stars in array

srijeda, 03.09.2008.

Vratija se Šime.
Ponovni povratak u rutinu. Mrzim to. Tražim načine kako ispucati negativnu energiju ali ih pronalazim prekasno. Već izađu ranije. Sve ono što sam preko ljeta zaboravila – tračeve, mržnju, profesore, licemjerne poglede, nadmoć jednih nad drugima radi prividnih stvari, sve se vratilo. Opet ružno izlazi iz mojih usta. *ljetoo vrati se* Sjetila sam se koliko ne volim neke osobe, možda da nisu svaki dan pored mene, možda, samo možda bi ih zapravo voljela. No što je tu je. Ponovno svaki dan ustajanje, mrzovolja i škola. Posljednji put. To je valjda jedino što me tješi. Osim par izuzetaka u razredu koji me drže na životu.

Voljela bih da imam „dobar razred“. Ono, svi smo si dobri i volimo se i super nam je i zezamo se stalno. No opet nekako si mislim da je to iluzija. Nisam nikad vidjela da si je baš cijeli razred stvarno dobar. Uvijek postoji njih nekoliko koji su postrance. Možda svojom krivicom, a možda ni krivi ni dužni. Ima jedan razred koji si je naizgled super. U njemu je pola razreda u vezi s nekim iz razreda. Ima još jedan razred koji si je super. Ali na onaj način, neiskreno super. Boje se reći jedni drugima u lice kako je i što je. Ako netko nekoga mrzi, mrze ga svi (naizgled, radi tog jedinstva).

Ma znate što, dosta je. XD
Je, mrzim svoj razred, ali ga i volim. Daju mi da shvatim kako je život zapravo lijep. Oni to većina još ne shvaćaju. Nisam ni ja dugo, pa mi je sad žao.

Više ne živim zbog škole, nego zbog svega ostalog.
U to ime, hvala!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv