opekline

28.04.2017.

naša tijela
zapečaćena
skamenjena
od jučerašnjeg
poraza
kao prženi
pod suncem
zimskog jutra
miluje plač
koji već umara
u mirisu
prve kave
šutnja
progovara
umjesto nas
nju ne čudi kraj
u žutim laticama ruže
suzama skorenim
na obrazima
kao da se
ne nazire bol
dok sam noćas
sakupljala dušu
sa poda
oprostila sam sve
oprosti i ti
bar da ne pamtimo
opekline jutra

reci nešto lijepo: (2) * ispiši * #

odlaziš

24.04.2017.



odlaziš
ne zanima me
kome ćeš u ovoj kišnoj noći
svratiti
uprljati dom
mokrim cipelama
razgovorima
brine se vrijeme
u velikoj čaši na stolu
zašećerene su osude
njihov vrh
dno je duše
odlaziš
molim te nestani što prije
izgubi se tamo odakle si stigao
u mojim snovima
sve smo rekli
noć je ova kao tvoja cigareta
uzalud ju čuvaš
od pepela
ispij svoje prvo piće
sa posljednjim zbogom
sada kada odlaziš
ne želim znati
na koju stranu svijeta odnosiš
bademe u očima
obličje mog srca
potamnjeno je
ispod tvog šešira
i kišnog ogrtača
prije nego novo jutro
osvijetli tišinu što ostaje
zatvori za sobom vrata
i pusti da započne
vječnost


reci nešto lijepo: (1) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.