naša tijela
zapečaćena
skamenjena
od jučerašnjeg
poraza
kao prženi
pod suncem
zimskog jutra
miluje plač
koji već umara
u mirisu
prve kave
šutnja
progovara
umjesto nas
nju ne čudi kraj
u žutim laticama ruže
suzama skorenim
na obrazima
kao da se
ne nazire bol
dok sam noćas
sakupljala dušu
sa poda
oprostila sam sve
oprosti i ti
bar da ne pamtimo
opekline jutra
Post je objavljen 28.04.2017. u 10:49 sati.