Jedan od načina kako odlučiti kakvu je odjeću podesno ponijeti sa sobom na putovanje je i vremenska prognoza. Par klikova (klik - klik) i saznam kakvo će vrijeme biti idućih par dana. Sve toplo od toplijeg, 27-31°C, sunčano.

Zove cimo i pita treba li mu sako. Naravno da ne treba! Ni ja ne nosim ništa za hladne dane. Konzultacije s Internetom su UVIJEK u pravu. Ipak je to THE mreža. Spakirala sam haljine, suknje, lanene hlače, majice bez rukava, sandale..


Nebo iznad Praga. Kiša i oblaci. Cimo pizdi.:) Ja sve mislim, bit će bolje kad sletimo. Jeee.. rajt.. Ostavili smo stvari u hotelu i odmah krenuli u šetnju. Do popodne je zatoplilo.
- Vidiš da nije tak hladno! – hrabro ću ja Cimi koji plaća jednu od skupljih kava. A to jako ne voli.
Pojavilo se do navečer i nešto malo sunca.

Umor nas je nakon 10tak sati prešetavanja duž ulica, mostova i muzeja svladao, pa smo relativno rano odlučili vratiti se u hotel i pokušali biti orni za sutrašnji seminar.


Ulazim u sobu, nakon što jedva otključam vrata (ako se tako može nazvati otvaranje vrata za koje ne treba ključ nego neka nastrana kartica), lete sandale, bacam stvari svud uokolo (to meni dođe spontano.. ne izaziva nikakav napor :D). Puštam vodu u kadu, dodajem pjenu za kupanje – sve mirišljavo i mjehurićasto (babl - babl). Zaključim da sam dobrano umorna kad podrhtavam i osjećam toliku hladnoću. Uzmem priručna sredstva za uživanje – ručnik, knjiga & mob na dohvat ruke (ako dragi nazove) – i uživam idućih puno.. Voda u kadi se brzo hladi, ali i nova topla stalno utiče. Dobrano zrela za spavanje, izlazim iz tople kade i tresem se od hladnoće. Hmm.. dobrano sam umorna. Par sekundi korištenja fena dovoljno je za sušenje moje bujne, duge kose.. :D Za to vrijeme umatam se u veliki ručnik i perem zube. Multitasking.. iliti izvršavanje više zadataka uzastopno.
U spavaćoj sobi puše ledeni vjetar. Teta čistačica stavila temperaturu na jako hladno. A.. u tome je fora! Mora da teta čistilica surfa, pa smo čitale istu prognozu.:D
Naglo translantiranje na jako toplo, ušuškavanje sa dva jastuka i dva popluna malo pomažu.


Dan kasnije, iliti ponedjeljak. Pa sve do srijede.
Očito u Pragu svi čitaju istu prognozu. I onda narihtaju željenu temperaturu za tjedan dana unaprijed (u ovom slučaju na 16°C). I nema majci promjene! Kad jednom odlučiš, držiš se određene temperature i ne odstupaš ni za 0.5°C. I točka.
Nađoh pomoćno rješenje. U WCu ima sušilica za ruke koja puše vruć vjetar. Onda svakih pola sata odlaziš na WC, tuširaš se vrućim zrakom i preživiš nekako. Svima već bilo sumnjivo kako oni šmrcaju u sakoima, a eto ja tako lagano obučena i ništa. Pokušala sam im objasniti, ali nisu povjerovali. E da.. sakoi.. Cimo bio oduševljen što on svog nije ponio. Sanja kriv, naravno..:)


A noću u gradu? Dovoljno kilometara pod nogama i pokoje pivo čuda rade.

Dobro? Da. Loše? Da.

Prednost aviona (jedna od) – od točke A do točke B stiže se za kratko vrijeme.
Izuzetak (jedan od) – oluja nad gradom u koji treba sletjeti.
Prednost aviona (jedna od) – dok prolazi kroz oblake osvijetljen munjama i pritom podrhtava – neodoljiva doza adrenalina.

