otkako te volim
ovdje
u mračnom kutu sobe
govorim tišinom
a nadam se buđenju u svjetlu
i da kao pospana lutka
slavim život
i postanem
sve ono sto duša govori
dok opijena
žudi za tirkiznim snom
i kao žena
volim te
i vjerujem
da duge neizbrisive
tragove Sunca
na mojoj haljini
prepričava vjetar
svima
jer on zna
da je čak i vječni Mjesec
zagledan
samo u nasu priču
i kao zaigrana djevojčica
zagledana
u tebe
i u more
puštam
svoje papirnate brodove
sa željom
da otplove daleko
do kuda seže ljubav
a ljubav ima uvijek isto ime
na svim jezicima svijeta
