jednom
kada te usnulog
zatekne podne života
prhnule ptice u krošnji
tvojih predrasuda
mudrost
zrno koje ti nedostaje
ostani vjeran
čovjeku koga slijediš
djetetu u sebi
rođenju
na putu prema izlazu
blještavilo svijeta
razbija
svoja lažna obećanja
na tvoje srce
jednom
kada se domovina koju znaš
nasloni na kišni dan
u rukama ćeš zadržati
sebično i gordo
ono što si smatrao
svojinom