Srijeda.
Dan 16. (2. nakon inseminacije)


Samo bolovi kao posljedica inseminacije.
Ne mogu ne pitati se treba li tako.


Crtica koju pamtim iz djetinjstva.
O kojoj nikome ne govorim.

Sjetila sam je se tek nedavno, u snovima. Zaskočila me.

Baka je imala tri kćeri.
Jedna nije mogla imati djece.
Druga je imala sina. Njegova žena nije mogla začeti.
Treća je rodila mene. Nakon devetnaest godina braka.

Kao mala vjerovala sam u uroke, vještice, zlu sudbinu… bojala se mraka.
Vukodlaci i vampiri su bili podjednako stvarni kao i prvi susjedi (svaka sličnost je slučajna i nenamjerna).

To jutro sam pomislila da nas je netko prokleo. Začarao.
Hoću li JA imati djece?
Ili ćemo samo nestati?
Misao se stvorila i pritajila u nekoliko sekundi, ukopana duboko...


Još uvijek se bojim mraka.
Ponekad mi se čini da susrećem začarana bića.
Ne želim da mi gataju jer ne mogu čuti loša predskazanja.
I još uvijek si postavljam ono staro, podmuklo pitanje…



Čudesne bebe su i dalje aktualne.