posljednji krik

23.10.2016.

sivi pepeo
vlastite iluzije
i srebrni zimski prah
moja je tišina
do koje ubrzano
stiže tvoje ime
na praznim dlanovima mjesečine
kraj otvorenog prozora
u neki bolji svijet
zagledana sniva
ozebla duša
podno kiša
ranjivog vremena
čekam da ožive sve boje
prije nego što me pronađe
moj posljednji krik

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.