Utorak.
Dan 29. (15. nakon inseminacije)


Zadnjih godina, iz mjeseca u mjesec postajala sam sve nestrpljivija.
Da li je konačno uspjelo?
Znala sam raditi test i 12-i, 13-i dan nakon ovulacije (kad se sa osjetljivim testovima već može sa velikom sigurnošću utvrditi da li je došlo do trudnoće).

Od kad smo krenuli na inseminacije puno sam smirenija.
Nekako imam osjećaj da je "rađenje bebe" postalo odvojeni dio, neovisan o nama.
Na dan inseminacije doktori imaju glavnu ulogu.
Na nama je samo da čekamo. Jednom će uspjeti. Sigurno.
I sad mi to čekanje ne pada teško.

Mogla sam napraviti test ili izvaditi betu još jučer. Ali nisam.
Nisam ni danas.
Nije da se osjećam trudno, pa želim zadržati taj osjećaj još barem dan.
Mislim da nije uspjelo ni ovaj put. Tijelo mi ne šalje pozitivne signale.
Jednostavno, smirena sam. Opuštena.
Znam da već možda sljedeći mjesec postajem mama.


Čudesne bebe su i dalje aktualne.