Volim putovanja, hotele, sobe, nepoznate krevete, bogate doručke, čiste ručnike i sitnice po sobi namijenjene gostu. Čokoladica, sapun, šampon, kupka..
I nakon što odložim kofer, i odem na kavu.. upitam li "idemo li doma" ne znači da se želim vratiti na adresu koja piše na osobnoj (mada ona rijetko odgovara mom zadnjem prebivalištu), već u sobu u kojoj sam zadnje ostavila četkicu za zube. Kad nađem mjesto na koje se uvijek vraćam, zvat ću ga Domom… Do tada su "pravi" dom za mene On i njegov zagrljaj. Ostalo su samo cigle, stvari, prašina..
A kofer koji bi sutra ujutro treba biti spreman.. gdje je? Zasada su tu samo pasoš i avionska karta.

Prije puno godina palila sam se na pisce koji su pisali na granicama moje (tadašnje) nerazumljivosti. Nad svakim odlomkom zadubila bi se pokušavajući shvatiti što je pisac htio reći. Što mi je to bilo teže, pisca sam smatrala genijalnijim.
Prošlo me, srećom. Sada gutam pitkije tekstove, pametne, duboke, isprepletene.. Ovo isprepletene me fascinira već dugo.
Kad pišem svoje bljezgarije nikada ne znam što će se desiti rečenicu-dvije dalje. Priča mi skrene sama. Onda kad vidim nešto isprepleteno i inteligentno, poželim bar krenuti igrati se s tako nečim, svojim riječima. Bože, daj mi strpljenja!:)
(Ne čuje. Mada i ono moje Zakonito to često zdušno zaziva. :D)


"Vještica i kiša", autorice Jurga Ivanauskaite. To su predivna preplitanja.:)
Čitam je dok se vozim na posao, čekam kavu, probudim se..


Na poslu sam se danas (vrijedno radeći) igrala sa Halovim Mini Favs (vidi lijevo), čitala postove i slično..
Ddadd je krenuo s nekom retrospektivom imena. Sjedim kasnije u autu, čitam i vidim da je Jurga imala nešto reći na sličnu temu, pa.. I ne bi sad tu stavljala odlomak iz "Vještica.." (ne ovaj). Al, čisto da ga navučem na knjigu. Dovoljno je romantična i za njega.:)

Frizerka nije bila zadovoljna mojim eksperimentom.

- Dugo te nema.
- Moram ti nešto priznati. Sama sam se šišala. – počinjem se crveniti.
- Vidim.:) Zašto nisi došla k meni?
- Nisam stigla. Odmah mi je trebalo...

Kad god bi nam se sreli pogledi, boja mog lica opasno se približavala boji moje (sad-već-isprane-ne-mogu-se-odlučiti-za-novu-nijansu) kose.


Sat vremena kasnije.

- I? Jel ti se sviđa?
Pogled u zrcalo, pa u drugo..
- Ni ja ne bi bolje.. :D

mjesec – luna – lunatic - luđak




(pronađi poveznicu)

Noćas mi se činilo da su se sve radio stanice urotile protiv pijanih vozača (to jest mene) koji pokušavaju ostati budni vozeći s mora. Puno više se koncentrirah na biranje muzike koja će me održati budnom, nego na cestu. Ili da nabavim nešto muzike za auto, ili da prestanem piti, ili da se organiziram, ili da… (znala sam još nekoliko 'ili' ali su isparili dok tipkam).
Ukratko.. more je fantastično, omiljeni birc i dalje na istom mjestu, a hrana i vino.. mmm..
Kava u teflonu, tefalu.. aaaa… tefolu (valjda) i dalje fina.
Čitam "Vještica i kiša". Zanimljivo, krajnje.
Zabavljah se fotografiranjem same sebe dok mi nije nestalo baterija. Novi fotić – nova igračka.
Čudno je kad mi tete nakon 30 godina odluče iskomentirati moj izgled.
Morala bi pripaziti na rječnik pred njima, ipak im je po 75+ godina.
I pojma nemam zašto mi se vrzmaju po glavi slike nekog pljuska, nekog haustoga, nekog.. ma dobro.. znam.. :D
Kako pobijediti strah od igli dugih 20 cm? Jednostavno.. (al suština odgovora sadrži par prostih riječi, pa neću iznositi).
Idem pogledati film koji držim doma danima. Jeftinije mi je kupovati DVD-e nego plaćati zakasnine.

