posljednji krik

23.10.2016.

sivi pepeo
vlastite iluzije
i srebrni zimski prah
moja je tišina
do koje ubrzano
stiže tvoje ime
na praznim dlanovima mjesečine
kraj otvorenog prozora
u neki bolji svijet
zagledana sniva
ozebla duša
podno kiša
ranjivog vremena
čekam da ožive sve boje
prije nego što me pronađe
moj posljednji krik

reci nešto lijepo: (1) * ispiši * #

čuješ li?

22.10.2016.

cujes li
pretapaju se kapi kise
u modru rijeku
pred vratima je
svemir

cujes li u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljacke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta

cujes li
srce se uci poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru zajednickih budjenja

cujes li
ptice su u pokislim krosnjama
na probudjenim krovovima
vidim ih jasno

cujes li
bjesomucno poskliznuce koraka
u nasminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tisina
izbjeglici je svako nebo strop

cujes li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok dusa i dalje traga za ceznjom
kao zena sa oprostom
lutam maglovitim nocima
ne trazim te
ali te branim

cujes li
zatajen je nas povratak
nocas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori
cujes li....

reci nešto lijepo: (1) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.