zaručili smo se 1.1.2017., a vjenčali 3.2.2018. Super je što radi toga nismo bili niti u financijskoj strci niti strci s vremenskoj. U prvom postu sam odlučila opisati korake planiranja vjenčanja, što vam je potrebno za lijepo vjenčanje.

Korak 1 - Sastavite popis
Za početak važno je znati s kolikim brojem ljudi raspolažete, da li će vaše vjenčanje biti malo do 50 ljudi, prosječno 150 ljudi ili ćete imati veliko vjenčanje, što je za mene više od 200 ljudi. Naš popis onaj najširi iznosio je oko 270 ljudi, što je za mene bila ogromna brojka. Sama pomisao da te 300 ljudi izljubi minimalno 3 puta je koma. Međutim broj se zadnjih mjeseci samo smanjivao i pali smo na 190 ljudi. Što je bilo taman. Realno, tko je želio i trebao biti tamo došao je. Savjet nemojte zvati ljude samo zato što su vaši starci bili njihovom djetetu prije 20 godina, na svadbi, a danas niste sigurni koja im je adresa niti telefonski broj. Važni su ljudi koji volite, koje poznajete, koji su važan dio života, naravno ovo je isto tako super prilika da obnovite neka neke stare kontakte s obitelji i prijatlejima.
Zašto je popis bitan? Bitno je koju ćete salu odabrati, veliki broj ljudi vas prilično ograničava sa odabirom sala u gradu, dok vam manji broj ipak daje više mjesta za odabir. Ali razmislite bez obzira imali veliku ili malu svadbu, svi ovi koraci vam i dalje trebaju.

Korak 2 - odabir benda
Po meni bend je možda čak i najvažnija stavka. Netko vaše goste mora zabaviti, podići na plesni podij, nasmijati, napraviti dobar štimung. Naš odabir je bio bend Koala. Prije našeg vjenčanja svirali su na svadbi moje sestre, svidjeli su se na prvu mužu i meni i to je bio razlog odabira. Mislim da je važno čuti band u živo. Svi su oni krasni na YouTubeu dobro uštimani svi plešu, ali pitanje je da li znaju napraviti dobru atmosferu. Isto tako odabir muzike koja će se svirati. Uzmite u obzir od kuda su vaši od kuda su njegovi, ali opet nemojte odskakati od svog odabira. Mi smo prilikom glazbe razmišljali da se ona svidi nama i našim prijateljima, ipak smo par stavili za gušt pustili par pjesama za naše starce, par bosanskih par zagorski..ne možeš svima ugoditi, uvijek ima dežurnih gunđala i onih koje ništa ne može podići na noge. U zimi je super što bendovi nemaju tako zgusnut raspored pa je i veća vjerojatnost da će vaš omiljeni bend biti rapsoloživ. Cijena benda, ako ne ciljate na Maju Šuput ili Jolu je od 1500 do 2500 eura. Naš bend je bio 2000e.



Korak 3 - odabir sale
Odabir benda i sale često je potrebno kalkulirati, osobito za popularnih termina u 6. ili 9.mjesecu. Ako ne ciljate na točno određeni datum, često će konačan odabir ovisiti o raspoloživosti benda i sale. Sala ovisi i broju ljudi i o budžetu. Mi smo računali na cijenu oko 60e po osobi, sala koju smo na kraju odabrali u startu je bila dosta viša. Na klasični meni išla je još cijena odojka i janjetine, torte i rasvjete. Kuma i ja posjetili smo sajam vjenčanja, posjetili smo štand Spoona u koji nismo stali i tek u razgovoru spomenuta nam je sala Kornati. Nakon što smo dobili ponudu nekako smo se ohladili zbog cijene, ali super je bila dodatna informacija da je u zimskim mjesecima cijena 20% niža. Nakon toga s kumom sam posjetila dane otvorenih vrata sale "Kornati", i uz video poziv pokazala svome mužu salu. Nakon toga slijedio je sastanak s voditeljem sale i plaćanje kapare. Prilikom sastanka na kojem sam bila s mužem ispitali smo sve do posebnog detalja. U ovoj sali nikada prije nismo bili na vjenčanju pa je njen odabir zapravo bio rizičan. Meniji su bili odlični, prostor prekrasan, kolači za prste polizati. Ipak malo me kopkalo da li će sve biti u redu, ali bilo je zbilja odlično. Ostale sve detalje vezano uz menu, raspored sjedenja i ostalo dogovarali smo zadnjih mjesec dana, realno zadnji tjedan se tek posvećuju vašem slavlju.
Još nešto prilikom odabira sale ispitajte koji su eventualni dodatni troškovi. Kod nas je to bila rasvjeta, koja je bila čak 8500 kn. Bez nje sala bi izgledala skroz bezveze i realno naprave ti obavezu da ju moraš uzeti, ali s obzirom na dobru cijenu u zimskom periodu ipak smo nekako prežvakali i taj izdatak. Od dodatnih troškova to je bilo i 1300 kn za pušenje u sali cijelu večer i 300 kn za garderobu. Pa ispitajte detalje da ne bi bilo iznenađenja. Kapare su od par tisuća do čak 10. Naša kapara je bila 7000 kn.



