pustila sam te

13.09.2019.

pustila sam te
da ušetaš u moj život
udahnula sam duboko
baš kao pred skok u vodu
uspavana i ledena antička skulptura
od tvojeg je dodira
zrakama sunca osvijetljena
tamo u pribranom kutu sobe
gdje se maločas razlila magla
branila sam ljepotu
tu boginju kletve
zbog nje su se rušile planine
ali su je i kamenovali
u njezinoj blizini
i najbijedniji su se uzoholili
nepravedno
smatrali su je svojinom
to besmrtno čudo
zar ne znaš?

pustila sam
da tečeš mojim krvotokom
sličan crvenom karminu
koji se topi niz sivilo kamena
sa tobom sam
na prstima hodala
po zvijezdama i poljskom cvijeću
istodobno
kao žena zatečena požudom
savršeno pristajala
mjeri tvog zagrljaja
i tamo zauvijek ostala
a onda
pustila sam te da odeš
tiho kao što si se približio
mom mramorom popločenu svijetu

svaki put kada pomislim
kako poezija izgleda
pred sobom vidim
samo tvoje oči
a kada se pred sitne sate jutra
želja za tobom trčeći popne
po zidovima moje samoće
nemoćna to ne učiniti
postajem odsanjana
razbistrina sjene

pustila sam te
tisuću godina ljubavi sa tobom
spakovala sam
u nekoliko susreta
bezazlenih poljubaca
kratkih sunčevih zraka
i tamo te uramila u zlato
nijansu vječnosti

zar ti doista ne znaš?

milijun snova otišlo je
niz rijeku koja teče u tebi

reci nešto lijepo: (1) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.