Ona: - Učlaniti ću se u klub ljenivaca. Ništa mi se ne da, samo bi spavala. Može?
On: - Samo ako budeš aktivni član.

Ispijam Ness i nešto čitam, kuckam… Kad ostane malo crne tekućine i šalica olakša, navirujem se pri svakom gutljaju koliko još ima do dna, ne bi li izbjegla zoc. Kao da nije instant.

Šta ti je moć navike, navikli da ih bijem ovim, ništa drugo ih ne boli!
(Mi nismo anđeli 1 & blijeda kopija u 2 – za neupućene)

Cijelu noć me budi zvuk s upaljenog TV-a (tko ga je upalio?). Traži daljinski. Gdje se gasiš? Klik – klik – klik.. Konačno. Spavam. Na dnu kreveta sam. Koliko god se pomičem, nikako da prestanem ispadati. Spavam. Budi me zvuk upaljenog TV-a (zar ponovo?). Traži daljinski. Gdje se gasiš? Klik – klik – klik.. Konačno. Spavam. Donji rub kreveta. Curim. Pomičem. Spavam. Zvuk TV-a. Daljinski. Klik-klik.. Spavam. Dno kreveta. Pokušavam se pomaknuti. Spavam. TV. Klik-klik.. Spavam. Krevet. Desno dolje. Spavam. TV. Krevet. Dno. Jutro. Budna sam. Opet. Još. Klik.. Kako da se ugasim? Klik..

u koliko obličja postojimo

možemo spaliti, srušiti
i izdignuti se ponovo
naoko novi i neprepoznatljivi

fascinira..

Nedostatak vremena. Kronični. Plus Sanjina doza smotanosti. Vodi u totalni kaos.:)

Jučer – vjenčanje prijateljice iz srednje škole. U ponedjeljak sam saznala da je to ovu subotu. Imam ja pozivnicu, i sve.. al malo sam zabrijala da je sljedeću. I neki roštilj već dogovorila za isto vrijeme. Dobro što su cure išle kupovati obleku, pa sam saznala pravi datum (popljuvale me totalno, s pravom).
Jučer ujutro me oduševilo saznanje da stanem u haljinu s našeg vjenčanja. Samo sam se malo dvoumila jel ću ići u bijeloj ili onoj drugoj, ali činjenica da je bijela bila posuđena i odavno vraćena, olakšala je izbor.
Sređivanje noktiju. Nabaciti lak ne znam sama. Htjela sam otići da mi tete u Mercatoru to srede, al nemreš i to i kupovati raufaze (bem mu kuću). U fazi sam "psujem kao kočijaš". Prođe s vremenom. Kad nema vremena za manikuru, još ga je manje za šminkanje (ni to ne znam sama) i sređivanje frizure.
Malo me puklo. Nezadovoljna onim što je frizerka iskemijala prije mjesec dana, odlučih uplesti malo svoje prste. Žena nije čula za riječ asimetrično (to volimo). I onda sam jučer, u nedostatku vremena da složim ručak, čekajući Zakonitog koji je tko zna šta petljao po kući uzela škare, i.. definitivno postigla bar jedan željeni učinak. Imala sam najmanje simetričnu frizuru od svih povelikih svatova. :D

Sad bi ja par riječi i o samom vjenčanju. Nemrem. Moram spavati. Današnji dan sam ponovo provela lutajući po šoping centrima. Kuća me je zela. :) A i godine su tu već..

