Veliki fluorescentni brojevi na satu pokazuju 02:17. Trebala bi spavati, a ne može. Tijelo je umorno, oči se sklapaju, ali mozak i dalje radi, buči.
Pogled kroz prozor prema parku. Hladno je i mračno. Odlazi prošetati.
Zaustavi se kod klupe, popne na sjedalicu i sjedne na naslon. Tako je manje hladno. Toplim zrakom dahne u šake ne bi li se ugrijala. Svijetlo noćnih svjetiljki, bjelina snijega i magla čine noć manje mračnom, rasipaju bjelinu.

Prilazi joj poznata, draga kontura, pomalo pogrbljena.
Miris tek ispečenih krafni, stara umrljana pregača sa cvjetovima i smežurane ruke.
Zvuk valcera probija se tiho kroz maglu. Strauss. Na lijepom plavom Dunavu. Vrtjele su se plešući po kuhinji dok je bila mala i igrala se s tijestom.
Sjedne pored nje na klupu. Odjednom postane toplo, neka čudna svjetlost ih obasja.
Spusti se bliže, zagrize u ponuđenu krafnu i stavi glavu u staračko krilo.
Bolje nije jela godinama. Samo ona ih je znala takve napraviti. Uostalom, ona je sve znala najbolje. Bila je njena ljubav, njen učitelj, njen zaštitnik.

- Imam ti puno toga za pričati.
- Znam, sve znam…

Uvijek je znala. I tako su razgovarale bez riječi.
Dodirima, milovanjima, smiješkom, drhtajem usana. Kao ljubavnice, kao majka i dijete, kao sestre. Smijala se, plakala, suze joj caklile u očima, hihotala.
Bila je tješena, milovana, prihvaćena. S njom je bila ono sve što je inače s mnogima. Sve One u njoj se slomile, otvorile, uzdigle i postale Jedno.
Zaspala je pred jutro, na klupi usred parka s glavom na toplom krilu uljuljkana dodirima i tihim pjevušenjem.

Svu noć šaputala joj je u uho tajne o prošlosti i budućnosti, o ljubavi. I njihala je kao malo dijete, kao nekoć.
Probudio ju je dodir ruke na obrazu. Nježne, pomalo hrapave, pune i mirisne. Staračke pjege još se nisu nazirale.
Milujući je prenosila joj je mudrost.
A prošle su te ruke svašta. Prematale su djecu, prale podove, štitile od batina. Preživjele su ratove, bonove i točkice, neimaštinu, vlakove.
Mijesile su najmirisnije kolače, podizale je i voljele.

Rastale su se bez riječi. Znala je da će se sresti ponovo. U nekoj magli, u nekom životu. Jer samo je ona znala bezuvjetno je voljeti.
Tuga i sreća, bol i prasak u središtu i Jedno opet postane Mnoge.

--



35 dag glatkog brašna
5 dag putra
3,5 dag šećera
malo ruma
malo soli
1 cijelo jaje + 3 žumanjka
1 germa
2 dl mlijeka