zlatna
30.09.2020., srijeda
Ostavljam te Tišini
|
Kao najslađa naslada, zrele smokve.. to je bio taj dan.. Nedjelja.. Voliš se vraćati... ponovo....kao i ja.. prihvaćati kao i ti. Dan kada si ponovo ušao u moju utrobu... Pakao tebe i mene..ustavri bio je Raj... Onda to nisam znala.. Ostao si...unutra.. Ovaj put blizu srca. Sada zauvijek. Ja znam koliko sam te voljela.. Ti znaš koliko si mene...volio.. Bila je to borba povuci potegni.. Pustila sam te... Samo ja znam kako je To teško bilo Samo Ti znaš kako je tebi bilo.. Onda su došle suze...oštrica mača ovaj put... Ubola je do srži... kosti .. Boljeće dok dišem... Tebe ostavljam u Tvojoj tišini... Kažu mrtve ....treba pustiti...nek putuju.. Put neba i zvijezda.. Ostavljam Te tišini.... Uveče gledam u nebo i zvijezde... |
02.09.2020., srijeda
Praznina.. Tišina
|
Sad vidim kako je.. Kad tebe nema, Mislila sam da ćeš Ti živjeti vječno... I živiš Tu u Srcu Mom Sad kad te nema.. Ceste su prema Gaju puste.. Svjetla tupo svijetele.. Svjetlost svijeće.. Oslikava.. Križeve Mirno Spavaju..Svi I Ti.. A To mi je najteže ... Stol nas još uvijek čeka Sudac stavlja neka pjesma pjeva Jedna mala plava.... U Galeriji.. Cesta krivuda..vidimo ljepotu Kao na dlanu..Jesen je.. A nas nema..skrivenih od očiju Od svijeta Od sebe Boli me duša Praznina.... Tišina.. |
