23.05.2006., utorak

zadnji dani čmarobnjaštva i diktatorstva

e, dobro ste pročitali. malo mi je jebeno, nema više škole, zafrkancije, čašćenja, mnogih nogometnih derbija, svađa, prepisivanja, strepnji, odgovaranja, prepisivanja, svađi, šalabahtera, prepisivanja... gad dem... čitateljima mlađim od 18 godina: škola je jebena ustanova, al u pozitivnom smislu. nikad vam neće bit ovako u životu. je da vas maltretiraju, al će vam to nedostajati, znači, vi se svi pretvarate u jednu vrstu posesivnih mazohista, no to je zapravo... dobro. valjda. kad se samo sjetim da više neću moć da se sprdam na satu engleskog, prepisujem joj ispred nosa, al doslovno, u prvoj klupi i to iz knjige koja se nalazi ne na krilu, već stolu... al moja presveta misija nije uspjela... ipak, jednom sam uhvaćen u presvetom činu prepisivanja, i to od profesorice na zamjeni... al bitna je jedna stvar. nemojte se međusobno sekirati i zajebavati. nije u redu. ako zagusti, sjetite se ovoga, pomoći će:

Image Hosted by ImageShack.us

gad dem... kad se sjetim samo kad sam bija fazan... gad dem, kad sam pokušao bit aktivan na engleskom, a onda sam skužijo s kim imamo posla... Jela će mi zauvijek ostati u najboljem sjećanju, sa svojim pričama iz djetinjstva kako se kurvala po svlačionicama, koje su nam znale oduzeti po čitave sate... onda poštovani profesor legendary legend LATINKO, koji nam je pružio nezaboravne trenutke zajebancije i priča ispunjenih životnim iskustvom uz miris apaurina... onda prof iz matematike... ta bajna sijeda kosa koja nekad neobjašnjivo požuti, a tek mudre izreke koje su znale ugasiti i najvećeg podjebavača... dem... al sigurno u najboljem sjećanju će nam ostati profesorica iz filozofije... svaki sat živa strepnja u razredu, non-stop ponavljanje i zapravo jedini predmet koji se mora ozbiljno učiti... onda, poštovani drug psiholog sa svojim ''magičnim smješkom'', ljuljuškanjem na jednom mjestu, tj. geganjem s noge na nogu, tako da kasnije škripi parket i nezaoboravni plastični mozak koji je furao po hodnicima... bilo je i teških trenutaka u našem srednjoškolskom obrazovanju, al ništa što jedan dobro sastavljeni šalabahter nije mogao riješiti... bilo ih je raznih dimenzija... od onih što su stali pod gumicu, pa cijelih knjiga... sjećam se i famoznih svađa između Čiče i Sunčice... ah... kad se sjetim, suza krene... a bogte, što sam nasrao ovih točkica... neka... sjetimo se afere ''Čunj'', gdje je Jela na zub uhvatila Čiču, te sve nezaboravne svađe između Falstara i Babičke... aaaahhh, nikad više nonamcor... sutra je zadnji dan... kad se sjetim da sam nekad želio da gimnaziju spizdi SCUD iz Iraka, pa zalutali tomahawk sa nuklearnom bojevom glavom, pa neobjašnjivi potresi jačine 9,6 stupnjeva po Richteru... ne smijem zaboraviti da sam jednom bio predsjednik, pa zbog nemilih događanja sam uveo diktaturu... svemu je kraj... al dobro, kažu ljudi da je na faksu ludo, al ja ne vjerujem...

ma ljudi, bratstvo i jedinstvo... život je kratak, a život đaka još kraći. kad se sjetim da ćemo jednog dana svi ovako izgledati:

Image Hosted by ImageShack.us

slušajte Jelu, radite tjelesni, ne dajte da vam se to dogodi, u svakom profesoru postoji jedna mala Jela i Latinko, iskoristite to!

bogte mazo, kolki sam post napisao!

<< Arhiva >>

design made by v4MP1r3