svijet mašte...snova...

Danas ćemo dušo zajedno slaviti, sve što smo toliko željeli. Znam tebe nema, san već postoji, već odavno si dio mene. A ja, ja smišljm ljubav za tebe, zamišljam da si uvijek pored mene. Još uvijek osjećam tvoje usne kao pale moje, tvoje ruke kako klize mojim tijelom.
Toliko je hladna noć, bez daška vjetra. Blažena noć, još blaženi tvoji poljupci u noć, blažena naša ljubav, blaženi si ti. A tako bliži si mi ti kao u mom snu, pa sve mislim da san je to sve. Ali ne nije san, ti stvarno postojiš i tu si, ja sretna sam. Ja te udišem, ja te zovem, pa ja plačem. Samo dođi bliže zaljubljeniće moj da u tvojoj kosi još udahnem mirise naše ljubavi. Da na isprepletenim nitima mjesećine spletem blaženi san. Budi nježan i zajedničke trenutke stopi u jednu pjesmu. Da nas nježni zvuci pjesme odvedu u san u kojem sam tako sretna.

volim ... u dodiru s tvojim tijelo kad me oduzme naka žudnja, tada poželim da me uzmeš tako snažno.. samo moje oči govore nježno.. a ti kao slijepac polako pipaš i osjećaš drhtaje moga tijela i kapi slasti kako ispuštam ih u uzbuđenju...ne želim vidjeti tvoj obraz, žmirim, da još više pojačam osječaj koji vlada našim tijelima.. da povaćam svoje uzbuđenje... sve je slatko poput tvoga poljupca mirisnog poput nektarina na mojim usnama..tvoja kosa sada vlažna od našeg uzbuđenja.. želiš još više moje poljupce.. slađe od nektarina, a ja ti ih eto dajem.. znaš sve...i znaš, osječaš da te volim do boli.. to je sve što ti treba.. ponesi to sve sa sobom kada otploviš jednom na more..

kao i tada neočekivano i tajanstveno stajala sam pred njim, punaška, plave kose, pogleda koji je govorio više od rijeći... čutala sam, a onda tiho rekla: - dragi.... moj glas bio je stvaran, kao šapat prenio se prosntranstvom oko nas.. te rijeći dale su mi snagu, posljednju snagu.. ja mu priđem lagano na prstima da ne poremetim tišinu koja je vladala oko nas.. i zaronim svoje ćelo na njegovo rame...
u meni odjekuje jedna pjesma, jedna mala pjesma..

******
one noći kad su zvijezde su tugovale,
ja sam odlazila,
kroz talase umrlog lišća,
koje je slušalo moje jecaje..
tada su moje oči,
koje tako voliš,
bile puna suza..

******
Na pogled cvijeta ti se tješiš,
a tebe talas vjetra ljulja...
Sad igri pjene ti prkosiš,
pa baca i na žal te nosi..
A onda mirno teće dalje,
a ja sam sama i svud praznina...

Svuda šljunak čist, suh i bijeli,
iznad tebe nebeske visine..
I srce tvoje tiho gine,
kao šljunak čist, suh i bijeli...

******
svaki tren ruke mi se vraćaju k tebi voljeni moj... ne prođe ni jedan dan da ne mislim nate... što znači srcu mom... kaži mi ako znaš odgovor na to... dali me možda voliš? dali te možda volim? neznam ni sama... ali znam da mi strašno nedostaješ... voljeni moj...