Možda spavaju zatvoreni u svom brlogu.
Stoji ispred ulaznih vrata i promatra dlan. Na njemu hladan metal. Ključ koji otvara dom. Ponovo nešto što simbolizira vraćanje, ugodu. Krive asocijacije.
Jednom će sagraditi mjesto na koje će se vraćati. Jednom.
Stavlja ključ u bravu. Polako i nečujno ga okreće ne želeći uznemirivati duhove. Vrata škripe, prokleta bila.
- Gdje si ti do sada?

Naočigled se smanjuje. Centimetar po centimetar. 169-168-167-…-101-100-99-…
Nestaju godine. 21-20-19-…-10-9-8-…