sivi pepeo
vlastite iluzije
i srebrni zimski prah
moja je tišina
do koje ubrzano
stiže tvoje ime
na praznim dlanovima mjesečine
kraj otvorenog prozora
u neki bolji svijet
zagledana sniva
ozebla duša
podno kiša
ranjivog vremena
čekam da ožive sve boje
prije nego što me pronađe
moj posljednji krik
Post je objavljen 23.10.2016. u 11:27 sati.