Korak 4 - obred
Sad kad imate lokaciju i bend treba vam i netko tko će vas vjenčati. Bilo da se radi o vjenčanju kod matičara bilo da u crkvi par mjeseci ranije potrebno je otići na dogovor i podići određene dokumente. U slučaju vjenčanja u crkvi morate odslušati i zaručnički tečaj. Mi smo to čak par mjeseci unaprijed i bilo je skroz simpatično. Cijena obreda je oko 500 kn.



Korak 5 - pozivnice i pozivanje
Sad imate bend, salu, termin obreda i ono što je sad važno je pozvati vaše drage goste. Cijene pozivnica variraju od svega par kuna do čak 25, meni je trebalo oko 100 pozivnica. Odabir je zaista ogroman i ovisi o tome što vam se sviđa. Naš odabir je bila krasna pozivnica sa koverticom i mašnom, cijena je bila skroz ok malo manje od 8 kn/kom. S pozivanjem krenite na vrijeme i obavite to osobno vas dvoje. Mi smo usprkos dugom planiranju to obavili zadnji tren i naravno nastali su problemi. S obzirom da muž i ja živimo u dvije države njihove pozivnice sam dala njegovim starcima i to je bila greška, zbog toga je odaziv i bio nešto manji. Sve pozivnice koje smo osobno odnijeli svi su se odazvali, na pozivnice iz druge ruke odaziv je bio znatno manji. Osim toga ovo je super prilika da upoznate članove ove druge obitelji. Na kraju krajeva oni su sad i vaša obitelj. Nije baš zgodno kad se pitaš prilikom čestitanja tko je onaj koji ti čestita. Tako da pozivanje koliko god bilo naporno i oduzima puno vremena (a i prilično košta) najbolje je obaviti osobno.



Korak 5 - cvijeće
Kad sam počela slati upite za cvijeće bila sam malo je reći šokirana. Pojedine ponude koje sam dobila bile su na iznose oko 10.000 kn bez uključenog PDV-a. Kamo je otišao svijet. To je stvarno puno, istina mnogo je stolova, ali opet treba biti realan. Moja dekoracija uključivala je kombinaciju svijećnjaka, grana i amarilisa. Amarilisi su zimsko cvijeće, vrlo su jednostavni i elegantni i odmah su mi se dopali. Bili su preporuka moje cvjećarke. Svi detalji bili su bijeli i elegantni. Kod odabira cvijeća pošaljite što više upita, Pinterest je odličan izbor inspiracije, a većina cvjećara vrlo jednostavno će napraviti dekoracije po vašoj želji. Cvijeće me koštalo na kraju 5000 kn. Ne mogu reći da je malo, ali sala je izgledala stvarno čarobno. Bilo je 21 stol, naš glavni stol, živi reveri 9 kom, buket, ukrasi za auto, puno je tu komada. Da sam mogla proći cjenovno bolje mislim da jesam. Meni je bilo bitno da cvjećari imaju iskustva sa salom u kojoj smo bili. Sala je vrlo visoka i zahtjeva visoke aranžmane. Mali buketi bi se jednostavno izgubili u prostoru. Ima mnogo no name cvjećara za koje sam dobila preporuku, čije su cijene i do 50% niže, ali nekako ne volim riskirati i volim provjeriti njihov rad unaprijed.