Idemo dalje (još barem neko vrijeme) u istom revijalnom tonu. Naime, tekući račun mi je toliko krcat, da će uskoro počet pucat po šavovima! Ne uplaćujte više! Došlo je nebrojeno love, nastala greška u informatičkom sustavu. Saldo mi se resetirao, i sad sam opet u debelom minusu! :D
Al obećali su u banci ako (ma što ako.. KAD!) pronađu zalutale uplate da će ih dostaviti (uz pripadajuću kamatu, naravno)...

Uživam ne radeći ništa, ostalo mi starog godišnjeg. Ovo "ne radeći" nije baš puna istina. Ispravnije je da nisam morala na posao. Sređujem stan i peglam. A peglanje se nikako ne bi moglo nazvati dragom mi aktivnošću. Do prije koji mjesec je hrpa neispeglanog veša bila manja. Povezah končiće. Znala sam gledat glupe serije na TVu i zapeglat se. Više nema TVa u našem malom životu, pa se i peglanje smanjilo. Al mogu ja nešto pratiti i na monitoru. Tako sam danas uživala u peglanju i matineji filma "Mali svet".

Sadržaj ukraden s web stranice:
Vrijeme sadašnje, nepoznati grad, minut pred oluju. Pet nevinih ljudi: doktor, slastičarka, dva policajca, jedan osumnjičeni i Onaj gore koji gleda, smješka se i kažnjava. U vremenskom tjesnacu, na praznom autoputu, u samo jednom danu, nekoliko sudbina će se spojiti i okončati. Lako, smiješno, napeto, tužno, brzo, sa sretnim krajem.

Film završava sa…
I tako sam ja na kraju nastao. Ne za stvarno, već više kao želja. Ali.. i to je nešto, kad nema da se bira. Netko nema ni to. Zato, sad ćutim i nadam se, možda će sudbina i mene pogledati. Nisam ni ja najgori. Toliki su se rodili. Valjda mogu i ja.
.. i naravno Sanja :cmizdr: :cmizdr: . Gdje samo pogodim takve filmove?! Trebalo bi na kutiji DVDa uz minimalne godine koje su preporučljive za gledanje filma uvesti i napomene "nije za emotivno neuračunljive žemskinje". Šalim se, slatkički mi je film. A rascmoljim se ja lako, na štošta.. :)

I pitam se.. em aj stjupid or wot?! Inače bi naravno nijekala pomanjkanje vlastite inteligencije, al.. Zašto ja pišem blog i to baš ovdje, kad svako malo komentari nestaju, duplaju se.. postovi iščeznu, histori nedostupan.. A ja baš mislila da spadam pod ono or vot.
Večeras dok smo šetkali do videoteke, Zakoniti mi je na moje retoričko pitanje "A zašto ti mene voliš?" objasnio da je pri prvom izlasku u istom društvu zavolio moju pamet i arogantnost. (Tvrdi da ih nisam JOŠ izgubila.). To se nekako kosi sa mojim višednevnim kliktanjem "Spremi" ne bi li vratila stare postove, ili tko-zna-kojim-po-redu nakucavanjem komentara kod dragih mi ljudi i klikanjem na "Pošalji".

Sanja razmišlja o selidbi.

Ako mislite da se trebam preseliti, pošaljite SMS podrške za samo 9,99kn. Ako želite da ostanem, isto ga pošaljite ali ovaj put za 19,99kn (skup sam, šta ćete).

:riga: :riga:



P.S. Ako ne znate slati SMS ili želite donirate veće svote, nije bed. Dam vam broj svog tekućeg, a uz put vas i dobrano izvrijeđam. ZNAM da se palite na to!

Ipak JA vama omogućujem da me čitate! :D