Korak 6 - odabir fotografa
Fotografi su bitni, na kraju krajeva ono što vam uz uspomene ostane jesu fotke tog velikog dana, ali jesu li te astronomske cijene zaista opravdane? Nisam filmska diva ne treba mi televisa presenta video - želim vidjeti atmosferu, drage ljude, želim da su zabilježeni trenutci zagrljaji, osmjesi, želim vidjeti ono što mi je promaknulo. Rekla mi je jedna prijateljica da je dobila ponudu za foto i video na 42.000 kn. Ja nisam mogla vjerovat. Moja sestra je platila foto i video ukupno 15000 kn. Fotke su joj izgubili book nikad nije dobila, i šta im možeš. Revoltirana time čvrsto sam odlučila da neću trčati za ciframa. Pretražila sam brdo foruma i stranica i našla ekipu malo van Zagreba, ukupna cijena foto, video, 2 mala i 1 veliki book 7500kn. Ekipa je bila super fotograf, snimatelj i jedan pomoćni dečko za video. Prve slike i trominutni video dobila sam za tjedan dana. Prilično impresivno. Još jedna prednost zimskog vjenčanja.

Korak 7 - reveri i zahvalnice
Ovo je dio koji možete obaviti i sami. U dućanima s repromaterijalima naći ćete perlice, mašne i sve ostalo po povoljnoj cijeni. Ja koliki god sam kreativac nisam se upuštala u samostalnu izradu revera. Pronašla sam krasne revere po 3 i 4 kn/kom. Mislim da je cijena više nego korektna, naručila sam ih za 270 ljudi koliko je bio početan broj i mislim da bi bila muka napraviti ih sve samostalno. Prvi ispadne super, drugi lošije, treći se raspadne, pa onda naljepnice ne drže. Ako imate vremena preporučam samostalnu izradu, platiti 10 kn za rever ili narukvicu je neralno i previše. Čista zarada ako razmisliš da naruče repro materijal s e-baya.

Zahvalnice sam se dugo dvoumila što bi. Klasične zahvalnice - slika u kartonu su mi onako demode. Realno čuvam ih doma s nekih vjenčanja, ali u pravilu za koju godinu najčešće završe u smeću. Kolače mi se isto nije dijelilo, morala bi ih kupovati s obzirom da su naši kolači bili od sale i kad se sjetim tih masnih kutija isto tako ne. I tako sam našla zgodne magnete na netu, cijena je bila pristojna isto oko 8n/kom. Ono što sam doradila je naljepnica s QR kodom, tako da smo svim našim gostima podijelili i prve slike putem besplatne web stranice. Ako netko želi takve magnete sa web stranicom za svoje vjenčanje javite mi se na mail sarene.kutijice@gmail.com.





Korak 8 - kupovina prstena
Obišli smo oko 10 zlatarni, zaključak isti prsten iste gramaže i broja cirkona može imati 10 različitih cijena. Obišli smo Zaks, Prahir (od 4500 na više komplet) Celje (užasno skupo preko 10000 komplet), Oziris (oko 7-8 komplet ovih koje smo gledali) i neke druge manje razvikane zlatarne. Zimi su sniženja na vjenčano prstenje 30%, ali nemojte da vas to zavara. Također kod malih zlatara možete otići sa slikom i reći e hoću baš takav i oni će ti napraviti po prihvatljivijoj cijeni. Mali zlatari isto tako daju sniženja na gotovinu cijenu godinu i oni su od 15 do 30%. Na kraju smo otišli na preporuku prijatelja u malu zlatarnu u Dubravi. 3500 kn komplet od bijelog zlata, popust odokativan :) Prsteni su dobre širine i gramaže, muški klasični 6mm, ženski 4mm sa par cirkona. Gravura besplatna kao i svugdje u ostalom.



Korak 9 - odijelo i vjenčanica
Odijelo smo kupili dok smo tražili prstene u shopping centru u Galileu. Došao, isprobao, kupio. Zimski popust 40%. Cijene odlične. Crno klasično odijelo, košulja, kravata i cipele sve na jednom mjestu.
Vjenčanicu sam uzela također u salonu u koji sam došla na prvu probu. Inače isprobavanje vjenčanice se plaća 70 kn, ako kapariš odmah proba se ne plaća. Iskreno da nisu imali tako simpatičnu prodavačicu koja se zbilja trudila, otišla bi po haljinu na drugo mjesto. Kvalitete tih haljina su upitne, sve su made in China. Obučeš haljinu 10 perlica momentalno padne s tebe. Na probu obavezno povedite mamu i prijateljice. Vi neće vidjeti sva oštećenja, haljinu iz svih kuteva, ali one hoće. Povedite si nekoga tko je iskren i dobro namjeran. Isprobajte različite modele, moguće je da će vam super stajati sirena kroj iako ste se namjerili na velike princeza haljine, uzmite si vremena i isprobavajte. Prava haljina će naići, a to ćete primijetiti čim ju obučete. Meni je bilo iznenađenje da se cijela haljina plaća u naprijed, prije preuzimanja. Kaparu sam dala u 9. mj, a ostatak iznosa 2 dana prije vjenčanja pa eto pripremite budžet i za to, mada kažu da se može dogovoriti i drugačije.



Korak 10 - catering
Ako imate klasičan prijem gostiju ljude morate i kod kuće s nečim ponuditi. Catering je najskuplja, ali nekako najjednostavnija opcija. Njihova ekipa dođe postavi stolove, servira hranu i na kraju vam sve što ostane lijepo spakira, dobijete i uključene konobare. Samo ne preporučam uzimanje pića kod njih, cijene su previsoke, a u većini dućana možete vratiti ne popijena pića, tipa Vrutak je dobra opcija, sve što vam ostane vratite.

Korak 11 - ukrasi
Na kraju potrebno je još samo ukrasiti prostor. Zgodan dućan za nabavku takvih stvari je Dobar Partner. Mi smo kod kuće od ukrasa koristili balone, til, umjetno cvijeće, bukete pravog cvijeća, svijećnjake. Lako je zaigrati se s budžetom, a to na kraju krajeva i nije toliko važno. Kad se skupe svi ti ljudi, slabo da će bilo tko primijetiti te detalje. Isto tako prije vjenčanja smo malo osvježili stan, pokrečili, ofarbali vrata. Prostor je bio odmah ljepši.



Za kraj savjet - ne dajte da vam se drugi miješaju u organizaciju, svi će imati potrebu nešto svoje nametati. Ne slušajte zločeste komentare tipa joj čuo/čula sam da su tamo ljudi ostali gladni, joj voditelj restorana je koma, joj rasvjeta mi je tukla u oči, joj puhala mi je klima..to su ona dežurna gunđala, dozvolite si da donesete vlastiti sud. Ako se bojite da će nešto od toga stvarno biti napomenite organizatoru, njima je uvijek u interesu da ste vi zadovoljni. Osim toga internet je pun recenzija raspitajte se o bendu, o sali, o cvjećarni, zlatarni. Što se tiče iskustva vaših prijatelja i roditelja ok ih je saslušatia, ali vaš dan nije isti kao njihov dan, vaši gosti nisu njihovi gosti, vi ste ti koji najbolje poznajete svoje ljudi. Prihvati dobronamjerni savjet, ali bez nametanja.
To je vaš dan, vas i vašeg muža. Naravno kumovi su tu veliki pomagači i hvala im na tome, posebno mojoj kumi koja je često na sastancima glumila moga muža koji je bio na putu :)


I uživajte u svom danu. Ja stvarno jesam, nisam skidala osmijeh sa lica, to je neki adrenalin u tebi cijelo vrijeme. Mogu reći da sam bila sretna. Super je kad sve ono što ste planirali mjesecima ispadne baš kako ste planirali ako ne i bolje.

Općenito mogu reći da sam oduševljena ljudima koji rade u organizaciji vjenčanja. Svi su vrlo ljubazni i profesionalni, slušaju tvoje želje i predlažu svoje. Voljela bi se i sama okušati u organizaciji takvih događaja. :)

Ovih par fotkica je sa mog vjenčanja, većina je amaterska pa nisu baš neke kvalitete, ali poslužiti će

Ovaj tekst moje autorsko djelo i priča iz vlastitog iskustva i iz moje glave. ©
Vidjela sam da je moj tekst o Munchenu prije kopiran za drugi mnogo poznatiji blog, nije baš bilo zgodno čitati svoje rečenice drugdje.

Do čitanja
Željka

Oznake: vjenčanje, organizacija vjenčanja, planiranje, zimsko vjenčanje, lista, brak, ljubav, pozivnice, zahvalnice, bend, sala za vjenčanja